Ja sam paradoksalno otrkio da zapravo ne volim crnački blues, ali uopšte.
Naročito ne volim kako crnci sviraju gitaru. Nekako je svi sviraju suviše "pickavo" i sa dosta falša.
Sličan način sviranja primetio sam kod afričkih pop, rock, ska i ostaqlih muzičara..ne znam u čemu je tu štos.
Znam da ima ljudi koji taj način sviranja vole i u tome vide nekakvu "iskrenost", ali ja to volim više ispeglano i muzički doterano, pa mi nekako mnogo više u tom smislu odgovara blues kako ga sviraju belci.
U tom smislu više recimo volim bilo koju verziju Hendriksove pesme, kada je svira recimo SRV ili KWS.
Isto važi i za BB Kinga
Tu i tamo mi se dopada Robert Cray, mislim da čovek ima stvarno super stvari, ali opet, kad dođe red na sviranje..taj strat zvuči i svuiše tanko i pickavo i nikako da se otmem utisku da može da zvuči mnogo bolje i moćnije.
S druge strane, kad je jazz u pitanju, opet paradoksalno..više volim kako ga pevaju i sviraju crni nego beli muzičari
