@doyle777: Izvini prijatelju, ali kod Block OUT-a je tekst ipak neodvojivi deo pesme. Tekst mozes zanemariti kod npr. Hendrixa (koga inace jako cenim), ali odvajati tekst kod BO je kao da zanemaris tekst kod Flojda. I nije poenta u merilu depresivnosti u smisli koja pesma mracnije zvuci nego upravo u poruci koju nosi. Ima gomila metal bendova koji zvuce mracno do jaja, ali su im tekstovi plitki vise nego karleusini. Za mene r'n'r ne moze da sljaka bez dobrog teksta, ne bitna je u ovom slucaju tematika teksta, vec upravo da li tekst moze da zivi samostalno kao poezija. Dobri tekstovi po pravilu to mogu. Pusti ti sve munje i gromove i rifove i skale i solaze i ne znam ti sta, ako je tekst tupav. Naravno ne moze se zanemariti ni svirka, ali opet u ovoj muzici je tekst ipak bitniji, to je barem moj stav. Ima tu i jos jedan momenat, a to je kako sljaka cela pesma. Ne zaboravi da su najveci hitovi i najpoznatije najznacajnije pesme sviracki zapravo jako proste u svojoj osnovi a sve ostalo je farba, zato ih i mozes odsvirati na akustari. Nekada dva akroda mnogo bolje legnu nego da si odsvirao ne znam kakav rif ili solo. Kao primer, mi prvo pada na pamet Lady in black od Uriah Heep. Tacno je da muzika sluzi za slusanje, ali je istovremeno i umetnost koja je podlozna analizi, a u ovom slucaju naravno da treba da analiziramo ceo aspekt benda, pa makar isli i do analize svake pojedinacne pesme ili aranzmana i bilo cega sto cini stvaralastvo tog benda.
Evo upravo Tezak slucaj pakla:
Mozak miruje,
al' ispod mora teče vreli kamen.
Grob podriguje,
proždraće mi kosti ako stanem.
Istetovirani strah na tvojim obrazima jeca,
ti si samo njegov podstanar.
Smrtno ozbiljan,
bez oca i bez prijatelja.
Prazne godine,
oko tebe tužno lete.
Šta ćeš ti sa njima
i šta će one s tobom takvim?
Ti si revidirao stav sto pedeset puta
čas si rođen kao muško, čas ko žensko,
koga je to briga.
Sam znaš,
rođen si ko *****.
Gde je granica?
Nisam siguran ni da postoji.
Šta je cilj?
Ili trčimo u krug bez cilja.
Put od tebe do mene, sa hiljadu rupa,
ko Kumodraška ulica.
Nemam vremena,
da čekam da se ubiješ.
Skloni me,
ja neću inat tvoj životom da platim.
Slomi me,
eto nisam uspeo da shvatim.
Ubij me,
ti to možeš da uradiš sa svakim.
Ako sve vidi, što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.
Zadah osvete
kruži iznad moje glave.
Zar da ubijem,
da se prestrojim u tvoje pleme?
Ljudi gutaju suze, žvaću sopstvene zube,
lije krv sa krova ruske crkve.
Težak slučaj pakla,
teško da ima išta strašnije.
Budi me,
pre nego poželim da umrem u snu.
Ubij me,
svima za primer raskomadaj moj trup.
Skloni me,
ja znam tvoj strah, to niko ne sme da zna.
Ako sve vidi što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.
Muzika ko muzika, sama po sebi nista posebno i nista depresivnija od npr. Since I`ve been lovin` you (ovo mi je prvo palo na pamet) ali tekst i sam jeste mracan, ili ako hoces "depresivan" i pri tome moze samostalno da funkcionise i kao poezija. Kada ga spojis sa muzikom onda je to celokupno drugaciji dozivljaj i on dobija jos jednu novu dimenziju. Jednostavno u ovakvoj muzici se jedno i drugo nadovezuju.
Што се тиче тог помињања Слобе, ја заиста не знам шта је са вама, ја толико дуго слушам Блок Аут, а нисам чуо/осетио да имају некакву опседнутост са поменутим чо'еком, чак мислим да су се више бавили Титом него дотичним. Ае у здравље.
Па није рад у томе да треба да га помињу по имену да би песме биле о њему:)
Doyle Sam si rekao da si u vreme izlaska ovog albuma tj. 2004. isao u osnovnu skolu, pa ti je verovatno zato i nejasno jer u gomili Nikolinih tekstova imas provucene aluzije na tadasnje vreme a neke su direktna prozivka (poslusaj Mali pas sa njegovog autorskog albuma) i realno je kod takvih tekstova potrebno da poznajes vreme i prilike koje su tada postojale. Naravno, u svim tekstovima BO imas mogucnost da ih shvatis i drugacije nije tu nista lose, jer to i jeste odlika dobre poezije. Kod BO takodje nikada neces naci onu jasno definisanu prozvacinu koju mozes da nadjes kod npr. Direktora, ali to ih i razlikuje. Cini mi se da ti Doolio to bolje objasnio.
Реално, да су се концерти састојали од памфлетирања, а не од свирања, контам да би исти људи дошли на њих:)
На ово морам да се осврнем јер испада да сам ја за те људе којима тај вајб смета рекао да доживљавају музику супротно од овога како је ти доживљаваш (тј. да им је битнија форма од суштине), што није тачно. Већини људи који музику слушају, ај да кажем активно, је суштина битнија од форме. Не ради се о томе. Овде се ради о томе да форма, небитно колико је битна, може да онемогући/побољша ту суштину о којој се говори. Бесмислено је да неко трпи форму која му жешће не одговара, због суштине. То не значи да он тај ентитет посматра површно.
Ovde se slazemo iako se nismo razumeli
Ja sam samo rekao da meni licno, forma nije toliko bitna ali mi je jasno da ce mnogi ljudi u manjoj ili vecoj meri obracati paznju i na taj aspekt. Naravno da ne bih bio sa nekom ribom koja mi je da
ruzna ali lepota je prolazna a i niko nije savrsen
Sve u svemu, ne mozemo u potpunosti zanemariti ni jedan aspekt jer su i predvidjeni da budu celina, ali svako od nas licno zadrzava pravo da neki od njih voli manje ili vise. Ja licno vise volim dobar tekst, a onda mi je muzika, aranzman i sve ostalo manje bitno. Iako, moram priznati postoje situacije kada je i drugacije, kada me prosto 'kupi' neku riff ili nacin sviranja - tako sam zavoleo Hendrixa