Najveći Blues Uticaji?
Moderators: dejankuki, Trooper
Najveći Blues Uticaji?
Ako je Blues u originalnoj formi direktno uticao na celokupnu modernu muziku danas, ko su vasi najveci uticaji iz domena Bluesa ?
Za mene su to definitvo Robert Johnson, Allman Bros. Band, Jimi Hendrix, Steve Ray Vaughan, Gary Moore, Jeff Beck.
Za mene su to definitvo Robert Johnson, Allman Bros. Band, Jimi Hendrix, Steve Ray Vaughan, Gary Moore, Jeff Beck.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Sleepy John Estes što se feelinga tiče, Lightnin' Hopkins što se tiče "zamrzavanja krvi gitarom" (naročito "Down Now Baby"), Ry Cooder sa soundtracka za "Paris, Texas" što se tiče čiste ezoterije, Buddy Guy zbog temeljne uvrnutosti, Skip James jer tako neću svirati da poživim i sto godina + socijalna i umetnička bitnost... Mislim, pitaj me sutra i lista će biti drugačija, s obzirom na to da sam potrošio mnogo godina na ozbiljan rad na bluesu.
Savet: izbaci Gerija Mura iz te liste. Ne zaboravi da je John Lee Hooker s pravom rekao "Gary Moore should take his guitar and go home", te da je čovek brzo provaljen kao neko ko samo "goes through the moves", umesto da svira blues.
Savet: izbaci Gerija Mura iz te liste. Ne zaboravi da je John Lee Hooker s pravom rekao "Gary Moore should take his guitar and go home", te da je čovek brzo provaljen kao neko ko samo "goes through the moves", umesto da svira blues.
Re: Najveci Blues uticaji
Peter Green svakako.mr.flash wrote:Ako je Blues u originalnoj formi direktno uticao na celokupnu modernu muziku danas, ko su vasi najveci uticaji iz domena Bluesa ?
I još braća Winter.
Slazem se sa tobom u vezi toga "da me pitas sutra liste bi bila drugacija", ali u vezi Moora nisam bas siguran, jeste da nije karakteristican blues gitarista, ali treba ici napred u nesto modernije, bas zato sto vecina ozbiljnih slusaoca misli da je od smrti SRV blues odsviran. Mislim da Moore ipak zasluzuje mesto medju majstorima bluesa.Rocket Roll wrote:Sleepy John Estes što se feelinga tiče, Lightnin' Hopkins što se tiče "zamrzavanja krvi gitarom" (naročito "Down Now Baby"), Ry Cooder sa soundtracka za "Paris, Texas" što se tiče čiste ezoterije, Buddy Guy zbog temeljne uvrnutosti, Skip James jer tako neću svirati da poživim i sto godina + socijalna i umetnička bitnost... Mislim, pitaj me sutra i lista će biti drugačija, s obzirom na to da sam potrošio mnogo godina na ozbiljan rad na bluesu.
Savet: izbaci Gerija Mura iz te liste. Ne zaboravi da je John Lee Hooker s pravom rekao "Gary Moore should take his guitar and go home", te da je čovek brzo provaljen kao neko ko samo "goes through the moves", umesto da svira blues.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Svakako ne u pentatonic shredding. To je rešila još Memphis Minnie, tamo negde 1936, svet nije morao da čeka Gerija. "Modernije" u bluzu znači Fat Possum Records - Asie Payton, R. L. Burnside, Bob Log III, John Spencer Blues Explosion, možda pre svega Kenny Brown, ne komercijalne budalaštine.mr.flash wrote:...ali treba ići napred u nešto modernije...
Od strane jednostranog minor-pentatonic Teksašanina kojem se klanjaju povremeni slušatelji sa "mainstream je cool" ukusom? Pogađaj ponovo.mr.flash wrote:...blues odsviran...
Bluz nikako nije odsviran. Koliko god da je on dobar bio, nije on ni osmislio bluz, niti ga je skroz poznavao. Dokle god ima ljudi koji sednu i zapisu/snime svoju ideju, bluz je ziv. Ako mislis da je posle smrti SRV-a originalnosti u bluzu dosao kraj, zasto bi njegova smrta bila kraj, moze se jos ranije to reci, bluz je medju sobom jako slican. Bluz nikako nije odsviran.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Volim ga i ja, no se pravim!
Uvek izbegavam priču o komercijalnom bluzu jer treba prvo puno znati o bluzu posebno i o muzici uopšte, pa tek onda procenjivati zasluge (i neizbežne mane) poznatijih muzičara. Geri Mur je dobar gitarista, inovativan kompozitor i sve to, ali je počinio "hibris komercijalnosti", što će reći da je prodaju ploča i komponovanje hitova stavio ispred onoga što "Holy Blues" zapravo jeste. Srce me boli zbog toga, mogao je da bude faca i po, ali... SRV ima barem "Texas Flood" (ostalo je u bluz-krugovima, sa pravom, prilično kritikovano), ali takva je sudbina komercijalizacije jedne muzike koja se po samoj svojoj prirodi opire komercijalizaciji.
Zato Fat Possum Records. Bob Log III ima, ako se ne varam, samo par pesama (svaka otkida!) a Kenny Brown je zanat pekao u Burnsideovom bendu. Najkomercijalnije što bih išao - a da ipak valja - jeste novi Tom Waits ("Real Gone"), moooožda novi Bob Dylan (zbog intelektualnosti, muzički je album izdrljan k'o da je gitare kucao sintisajzerom) i definitivno bih preskočio Smokin' Joea Bonamassu. Pozdrav!
---------------------------------------------------------
->Bob Log III: String On A Stick<-
---------------------------------------------------------
Uvek izbegavam priču o komercijalnom bluzu jer treba prvo puno znati o bluzu posebno i o muzici uopšte, pa tek onda procenjivati zasluge (i neizbežne mane) poznatijih muzičara. Geri Mur je dobar gitarista, inovativan kompozitor i sve to, ali je počinio "hibris komercijalnosti", što će reći da je prodaju ploča i komponovanje hitova stavio ispred onoga što "Holy Blues" zapravo jeste. Srce me boli zbog toga, mogao je da bude faca i po, ali... SRV ima barem "Texas Flood" (ostalo je u bluz-krugovima, sa pravom, prilično kritikovano), ali takva je sudbina komercijalizacije jedne muzike koja se po samoj svojoj prirodi opire komercijalizaciji.
Zato Fat Possum Records. Bob Log III ima, ako se ne varam, samo par pesama (svaka otkida!) a Kenny Brown je zanat pekao u Burnsideovom bendu. Najkomercijalnije što bih išao - a da ipak valja - jeste novi Tom Waits ("Real Gone"), moooožda novi Bob Dylan (zbog intelektualnosti, muzički je album izdrljan k'o da je gitare kucao sintisajzerom) i definitivno bih preskočio Smokin' Joea Bonamassu. Pozdrav!
---------------------------------------------------------
->Bob Log III: String On A Stick<-
---------------------------------------------------------
Između ostalih, najveći uticaj je napravila Dženis Džoplin, što se tiče vokala. Ona je prva belkinja koja je pevala svoje pesme na crnački način. Mnogi su je kasnije kopirali. Naravno, bilo je tu presudna i njena boja glasa i izvrsna vokalna interpretacija i fantastičan osećaj za ritam i bluz.
Za mene je ona najveća bela pevačica svih vremena, ali ostavimo to kao moje subjektivno mišljenje.
Ako neko sumnja u njeno pevanje i osećaj, u šta sumnjam, može se i sam uveriti:
http://www.youtube.com/watch?v=mzNEgcqW ... ed&search=
Za mene je ona najveća bela pevačica svih vremena, ali ostavimo to kao moje subjektivno mišljenje.
Ako neko sumnja u njeno pevanje i osećaj, u šta sumnjam, može se i sam uveriti:
http://www.youtube.com/watch?v=mzNEgcqW ... ed&search=
Uh... krali... pa ne moze se bas to okrakterisati kradjom, ipak je taj Page iza sebe ostavio mnogo (npr. prva 4 albuma Led Zeppelina koji su antologijski) pa su drugi od njegove dve pesme i cetiri rifa pravili karijere. A Clapton je uvek radio stvari "My Way" pa mu je tako isla karijera... no da se sad pojavi bilo ko od njih dvojice odsvira tri tona na svojoj opremi sa kraja 60'ih pobio bi celu danasnju "progresivnu ekipu".
E, ima jedan koncert...The lost performaces of the Doors and the Led Zeppelin, iz 1969. LZ tu sviraju samo 5 pesama, sve sa prvog albuma, i sve zvuci strava, izmedju ostalog jer Page svira Telecastera, sa kojim je mahom i snimao prve albume...Pogledajte po torentima da nadjete taj koncert, ima 300-350MB, vrlo je inspirativan!
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest