Britanska Blues Scena
Moderators: dejankuki, Trooper
Britanska Blues Scena
Koliki Uticaj Na Nju Je Imala Americka Blues Scena?
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Pa ogroman, Britanci nisu izmislili bluz nego Amerikanci...
Mada je zanimljiva ta hronologija u Britaniji - prvo su došle skiffle grupe (kao neki RnB), za sve to vreme britanski džezeri rade neverovatno advanced stvari, onda dolaze Bitlsi (proto-pop pesmice sa ponekim rokenrol standardom) i tek posle uspeha Rolingstonsa bluz scena se otvara za tržište. Obrnuta evolucija. Bitlsi jesu prvo svirali u džez klubovima u kojima su džezeri trpeli bluz jer je "koren", a Bitlsi su u te klubove švercovali rokenrol tako što bi rekli: "Sada ćemo da sviramo jedan Ledbelijev klasik... 'Long Tall Sally'".
Britanci su prvo na gostovanja zvali američke džezere (pošto su se fina grofovska deca na Itonu bacila na sviranje truba, pa je džez maltene za Britance bio "By Royal Appointment"), ali se uskoro (rane šezdesete) sve više šuškalo o Stonsima i Yardbirdsima (u kojima su svirali mladi Klepton, mladi Pejdž, mladi Džef Bek) i neko se setio kako bi bilo dobro pokupiti sve te rane električne bluzere (dok još nisu pomrli od lošeg ruma) i dovesti ih na turneje po Britaniji. Onda bi došlo do situacije nalik onoj kada je neki promoter zakazao seriju koncerata Loniju Džonsonu... Klepton se toga priseća u knjizi "Martin Scorsese Presents the Blues - A Musical Journey": naravno da je Loni bio pijan, popeo se na scenu, počeo bi svaku pesmu, svirao sa bendom pratećih britanskih muzičara oko pet sekundi, onda bi ih sve prekinuo, urlao kako nemaju pojma, koliko su loši... A promoter sedi pored Kleptona, čupa kosu, "Šta sam to uradio? Čovek pije dva litra viskija na dan..." Klepton ne može da mu objasni da je TO bluz - "You gotta take the rough with the smooth", ceo taj paket. "Onih pet sekundi u kojih je Loni uopšte svirao", kaže Erik, "to je bio za mene raj na zemlji."
To je dobar opis stanja britanskog bluza do danas - ispeglan, našminkan, dobri momci... Erik je uvek izgledao pomalo kao Sir Oliver, odnosno britanski grof koji je pomalo "izgubio kompas" i previše se prepustio konjskim trkama - samo pomalo tog "little boy lost" imidža (čak i usred kokainske manije) ali u kostima pravi lord, u venama plava krv. Kako su ti momci stigli do bluza najveće je čudo ikada; to čuđenje je dobro opisao Howlin' Wolf kada je, po prvom povratku iz Engleske, rekao Viliju Diksonu "Those English boys wanna play the blues so bad, and they play it so - so bad!"
Jer, kako je Erik naučio od Volfa za vreme tih Londonskih sesija (overi to ako ikako možeš, Howlin' Wolf - "The London Sessions" sa Bekom, Kleptonom, Majalom, Ringom Starom, Harisonom itd. itd.), bluz je autoritativna muzika, bluzeri - siledžije. Volf se prvog dana jezivo terapetuski izdrao na sve u studiju (a to je bila ljudina od dva metra, pun mišića ko Miloš Šarčev, i, kao i svaki "old school" bluzer, uvek naoružan do zuba) tako da je Ringo Star krajem prvog dana pobegao iz studija što su ga noge nosile, javno se zaklevši da nikada više neće ući u studio sa nekim kao što je Volf... ali Klepton je ostao. Jer mu je trebao bluz. I onda je Volf počeo da ga uči tajnama zanata - uvrnutom time signatureu, nepromenljivim uvodima i solažama u pesme... To je na dvadesetoj traci trećeg diska Volfovog Chess Boxa... I možda najvećoj tajni: "Always stop at the top!"
Klepton: "Vrlo ustanovljena muzika... Volf bi rekao: 'Sada ćemo da sviramo 'Little Red Rooster', i ona ide OVAKO.' I ne ide nikako kako TI misliš da ona ide..." Nema tu mesta za drndanje po pentatonici, barem ne za previše drndanja. Britanci se i danas muče da to shvate.
Tehnički, rani američki "električari" sviraju blizu prvog praga, kraće fraze, Britanci unose sviranje u višim oktavama i generalno više nota (kanon bi bio Kleptonov solo u "Crossroads"). Širi info može da se nađe u Skorsezeovoj seriji filmova, konkretno film "Red, White and Blues", u kome su intervjui sa Majalom, Bardonom, Kleptonom, Bekom, Tomom Džonsom itd.
