Rewiew - Behringer MS 40 Desktop Monitori

Instrumenata, opreme, hardware, software...

Moderators: dejankuki, muki17

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Rewiew - Behringer MS 40 Desktop Monitori

Post by Rocket Roll » 09 Mar 2007, 23:07

Pazario sam ih u Artist Systemsu za malo preko 110 evra. To je ovo: http://www.behringer.com/MS40/index.cfm?lang=ENG , odnosno ovo:

Image

Napisao sam recenziju na Harmony Centralu, jer mi je strašno bilo muka što na CeLoM internetu što ga ima nisam mogao da nađem više od jedne recenzije za njih, i to posle par dana kopanja...

Čitajte na http://reviews.harmony-central.com/revi ... /MS40/10/1

User avatar
Fox IV
Unretired
Posts: 1157
Joined: 31 Jul 2006, 08:05
Location: Novi Sad
Contact:

Post by Fox IV » 10 Mar 2007, 00:15

Čestitke za pazar! Neka te dobro i dugo služe. Verovatno ću i ja uskoro nešto slično uzeti ako novci budu dozvoljavali.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Mar 2007, 00:56

Hvalla! Živimo u dobro vreme, monitorčići za 100 e. Obrati pažnju i na loše strane koje sam naveo u reviewu - možda ti se više svide Behringer Truth ili već šta.

User avatar
Fox IV
Unretired
Posts: 1157
Joined: 31 Jul 2006, 08:05
Location: Novi Sad
Contact:

Post by Fox IV » 10 Mar 2007, 01:25

Upravo o truthu sam i razmišljao a ako dođem slučajno do nekih većih novaca onda možda ulete i neki Mackie nearfield monitorčići iz recimo HR serije...

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Mar 2007, 14:17

Mackie! Respect!

Vredi štedeti za to.

User avatar
Fox IV
Unretired
Posts: 1157
Joined: 31 Jul 2006, 08:05
Location: Novi Sad
Contact:

Post by Fox IV » 10 Mar 2007, 16:23

Heh... kad smo već poveli temu o monitorima aj da spomenemo još neke koji su vredni pažnje...

Na prvo mesto bih svakako stavio nikad prežaljeni (prestali da ga proizvode) Yamaha NS10. Pasivni monitor koji ispunjava potrebe svakog producenta. Ako naletite negde na ovo kupujte bez razmišljanja ma koliko da košta jer vredi bilo kojih novaca. Jedino proverite da nije premotan. Mislim i ako je rađeno premotavanje kalema i dalje to radi odlično ali ako ima originalni kalem onda je to the real thing.

Za slučaj da neko ne zna, spravica izgleda ovako:

Image

Ako spadate u neku "ekonomsku klasu" (većina nas) i monitori vam trebaju za project studio (opet većina nas) treba razmisliti o nabavci Tapco zvučnika. Odnos cene i kvaliteta je verovatno najbolji u klasi. Konkretan model za preporuku bi bio S-5 ili njegov veliki brat S-8 (oba modela su aktivni zvučnici).

Image

Image

Malo viša (ali i dalje srednja) klasa bi bili Tannoy monitori iz serije Precision i to modeli Precision 6 i Precision 8 (oba modela su pasivni zvučnici) i izgledaju ovako:

Image

Naravno, nešto jeftiniji su Tannoy Reveal monitori (aktivni) ali je i zvuk srazmeran ceni.

Image

Naravno tu je i svakako gore pomenuti Mackie i njegova HR serija koja iako košta približno 1000 evra za par, spada u ekonomsku klasu. Svakako topla preporuka su HR824 i HR 624.

Image

Image

Interesantni su još i ADAM monitori (u poslednje vreme dosta hvaljeni i to sa razlogom). Izdvojio bih A7 model koji radi just perfect.

Image

Ima tu još dosta modela o kojima bi se dalo razmisliti ali ovo je neki moj uži izbor i monitori koje sam čuo. O drugima ne bih da govorim dok ne čujem kako zvuče.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 19 Mar 2007, 09:41

Ah, ti legendarni Yamaha NS10... Za mene lično (tj. po priči koja se meni najviše dopada) su oni krivi za više zala nego Hitler i Buš zajedno. Njihova logika - i logika onih koji ih vole - je da ništa ne zvuči tako dobro kao VeOmA LoŠ monitor: ako uspeš da ti miks zvuči odlično na takvim, VeOmA LoŠiM monitorima, zvučaće sjajno na svemu ostalom!

Na njima nema basa i nema visina - samo odvratni, vrištavi middle. Onaj ko miksuje na njima mora da "naduvava" bas i trebble, i dobije tipičnu produkciju kasnih 80tih - ranih 90tih, "tuc-tuc-tuc" bubanj i urlajuće sintove. Pesmu koja "mora da bude hit", jer razvaljuje i nagore i nadole.

Zbog njih su skoro svi malecni i srednje veliki zvučni sistemi projektovani posle njih (pod uticajem miksova rađenih na njima) i projektovani sa "disko kezom", tj. odsečenih srednjih.

Tako da njihov status polako gubi na značaju... Bob Katz, u "Mastering Audio":

"U većini slučajeva prepoznajem miks rađen na NS10 ili na drugim nearfildima kada mi stigne na mastering. Bas bubanj je stvarno preduvan (boomy), što je problem od kojeg pate naročito miksevi na NS10; vokal je pretih (pošto "efekat slušalica" koji izazivaju NS10 preterano pojačava detalje vokala), sredina bas spektra je pretiha (što izaziva njihova rezonanca ili comb-filtering sa površinom konzole na kojoj stoje), stereo slika je veoma mala (NS10 su kao VeLiKi par slušalica) a visoke su frekvencije... pa... nepredvidljive." (str. 79)

Sava
Posts: 1348
Joined: 27 Feb 2007, 13:34
Location: Beograd

Post by Sava » 19 Mar 2007, 17:29

Nisam stručnjak za audio snimanje i mastering, ali sam se celog života bavio Hi-Fi tehnologijim i naslušao raznoraznih sistema i zvučnika i profesionalnih i konzumentskih.

Yamahe NS10 sam koristio u studiju za videosnimanje u firmi za koju sam radio par godina i moj prvi i poslednji utisak je da taj zvučnik nikada ne bi mogao da bude u mojoj sobi jer ne zadovoljava neke moje osnovne kriterijume. Međutim, ono što je njihova velika prednost je to da ih svi imaju, a to znači da snimak gde god da odnesete zvučaće približno isto, što je dobro. Druga prednost im je što su vrlo jeftini, mislim da su koštali negde oko 300 USD, vrlo su robusni i izdržljivi i najvažnije oni su zamišljeni da u produkciji prikažu zvuk prosečnog audio sistema slušaoca. Ovako posmatrano sasvim zaslužuju pažnju. Mnogi nemaju ni to već koriste kompjuterske zvučnike pa kada sam radio par filmskih festivala u beogradskom Domu sindikata dolazili su režiseri da se žale na loš zvuk, a poenta je bila u tome što se i najmanja greška pojačana i umnožena preko 10 KW ozvučenja fantastično čuje. Naravno njima je teško objasniti da nešto nisu uradili dobro. Odavno nisam slušao nešto iz te profesionalne oblasti tako da ne mogu da kažem šta je aktuelno i dobro (izuzev Geneleca koji je dosta popularan poslednjih godina), ali možda najbolje što sam uopšte čuo u masteringu su engleski zvučnici sa Dynaudio komponentama (sam Dynaudio je imao gotovo isti model po ceni od oko 8.OOO DEM svojevremeno) amplifikovanih sa dva Bryston pojačala po 100W.

Malo da budem sentimentalan pa da se podsetimo starih, dobrih Humela u Radio Beogradu, a i Lockwoodi kada im shvatiš mane su bili više nego upotrebljivi. JBL su došli nešto kasnije i to su (tada) mladi tonci voleli. Mislim da se ovi zvučnici ni danas ne bi postideli pred savremenom i tehnološki naprednijom konkurencijom.

User avatar
Fox IV
Unretired
Posts: 1157
Joined: 31 Jul 2006, 08:05
Location: Novi Sad
Contact:

Post by Fox IV » 19 Mar 2007, 17:38

Sve ovo stoji... Naravno ne smemo zaboraviti ni onu čuvenu izreku... "svaki snimak je onliko dobar koliko tonac poznaje mane svog monitoringa".

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 19 Mar 2007, 22:19

Amen.

Savo, ako te ne mrzi, da li bi mogao da opišeš te Hummele i Lockwoode? Nikada video, nikada čuo - koliki su? Šta ih napaja? Jesu li pravljeni baš za radio?

Sava
Posts: 1348
Joined: 27 Feb 2007, 13:34
Location: Beograd

Post by Sava » 20 Mar 2007, 10:22

Nije problem, naravno, osnovne stvari kojih se sećam, jer je druženje sa njima bilo dosta davno.

Humeli (firma ima dve reči i ne znam ni da li sam ovu jednu ispravno napisao, ali skleroza... svi smo ih jednostavno zvali Humelima) je relativno mali aktivni trosistemski zvučnik sa basom od 25 cm i sva tri zvučnika su sa kartonskim membranama. Kada ta tri zvučnika staviš jedan uz drugi onako zbijeno dobijaš prednju ploču koja zaista nije velika. Sa zadnje strane je elektronika koja je potpuno analogna sa sada već istorijskim, ali legendarnim 2N3055 tranzistorima. Proizvodnja je nemačka. Sve u svemu sjajan zvučnik vrlo čistog, balansiranog i prijatnog zvuka koji ne zamara. Korišćen je u remasteringu PGP-a.

Lockwood je prilično velika kutija sa aktivnom elektronikom, a unutra je bio stari, čuveni koaksijalni dvosistemski Tannoy zvučnik samo se sada ne sećam da li je bila verzija od 12 ili 15 inča. Za one koji možda ne znaju izraz koaksijalni zvučnik znači da se visokotonac nalazi u sredini basa, tamo gde se obično nalazi kalota. Ovakva konstrukcija je dobra za relativno blisko slušanje jer je bolja slika prostora, a generalno svi studiji su mali. Ovaj zvučnik sam po sebi je imao dosta mana, neke frekventne rupe, pa različitu boju visokotonca i basa, ali stariji tonci su ga voleli jer su navikli na njegove mane i znali su da ih koriguju tokom snimanja i remasteringa. Ovakvi zvučnici su se nalazili u nekim radijskim studijima Radio Beograda i u tehnici velikog studija V zajedno sa ranije pomenutim JBL. Engleske su proizvodnje.

Koje god zvučnike da imamo neobično je važno da im jako dobro upoznamo mane i vrline. Jedan moj drugar producent koristi neke novije Tannoy zvučnike i kada slušam kod njega nisam oduševljen, ali kada donesem snimak svojoj kući vidim da je sve dobro urađeno. Ja u sobi imam stare, dobre KEF zvučnike koji imaju nekoliko mana koje dobro poznajem pa znam da slušam snimak i poprilično dobro da procenim njegov kvalitet.

Na kraju bih se nadovezao na ono što je gore napisao i prikazao Fox IV, a za one mlađe koji tek treba da uđu u magični svet zvuka. Kada se kaže da je nešto profi misli se prvenstveno na način upotrebe i kavalitet (robusnost) izrade pa to važi i za zvučnike. Jako je važno ispravno ih upotrebiti i mora se imati više pari za određene namene. Za blisko slušanje su jedni, za remaster drugi itd., teško će jedan par da završi sve poslove. Pomenuo sam već da sam radio u studiju za TV produkciju gde zvuk nije primaran, ali ni zapostavljen tako da smo na miks pultu imali pasivne Yamahe NS10 sa Sony amplifikacijom, na teren smo nosili male aktivne Bose kutije jer su strahovito dobre i praktične: imaju svoju torbu u koju se spakuju pa je prenošenje jednostavno, nisu teški, mogu da se postave bilo gde, signal može da se uzme bilo od kuda bilo izvorni ili prolazni, nikada se nisu pokvarili. Za ozbiljnija studijska snimanja smo koristili velike aktivne Heco monitore koji se nisu proslavili, nikada mi se nije dopao njihov zvuk, a i kvarili su se više puta.

Sava
Posts: 1348
Joined: 27 Feb 2007, 13:34
Location: Beograd

Post by Sava » 22 Mar 2007, 18:44

Mala dopuna: zvučnici koje sam pominjao zovu se Klein und Hummel i jedan par još uvek ima moj prijatelj. Razvijeni su u Telefunkenu koji je u to vreme imao najjači razvoj na svetu. Mislim da je to bilo prvi put da možete uspešno da kontrolišete sinfonijski orkestar jer su Hummeli dobro ocrtavali prostor.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 22 Mar 2007, 19:13

E, upravo sam to hteo da pitam - kako se spominjani monitori "prenose", odnosno koji od pomenutih najtačnije prikazuju ono što se dešava sa kućnim radio-prijemnikom.

I zanima me remastering PGPa - šta se tamo radilo? Priprema mastera ploča na CDe? Ili mastering kupljenog materijala koji je PGP trebalo da štampa kod nas (kupljena, recimo, ploča Dire Straitsa, pa se sređuje za jugoslovensko izdanje)?

PS mnooogo hvala na kvalitetnom, informativnom postu! Jesu li K und H i Lockwoodi još uvek po studijima RTSa?

Sava
Posts: 1348
Joined: 27 Feb 2007, 13:34
Location: Beograd

Post by Sava » 23 Mar 2007, 21:54

Da se nešto razumemo, ne radim, a nikada nisam ni radio u Radio Beogradu samo sam imao dosta drugara tamo i neku poslovnu saradnju. Danas praktično tamo i nema više ljudi koje poznajem. Da li koriste iste zvučnike i danas ne znam mada me ne bi iznenadilo da je tako. Ako ima nekog na forumu bliskom RTS mogao bi da nam napiše nešto o tome.

U remasteringu se radilo sve i svašta, od pravog posla do ispijanja raznog pića. No, ipak se u to vreme radilo sasvim ozbiljno ma šta ko mislio danas o tom vremenu, a nalazilo se vremena i za opuštanje. Praktično sve što je PGP izdavao prošlo je i te zvučnike u finalnom preslušavanju i doterivanju, a koliko je to ozbiljno rađeno govore brojna izdanja na vinilu, kasetama i CD-u. Govorim o domaćim autorskim izdanjima, a kako se radilo sa licencnom produkcijom zaista ne znam.

Prvo tvoje pitanje nisam baš razumeo. Ja sam samo istakao da je teško da male zvučne kutije prenesu i oslikaju prostorno simfonijski orkestar na primer, a da su to Hummeli radili veoma solidno. Ako je tvoje pitanje usmereno u pravcu onoga što se čuje u radijskom studiju i kod kuće to je druga priča jer zvuk iz studija ide u tkzv. razdelnik (mesto gde se skupljaju signali iz svih studija i prosleđuju dalje) zatim u predajnik pa u predajnu antenu, kroz etar pa u prijemnu antenu i prijemnik. To je dug put za signal, a pritom emitovanje radijskog programa je tehnički ograničeno (nema najdubljih tonova niti onih iznad nekih 15 KHz zbog pilot tona stereo kodera/dekodera) tako da mi kao korisnici sigurno ne čujemo isti signal kao oni u studiju.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 24 Mar 2007, 08:44

Hvala - da pojasnim: konačan zvuk radio-aparata nije ono što tonac čuje na monitoru, konačna ploča koja svira na gramofonu nije ono što mastering inženjer čuje na monitorima, pošto radio "seče" na svoj način, ploča na svoj, film opet na svoj... Kako onda tonac ili mastering inženjer znaju da su napravili dobar miks koji će publika pred radiom/ u bioskopu/ na žurci gde se puštaju ploče oceniti kao dobru pesmu? Valjda tako što znaju šta i kako od frekvencija "prolazi" i kako prolazi na radiju/ ploči/ filmu, pa usaglašavaju miks tome.

Monitori im (kako se meni čini) u tome pomažu - ili tako što se dobro "prevode" (they "translate" well) u konačan proizvod (ploču koja se vrti na gramofonu i pravi lep zvuk, radio koji emituje radio emisiju lepog zvuka, film koji publika u sali sluša sa uživanjem) ili tako što tonac i(li) mastering inženjer znaju da slušaju "kroz" svoje monitore, znaju im greške koje mogu da pokvare pomenuti konačni proizvod.

Tako ja to vidim (pošto imam malo iskustva, možda grešim). U tom smislu i pitanje - koji se od monitora sa kojima si radio najbolje "prenose" (which monitors "translate" the best) bez da se moraju učiti njihove mane? Za koje monitore koje poznaješ se može reći da važi: "Smiksao sam materijal na njima, i TAČNO se TAKO čulo u bioskopu/ na radiju/ na žurci na kojoj se puštaju ploče kako sam JA zamislio?"

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest