KirilStipsa wrote:Smatram da je stil oblacenja itekako deo rokenrol nasledja.
Naravno da jeste. Stalno se zaboravlja da je to šou, da publika dolazi zbog kompletnog ugođaja, da se posebno sa promenom pristupu videa koji prati muziku stvar pomerila još mnogo sptepenica naviše... Realno, muzičari koji se bave popularnom muzikom su i zabavljači. Greška je kad se osećaju samo kao zabavljači, ali kompletan šou podrazumeva i to. Konačno, kompletna rokenrol priča je oduvek podrazumevala svesno igranje na ivici kiča, i to je deo tog šarma, to tako treba da bude. Šta više, nekoliko godina unazad sam sebe osećao kao uljeza u rokenrol priči jer sam skroz izgubio osećaj za taj pristup.
Svaka zarozanost i nonšalantnost u rokenrolu je režirana, sve je to deo mita, i nije slučajno tu. Ako se jednom i omakne, sledeći put je tu s razlogom. I oni koji dolaze na svirku u dedinom džemperu koji ima veliku masnu fleku, rupu od cigarete i pogrešne proporcije jer se ućebao od pranja takođe to rade namerno, sa nekim "dramskim tekstom" u glavi, nikako nije slučajno, niti je to jedino što imaju da obuku. Konačno, čak i da postoji čovek koji ima para za električnu gitaru, a nema para da obuče nešto drugo osim dedinog džempera, u šta iskreno sumnjam, onog momenta kada taj i takav izađe na scenu sve to postaje izjava, kostim, koncept i predstava. Džaba vam je da se opirete, što se više branite, sve ste više upetljani