Mada je zanimljiva ta hronologija u Britaniji - prvo su došle skiffle grupe (kao neki RnB), za sve to vreme britanski džezeri rade neverovatno advanced stvari, onda dolaze Bitlsi (proto-pop pesmice sa ponekim rokenrol standardom) i tek posle uspeha Rolingstonsa bluz scena se otvara za tržište. Obrnuta evolucija. Bitlsi jesu prvo svirali u džez klubovima u kojima su džezeri trpeli bluz jer je "koren", a Bitlsi su u te klubove švercovali rokenrol tako što bi rekli: "Sada ćemo da sviramo jedan Ledbelijev klasik... 'Long Tall Sally'".
Britanci su prvo na gostovanja zvali američke džezere (pošto su se fina grofovska deca na Itonu bacila na sviranje truba, pa je džez maltene za Britance bio "By Royal Appointment"), ali se uskoro (rane šezdesete) sve više šuškalo o Stonsima i Yardbirdsima (u kojima su svirali mladi Klepton, mladi Pejdž, mladi Džef Bek) i neko se setio kako bi bilo dobro pokupiti sve te rane električne bluzere (dok još nisu pomrli od lošeg ruma) i dovesti ih na turneje po Britaniji. Onda bi došlo do situacije nalik onoj kada je neki promoter zakazao seriju koncerata Loniju Džonsonu... Klepton se toga priseća u knjizi "Martin Scorsese Presents the Blues - A Musical Journey": naravno da je Loni bio pijan, popeo se na scenu, počeo bi svaku pesmu, svirao sa bendom pratećih britanskih muzičara oko pet sekundi, onda bi ih sve prekinuo, urlao kako nemaju pojma, koliko su loši... A promoter sedi pored Kleptona, čupa kosu, "Šta sam to uradio? Čovek pije dva litra viskija na dan..." Klepton ne može da mu objasni da je TO bluz - "You gotta take the rough with the smooth", ceo taj paket. "Onih pet sekundi u kojih je Loni uopšte svirao", kaže Erik, "to je bio za mene raj na zemlji."
To je dobar opis stanja britanskog bluza do danas - ispeglan, našminkan, dobri momci... Erik je uvek izgledao pomalo kao Sir Oliver, odnosno britanski grof koji je pomalo "izgubio kompas" i previše se prepustio konjskim trkama - samo pomalo tog "little boy lost" imidža (čak i usred kokainske manije) ali u kostima pravi lord, u venama plava krv. Kako su ti momci stigli do bluza najveće je čudo ikada; to čuđenje je dobro opisao Howlin' Wolf kada je, po prvom povratku iz Engleske, rekao Viliju Diksonu "Those English boys wanna play the blues so bad, and they play it so - so bad!"
Jer, kako je Erik naučio od Volfa za vreme tih Londonskih sesija (overi to ako ikako možeš, Howlin' Wolf - "The London Sessions" sa Bekom, Kleptonom, Majalom, Ringom Starom, Harisonom itd. itd.), bluz je autoritativna muzika, bluzeri - siledžije. Volf se prvog dana jezivo terapetuski izdrao na sve u studiju (a to je bila ljudina od dva metra, pun mišića ko Miloš Šarčev, i, kao i svaki "old school" bluzer, uvek naoružan do zuba) tako da je Ringo Star krajem prvog dana pobegao iz studija što su ga noge nosile, javno se zaklevši da nikada više neće ući u studio sa nekim kao što je Volf... ali Klepton je ostao. Jer mu je trebao bluz. I onda je Volf počeo da ga uči tajnama zanata - uvrnutom time signatureu, nepromenljivim uvodima i solažama u pesme... To je na dvadesetoj traci trećeg diska Volfovog Chess Boxa... I možda najvećoj tajni: "Always stop at the top!"
Klepton: "Vrlo ustanovljena muzika... Volf bi rekao: 'Sada ćemo da sviramo 'Little Red Rooster', i ona ide OVAKO.' I ne ide nikako kako TI misliš da ona ide..." Nema tu mesta za drndanje po pentatonici, barem ne za previše drndanja. Britanci se i danas muče da to shvate.
Tehnički, rani američki "električari" sviraju blizu prvog praga, kraće fraze, Britanci unose sviranje u višim oktavama i generalno više nota (kanon bi bio Kleptonov solo u "Crossroads"). Širi info može da se nađe u Skorsezeovoj seriji filmova, konkretno film "Red, White and Blues", u kome su intervjui sa Majalom, Bardonom, Kleptonom, Bekom, Tomom Džonsom itd.
Howlin' Wolf London Sessions: Clapton, Winwood, Wymann, Watts (Imam tu plocu vec skoro cetvrt veka , kupio je na dan Claptonovog poslednjeg koncerta u Srbiji).
Inace u tim filmovima najbolje mozes da vidis da su ti Englezi vratili blues Amerima sto priznaje i BB King. Kad su Stonesi prvi put stiglu u USA i pricali samo o Mauddy Watersu, Bo Diddley i ekipi ameri su se pitali o kome pricaju.
I Nemci su dosta pomogli u tome izdavanjem ploca ljudima koji nisu mogli da dodju do svoje ploce u Americi. U filmu se takodje vide i cuju jedini snimci JB lenoara koje su napravili neki Svedjani.
Inace u tim filmovima najbolje mozes da vidis da su ti Englezi vratili blues Amerima sto priznaje i BB King. Kad su Stonesi prvi put stiglu u USA i pricali samo o Mauddy Watersu, Bo Diddley i ekipi ameri su se pitali o kome pricaju.
I Nemci su dosta pomogli u tome izdavanjem ploca ljudima koji nisu mogli da dodju do svoje ploce u Americi. U filmu se takodje vide i cuju jedini snimci JB lenoara koje su napravili neki Svedjani.
- Jimmy Henderson
- Posts: 282
- Joined: 05 Dec 2007, 09:58
- Location: Blizu Klagenfurta
- oldfishermanblues
- Mojo Priest
- Posts: 113
- Joined: 11 Dec 2007, 20:00
- Location: Temerin
Tokom 40-tih i ranih 50-tih godina prošlog veka, električni bluz u SAD-u je dostigao svoj vrhunac i njegova popularnost je počela da opada. Radio slušaoci su se lagano okretali novim i svežim zvucima rokenrola i soula.
U ranim 60-tim su britanski bendovi su počeli da izvode obrade pesama Madi Votersa i Haulin Volfa. Ovo je dovelo do popularnosti bluza i među belim muzičarima u Velikoj Britaniji i dovelo je do obnavljanja popularnosti ovog muzičkog žanra, ali sada i među belom publikom. Nosioci Britanskog bluz talasa su bili Pol Baterfild bluz bend, Flitvud Mek, Džon Mejel i Bluzbrejkersi, Rolingstonsi, Jardbirdsi i Krim.
Britanski bluz muzičari su inspirisali i određeni broj američkih rok i bluz bendova kao što su: Kened Hit, Dženis Džoplin, Džoni Vinter, Dž. Gejls bend, Raj Kuder i Alman Braders bend.
Jedan bluz i rok izvođač je bio retkost...crni čovek, koji svira psihodelični rok. Ime mu je Džimi Hendriks. Hendriks je bio vešt gitarista i pionir u inovativnom korišćenju distorzije i feedback-a u svojoj muzici.
Mnogi bluz veterani su ponovo počeli da sviraju u Velikoj Britaniji, a ubrzo zatim i u drugim evropskim državama. Bluz veterani su bili zadovoljni što ponovo postoji bluz publika kojoj se mogu obraćati, ali su istovremeno i bili ogorčeni jer su mnogi beli bedovi, poput Led Cepelina, obogatili kopirajući njihov zvuk, dok su oni izuzento teško živeli.
U ranim 60-tim su britanski bendovi su počeli da izvode obrade pesama Madi Votersa i Haulin Volfa. Ovo je dovelo do popularnosti bluza i među belim muzičarima u Velikoj Britaniji i dovelo je do obnavljanja popularnosti ovog muzičkog žanra, ali sada i među belom publikom. Nosioci Britanskog bluz talasa su bili Pol Baterfild bluz bend, Flitvud Mek, Džon Mejel i Bluzbrejkersi, Rolingstonsi, Jardbirdsi i Krim.
Britanski bluz muzičari su inspirisali i određeni broj američkih rok i bluz bendova kao što su: Kened Hit, Dženis Džoplin, Džoni Vinter, Dž. Gejls bend, Raj Kuder i Alman Braders bend.
Jedan bluz i rok izvođač je bio retkost...crni čovek, koji svira psihodelični rok. Ime mu je Džimi Hendriks. Hendriks je bio vešt gitarista i pionir u inovativnom korišćenju distorzije i feedback-a u svojoj muzici.
Mnogi bluz veterani su ponovo počeli da sviraju u Velikoj Britaniji, a ubrzo zatim i u drugim evropskim državama. Bluz veterani su bili zadovoljni što ponovo postoji bluz publika kojoj se mogu obraćati, ali su istovremeno i bili ogorčeni jer su mnogi beli bedovi, poput Led Cepelina, obogatili kopirajući njihov zvuk, dok su oni izuzento teško živeli.
Re: Britanska Blues Scena
da se skrati pricha... ameri su "smislili" blues, koji potice recimo iz neke podvrste jazza a jazz vuce korene iz afrike odakle i crnci vuku korene... e sad shvatite kako hocete, e fazon je sto nisu crnci isli u englesku da sviraju, mislim jesu ali kasnije i tako nije popularizovan nego tako sto su grupe kao zeppelini clapton i ta momcadija drzala turneje po americi i tamo pokupila dosta dosta fora i onda prenela to u englesku... i onda imate kleptona koji vam kaze ovo na koncertu: "" Vote for Enoch Powell. Enoch's our man. I think Enoch's right, I think we should send them all back. Stop Britain from becoming a black colony. Get the foreigners out. Get the wogs out. Get the coons out. Keep Britain white. I used to be into dope, now I'm into racism. It's much heavier, man. Fucking wogs, man. Fucking Saudis taking over London. Bastard wogs. Vote for Enoch, he's our man, he's on our side, he'll look after us. I want all of you here to vote for Enoch, support him, he's on our side. Enoch for Prime Minister! Throw the wogs out! Keep Britain white! "" ... i krene da pljuje po ljudima koji su od njega nacinili gitaristu(dixon, king, muddy, buddy, bob marley)... sramota... ali onda dobijete i gitariste kao sto su jimmy page ili alvin lee i zahvalni smo africi... xD xD xD
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Re: Britanska Blues Scena
Aaaargh. Ništa gore od malo znanja.
E fazon je što Crnci jesu išli u Englesku da sviraju. I to ranije, a ne kasnije. Git summe ejumacation, man...Duane wrote:e fazon je sto nisu crnci isli u englesku da sviraju, mislim jesu ali kasnije...
Znaš li ti koliko je vremena prošlo od Yardbirdsa i Mayalla do Zeppelina i turneja Britanaca po Americi?Duane wrote:...grupe kao zeppelini clapton i ta momcadija drzala turneje po americi i tamo pokupila dosta dosta fora i onda prenela to u englesku...
Re: Britanska Blues Scena
necu da se svadjam uopste... tako da si upravu i evo sad sam kreno u biblioteku da ucim o djezu... xD
Re: Britanska Blues Scena
Jako je interesantno da su Englezi stvorili pop kroz Bitlse pre svega, a Amerikanci rok, a najveći rokeri u istoriju su Englezi. To su, naravno, Stonsi. Ameri su rodonačelnici bluza, a možda najveći i najznačajniji beli bluzer u istoriji je Englez. To je Zeleni Pera, naravno.
Re: Britanska Blues Scena
Sava wrote:Jako je interesantno da su Englezi stvorili pop kroz Bitlse pre svega, a Amerikanci rok, a najveći rokeri u istoriju su Englezi. To su, naravno, Stonsi. Ameri su rodonačelnici bluza, a možda najveći i najznačajniji beli bluzer u istoriji je Englez. To je Zeleni Pera, naravno.
OT, jednostavno moram!!!!! Moooram!
Hmm dakle i ovo je jedan od dokaz da je svet poludeo!!! nacisto, skroz...
Dakle, najbolji Golf igrac je Tiger Woods (tamnoput)
Najbolji Reper je Eminem ( bledoliki...)
A ni Nemci nisu nesto raspolozeni za rat.. (oko Iraka i Afganistana) ...
znaci svet je poludeo!!!
Re: Britanska Blues Scena
zaborabvljas da je najvisi kosarkas kinez... xD
- Guitar_thrill
- MF veteran
- Posts: 2741
- Joined: 06 Jan 2008, 16:35
- Location: Zrenjanin-Novi Sad
Re: Britanska Blues Scena
e zar nije ovo iz nekog filma? cini mi se da sam to cuo u nekom filmu....
Re: Britanska Blues Scena
Ok, enough OT mislim stvarno nije fer da unistimo ovu temu.. sledeci brisem
Re: Britanska Blues Scena
moguce... sve imas u filmu... cak i ono cuveno: "life is not a movie, good guys dont allways win"...itd itd...
Re: Britanska Blues Scena
Moj predlog grupa engleske blues i R&B scene iz sredine i s kraja 60-tih:
Blues:
Fleetwood Mac, Chicken Shack, Ten Years After, Savoy Brown, John Mayall And Bluesbrakers, Stone The Crows, Cream, Climax Blues Band, Jeff Beck
R&B:
Animals, Yardbirds, Them, Pretty Things, Spencer Davis Group, Graham Bond Organisation, Rolling Stones
Blues:
Fleetwood Mac, Chicken Shack, Ten Years After, Savoy Brown, John Mayall And Bluesbrakers, Stone The Crows, Cream, Climax Blues Band, Jeff Beck
R&B:
Animals, Yardbirds, Them, Pretty Things, Spencer Davis Group, Graham Bond Organisation, Rolling Stones
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest