Početak Sviranja Gitare - Najčešća Pitanja

Moderator: Critical

Locked
User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Početak Sviranja Gitare - Najčešća Pitanja

Post by Rocket Roll » 10 Sep 2007, 14:17

Napomena: svi odgovori na ovoj temi biće "opšti" odgovori. Nadam se da će vam "proširiti vidike", ali na kraju o svom izboru instrumenta i napredovanju u sviranju odlučujete sami. Niko ne zna šta je za vas najbolje osim vas samih.

'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''

Pitanje: "Hteo bih da kupim svoju prvu gitaru, i čuo sam da prva gitara treba da bude akustična. Kasnije, kada se dovoljno 'izvežbam' na njoj (čitaj: ako ne odustanem od ozbiljnog učenja posle šest meseci), kupio bih - eventualno - neku električnu gitaru. Šta mi savetujete?"

Odgovor: Tipičan stav koji deluje vrlo razložno, zar ne? Potrošite relativno malo novca za pristojnu akustičnu gitaru, sprečavate sebe (ili vaše dete) da pravi(te) preveliku buku po kući dok tek uči(te), a zatim razumno ulažete u skuplji instrument kada odluči(te) da želite da se ozbiljnije bavi(te) gitarom...

Međutim je takav stav - prvo akustična, onda električna gitara - smišljen u zemljama koje finansijski mnogo bolje stoje nego mi. Recimo da vrlo brzo zaključite kako biste zapravo želeli da svirate sa drugim ljudima. Pošto živimo gde živimo, teško da ćete brzo (recimo, u roku od šest meseci) moći da sebi priuštite još jednu gitaru (novu ili polovnu, u svakom vas slučaju čeka izdatak od najmanje 200 evra), i tako ostajete osuđeni na akustičnu svirku dok pored vas, kao voz, prolazi jedan vaš potencijalni bend, zatim drugi...

Nezgodan scenario, slažete se?

Dalje, taj stav je posledica još jedne predrasude - da je teže naučiti svirati električnu gitaru nego akustičnu... Predrasuda je verovatno nastala u vreme dok su kod nas bile aktuelne samo klasične gitare - one sa najlonskim žicama - a akustičnu gitaru sa metalnim žicama je bilo isto tako teško kupiti kao i dobru električnu gitaru. Pri tom dobrih električnih gitara za male pare nije ni bilo - imali ste češke Jolane koje je ponekad bilo teže svirati nego klavir zubima - i naravno da se sviranje na klasičnoj gitari sa najlonskim žicama smatralo lakšim...

Danas je, međutim, moguće za približno istu količinu novca (ako ne i za manju) kupiti pristojnu početničku akustičnu gitaru sa metalnim žicama. Uglavnom takve gitare - tzv. western gitare - će vam prodavci i preporučiti kada uđete u neku radnju i kažete im "ja bih da naučim da sviram rok" (ili nešto slično). Tako da se i ono malo logike u tom argumentu gubi - na takvoj "western" gitari žice su takođe metalne, i još zapravo i TVRĐE i DEBLJE nego na tipičnoj električnoj gitari. BITNO tvrđe i deblje. Zapravo je daleko teže svirati takvu "entry level" akustičnu gitaru nego neku "entry level" električnu gitaru sa niže postavljenim i tanjim žicama - o čemu mogu da vam posvedočim iz sopstvenog iskustva.

Ovaj stav i dalje tvrdoglavo brane neki privatni učitelji gitare. Ja bih vam, pak, predložio da ipak razmišljate novčanikom, i da ne budete previše osetljivi. Naučićete da svirate i električnu, ne brinite.

Još jedan od argumenata za "prvo akustična, zatim električna gitara" stav jeste ideja da vam je za električnu gitaru odmah potrebno i pojačalo, a da takvo pristojno pojačalo treba izdvojiti isto toliko novca koliko i za električnu gitaru...

E pa, nije tako. To ćete najčešće čuti od prodavaca električnih gitara, a njima (ako, naravno, živite u Srbiji) nemojte baš sve da verujete. Ono što njih pre svega zanima jeste da vam prodaju što skuplji instrument, ako je to ikako moguće, kako bi i sledećeg meseca primili platu.

Ako imate kompjuter (a pretpostavljam da ga imate, inače ne biste čitali ovaj odgovor), s njim imate i dovoljno mogućnosti da svirate, vežbate, naštimujete, pa čak i snimite vašu električnu gitaru, i to bez ikakvog ulaganja - osim kupovine jednog kabla - na prilično tehnološki zavidnom nivou i prilično dobrim kvalitetom zvuka (u poređenju sa dosadašnjom nevoljom sa kasetofonima, diktafonima, "trakaškim" magnetofonima itd.). Mogućnosti za snimanje i editovanje zvuka na vrlo visokom nivou su izvanredne, da ne spominjem sve moguće programe za učenje sviranja...

Živela digitalna revolucija.

Napomena: Pošto se ostatak ovog foruma u detalje bavi spomenutom upotrebom kompjutera u obrazovne i muzičke svrhe, molim vas da pretražite ostale teme ako vas zanima šta sve može jedna električna gitara, jedan kabl i jedan osrednji kompjuter. Hvala.

------------------------------------------------------------------------------------

Dakle, da rekapituliramo "prvo akustična, zatim električna gitara" argument. Šta nam preostaje od razloga? Cena, i eventualna ušteda novca.

Moram da vas, povodom toga, upozorim - cena "entry level" akustične gitare nikada u istoriji gitare nije bila bliža ceni "entry level" električne gitare... I za sve to imamo da zahvalimo Aziji. O tome više u narednom postu.

Prisetite se onoga što sam rekao na temu "razmišljanja novčanikom", što naročito važi za početke sviranja, i da završim jednim primerom iz mog iskustva:

Poznajem jednog solidnog gitaristu koji se, da tako kažem, po mom mišljenju prevario: za 150 evra je kupio solidnu (ali nipošto specijalnu) akustičnu gitaru. Do sada je - ukratko - hiljadu puta bio u situaciji da se sa nekim društvom "skonta" na ličnom nivou, i da mu oni zatim kažu "Sviramo i mi, i bilo bi lepo da sviramo zajedno... Hoćeš s nama do nekog studija za probu?"

On na to pitanje uvek mora da odgovori sa "ne mogu", pošto njegova gitara nije ozvučena (ne može u pojačalo) i kao takva nema šta da traži pored tipične rok-postavke (električnih gitara koje "reže" i "prže" u pokušaju da nadglasaju rok-bubnjare). Njemu, da se pomalo surovo izrazim, polako ali vrlo sigurno "prolazi voz" da u muzici ostvari nešto čega će se kasnije sećati sa zadovoljstvom: da bude član benda, da piše svoje pesme koje će ljudi voleti i uz koje će tapkati nogama... I polako prestaje da svira, jer je dostigao "plafon" preko kojeg sa sadašnjom gitarom ne može, a novih 150-200 evra za pristojnu električnu gitaru nema.

Za mene je on vrlo poučan primer sviranja u Srbiji - ovde ne svira u bendu onaj koji ima ideje, nego onaj koji ima gitaru. Tužno, ali uglavnom istinito.
Last edited by Rocket Roll on 11 Sep 2007, 11:38, edited 2 times in total.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Sep 2007, 14:36

Pitanje: "Sve gitare koje ja sebi mogu da priuštim su proizvedene u Koreji, Kini, Indoneziji ili Tajvanu! Pomozite - gde da nađem kvalitetnu gitaru, pošto ne verujem da Azija ume da napravi dobre instrumente?"

Odgovor: Svakako znate da postoji puno vrsta "azijske robe" - od nekvalitetnog šunda koji nam se prodaje po buvljacima, do najboljih Fujitsu - Siemens brendiranih računara koji u svakoj prodavnici na svetu koštaju preko 5000 evra? Pa, tako je i sa azijskim gitarama...

Nemojte da počinite početnički hibris smatrajući da je gitara loša ako na njoj piše "Made in China/ Indonesia". Većina gitara u rangu do 350 evra (i povelik broj ovih skupljih od 350 evra) se danas pravi u Aziji, zbog jeftinije radne snage... i pritom ne mislim "većina", mislim skoro sve. Kvalitet im je, međutim, na zavidnom nivou. Razmislite - odakle dolazi vaš kompjuter? A vaš mobilni telefon? A vaš kućni bioskop? A vaše patike? Možda i auto vašeg tate dolazi iz "tih" zemalja?

Zašto bi gitare bile izuzetak? Proizvođači dobara za masovnu potrošnju su davno svoje proizvodne trake i svoje kvalitetne mašine preselili na Istok. Do sada ništa niste zamerali iPodu, novim Nokijama, Nike i Reebok patikama - pa zašto vam sada smeta što je i vaša gitara proizvedena tamo?

Kratak pregled seljenja proizvodnje gitara u Aziju bi glasio ovako: kada su, početkom sedamdesetih, za vreme buma japanske proizvodnje, iz Japana na američko tržište počele da stižu kvalitetom veoma konkurentne gitare, Fender je prodao licencu na svoje gitare japanskim proizvođačima gitara poput Tokaija i Ibaneza, i oni su počeli da proizvode instrumente koji su u barem 80% slučajeva bili bolji od onih tada pravljenih u Americi. Zatim je kompanija Gibson morala da tuži japansku kompaniju Ibanez zato što je Ibanez pravio bolje Gibsone nego sam Gibson u to vreme. Na kraju su i Japanci, kao i ostatak sveta, počeli da kupuju fabrike u Kini/ Indoneziji/ Tajvanu i da sele svoje mašine tamo, kako bi ostvarili još bolji profit, a Ibanez (sinonim za "tvrdi" zvuk) danas čak proizvodi skoro sve svoje gitare (osim par izuzetaka) u Indoneziji...

I tako stižemo do današnje situacije: većina gitara do 350 evra se proizvodi mašinski, sa minimumom ljudskog rada. Pošto je mašini potpuno svejedno gde radi, dokle god ima struje - zašto da ne radi u Kini, gde su porezi na fabrike i plate majstora koji održavaju mašinu manje nego u Americi?

Možda najjači argument - ako vam gornji nisu dovoljni - jeste činjenica da, ako želite gitaru do spomenutih 350 evra, jednostavno nemate nikakvog izbora nego da kupite azijski instrument. Pri tom vam dajem svoju reč da takav instrument neće baš biti kao one poslednje čarape koje ste kupili u kineskoj radnji, pa su se raspale posle prvog pranja... :lol:

------------------------------------------------------------------------------------

No dobro, uzmimo da ste tvrdoglavi i da baš nećete azijski - kad već kupujete, hoćete ili evrospki ili američki instrument. Šta u tom slučaju?

U tom slučaju nećete naći početničku gitaru.

U Nemačkoj postoji par fabrika relativno jeftinih gitara, ali se one trenutno ne uvoze u Srbiju, a kako stoje stvari, neće se ni uvoziti. Razlog? Vrlo jednostavan: koštaju više nego azijski instrumenti, a ne nude toliko bolji kvalitet. Zadovoljni?

Ne? Hoćete da znate šta je sa američkim instrumentima?

Divno, to znači da ste ili dobili na lutriji, ili da imate bogatog ujaka, ili da zarađujete jako dobro za srpske uslove... Iskrene čestitke u svakom slučaju: ponesite minimum 1400 evra u neku od boljih prodavnica instrumenata, i dobićete pravu "Made in U.S.A." gitaru...

...ali vas molim, učinite mi toliko: uzmite neku sličnu azijsku gitaru istog tipa, u rangu cene od 500 evra ili nešto preko toga, i stavite je uz taj "Made in U.S.A." instrument.

Videćete slično drvo, slične ili iste magnete, iste čivije, iste potenciometre/ tremola/ ovo/ ono kao na tom U.S.A. istrumentu (ili neznatno lošije delove), i verovatno ćete se zapitati istu stvar kao i ja:

Da li gitara čija je osnovna prednost - natpis "Made in U.S.A." zaista vredi tih 700 i nešto evra više?

Napomena: "U cilju objektivnog izveštavanja" sam dužan da vam napomenem kako se o prednostima i manama najskupljih, 'Made in U.S.A.' gitara, neprestano vode debate među muzičarima. Za detalje pročešljajte naš Forum. Hvala.
Last edited by Rocket Roll on 11 Sep 2007, 12:52, edited 5 times in total.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Sep 2007, 17:15

Pitanje: "Početnik sam, ali bih ipak želeo da dobijem što je moguće više za svoje pare. Da li mi preporučujete da kupim polovnu gitaru, preko oglasa na forumima/ u novinama/ od poznanika/ itd?"


Odgovor: Da preformulišem vaše pitanje: znate da se, šta god da kupujete, može bolje proći ako se kupuje polovno. Bolja polovna kola koštaju koliko lošija nova, polovan motorcikl je skoro sigurno odlična kupovina, itd. - pitanje je samo koliko umete da prepoznate šta je dobra kupovina a šta je bacanje para.

Što se gitara tiče, imate sreće: gitare nisu mobilni telefoni, delovi za kompjuter ili polovni televizori, gitare mnogo duže traju. "Radni vek" dobre električne gitare koja se nemilosrdno svira je svakako oko 50 godina (najmanje), a najstarija ikad proizvedena električna gitara u ovom trenutku ima malo preko 70 godina, tako da ćete teško naći dobru električnu gitaru kojoj je "prošao voz" (ako, naravno, nije oštećena)...

Napomena: Ovo ne važi za sve muzičke instrumente. Neki imaju duži vek trajanja (dobri gudački instrumenti, na primer), neki sličan gitarama, a neki kraći vek trajanja. Klaviri, recimo, umiru malo brže od gitara. Analogni sintisajzeri vremenom postaju vrlo nepouzdani, a elektronski sintisajzeri zastarevaju brže nego što Novak Đoković servira.

-----------------------------------------------------------------------------------

Svejedno, kako da znate šta je "dobra kupovina" kod polovnih gitara, ako znate malo o gitarama?

Teško. Da sada kažem ono što je neizbežno, pa da i to pregrmimo: verovatno ćete pogrešiti kod kupovine svoje prve gitare, bilo nove bilo polovne. Niko na početku ne zna šta mu tačno treba i gde da to nađe za najmanje para. Možete čak da kupite sebi novi-novcijati Fender Custom Shop Stratokaster (troškić od nekih 4500 evra, ili tako nešto), ali šta ako otkrijete da se vama zapravo svira black metal?

Osim toga, svakog od nas pet dana posle kupovine spopadne onaj sindrom "Mogao sam i bolje da potrošim pare!" Budite pravo muško (ili pravo žensko) i pregrmite taj trenutak slabosti bez kukanja.

---------------------------------------------------------------------------------

Kao prva gitara vas, dakle, zanima ili nešto što nudi "optimalan odnos cena/ kvalitet", ili nešto skupo što kasnije možete lako i brzo da prodate, bez naročitog novčanog gubitka (a da zatim kupite tu ultimativnu metal-gitaru za koju ste shvatili da ne možete više ni sekunda bez nje...)

Vodite iskusnog gitaristu sa sobom kada krećete u kupovinu. Bilo kada kupujete novo bilo kada kupujete polovno, svejedno. Ne, ne zanimaju me izgovori, nađite nekoga: pristanite i na to da vaša tetka obilazi komšiluk u potrazi za mršavim dugokosim klincima obučenim od glave do pete u crno, ali smanjite rizik da bacite svoje pare niz reku. Šta ako vam neki prodavac kaže da je taj nesvirljivi komad đubreta koji ponosno reklamira u oglasima kao "vrhunski očuvanu gitaru" vredan 650 evra, a vi mu poverujete jer ne znate za bolje?

Ne verujte slepo svakom prodavcu u srpskim muzičkim radnjama. Nisu svi oni loši ljudi, naprotiv, nađe se i poneki dobar - kao dobra vila - ali je većinu njih sticaj okolnosti (ponekad i gramzivi šef) naterao da beskrupulozno nude jeftino smeće, kunući se u decu svoje dece da bolju ponudu nećete naći nadaleko. Nećemo navoditi nikakve primere, ali!

Napomena: Molim vas da gorenavedeno smatrate mojim ličnim stavom, a ne stavom Muzičkog Foruma. Na Forumu je Pravilnikom zabranjeno ogovaranje, i svakako vas molim da moje izjave razmotrite 'cum grano salis', ali da ih ipak uzmete u razmatranje.

-----------------------------------------------------------------------------------

Ko je još na vašoj strani kada želite da kupite tu-i-tu gitaru? Internet zajednica. Zahvaljujući Internetu, čovečanstvo je steklo daleko veći pristup informacijama (i ponekoj dezinformaciji) nego ikada u svojoj istoriji. Otiđite u radnju, zapišite na komadu papira model gitare koji vam se dopada, a zatim će Google, vaš prijatelj u svakoj nevolji, ponuditi par hiljada saveta o dotičnoj gitari.

Savetujem vam da svaku kupovinu oko koje se dvoumite razmotrite sa članovima ovog Foruma, pošto će već neko sa Foruma svakako biti bolje obavešten o dotičnom instrumentu nego vi. Vrlo brzo ćete - ako pažljivo čitate - shvatiti u čije se mišljenje možete pouzdati (to će obično biti neko ko ima dobre argumente za svoje tvrdnje).

-----------------------------------------------------------------------------------

Dakle, novo ili polovno? Previše je teško dati opšti odgovor. Nešto o "odokativnoj" proceni instrumenta ću staviti u naredni post, a do tada jedini opšti savet bi bio - "dvaput Googlaj, jednom kupuj". Na netu ćete naći dosta mišljenja o datoj gitari (počnite, recimo, sa http://www.harmony-central.com/ ), zatim će neko na ovom forumu imati da vam kaže još nešto, a na kraju ćete videti i koliko je to poznata gitara (tj. koliko je poznata kompanija koja ju je napravila) i kolika joj je okvirna cena (ne biste voleli da preplatite svoj instrument toliko da ste za tu sumu mogli kupiti nov, zar ne?)
Last edited by Rocket Roll on 11 Sep 2007, 12:57, edited 3 times in total.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Sep 2007, 19:50

Pitanje: "Niti ja niti moja tetka ne možemo da nađemo nekog gitaristu da nas posavetuje... Moraću sam da izaberem svoj instrument. Na šta da pazim?"

Odgovor: Na nevolje... Ako ne znate ništa ili znate malo o gitarama, svaka gitara vam liči na svaku drugu gitaru. To može da "izleči" samo iskustvo u sviranju i bavljenju gitarama. Jedan deo iskustva možete, svakako, da steknete na Internetu (naš Forum, googlanje, Harmony Central), ali puko Internet-znanje najviše podseća na dopisni kurs skijanja, ili opisivanje vođenja ljubavi: steći ćete nekakav uvid, ali ništa ne može da zameni praksu.

Preporučio bih vam da "visite" po prodavnicama muzičkih instrumenata, razgledate i pričate sa prodavcima... ali to u Srbiji znači tražiti nevolje. Naši prodavci (uopšteno govoreći) imaju manje strpljenja nego kanarinci. Oni koji nemaju ovu lošu karakternu osobinu, ponekad je nadoknađuju tako što "pričaju bajke": kako je, eto, baš ta gitara u njihovoj radnji najbolja sa ove strane okeana, pa ako joj i svi magneti i ne rade, kome još trebaju dva-tri ispravna magneta?

-----------------------------------------------------------------------------------

Recimo da ste nestrpljivi da kupite gitaru, baš danas, baš odmah, baš u toj radnji! Na šta da obratite pažnju?

Na grifplatnu, odnosno fretboard, odnosno deo vrata sa svim tim sedefnim (ili crnim) tačkicama, poprečnim pragovima (liči na železničku prugu, zar ne?) i srebrno - bronzanim žičicama koje idu skroooooz preko nje... Da, znam da izgleda fensi, ali baš tu treba da otvorite četvore oči. Vaši prsti će uskoro početi da uče kako da se snađu na tim poljima, šta gde da pritisnu i tako to. Vaše oči će, od sada pa do kraja vaše karijere kao gitariste, 90% sveg vremena provedenog u sviranju provesti prateći šta se na toj grifplatni dešava.

Ostale fensi stvari, kao što su kvalitet magneta, vrsta tremola, čivije na zaključavanje i tako to, dolaze na red puno kasnije. Kvalitet tih delova i njihova promena je skup sport - baš kao i želja za lampaškim pojačalima, ogromnim Marshall stackovima, elitnim gitarskim pedalama i procesorima veličine tepiha. Ne zamarajte se time - ako je ikako moguće - barem prvih šest meseci.

-------------------------------------------------------------------------------------

Šta da gledate na grifplatni? Ukratko rečeno, da je tek blago zakrivljena (nikako puna izbočina koje liče na "ležeće policajce"!) i da se na njoj, generalno, ništa loše ne primećuje - duboki useci, pukotine veličine kanjona Morače, pragovi koji štrče na sve strane ili ispadaju... Hoćete autoput, hoćete sleđeno jezero, hoćete prugu koja se gubi u beskraju.

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Takođe hoćete i, ako je ikako moguće, blago zaobljene ivice grifplatne (tako da vam ivica ne povređuje prst kada ga "obmotavate" oko vrata... ma, shvatićete na šta mislim kada počnete da svirate), a pre svega nećete pragove koji štrče sa strane (proviruju) i bockaju vas u dlan kada gitaru uzmete u ruku.

Takođe nećete oštećene pragove - "izlizane" - a sa tim ćete se svakako sresti ako kupujete polovne gitare. Promena pragova će vas koštati oko 80 evra, i to morate uračunati u cenu ako kupujete polovnu gitaru izlizanih pragova. Evo par slika pristojnih pragova - zaobljeni na ivicama, pristojne visine, bez useka ili preterane izlizanosti - a još više možete naći na netu, ako googlate "frets", ili tako nešto:

Image

Image

Na kraju možete da se, eventualno, pozabavite kozmetikom. Možda i ne morate. "Izlupane" gitare umeju da budu toliko strašno cool, da čuveni proizvođači gitara poput Fendera unapred oštećuju novoproizvedene gitare kako bi stekle taj "ja sam video sveta i svirao na mnogim mestima" izgled... Ako pukotina na telu električne gitare nije baš ozbiljna, pređite preko toga.

ALI! ALI! Ne kupujte akustičnu gitaru sa pukotinama! Nemojte ni da razmišljate o tome da li je to neka pukotina koju je moguće zanemariti ili je to vrlo ozbiljna stvar... Zahvalite se i pređite na drugu gitaru - što je sigurno, sigurno je.

Opet, ovo je puka ogrebotina, koja je bitna samo estetski, pa vi vidite možete li da živite sa tako nečim na gitari:

Image

Na kraju da spomenemo deo koji se zove "nut". Zavirite i tamo - to je nosač žica, tj. komad kosti (ili tvrde specijalne plastike) preko kojeg se žice "prelamaju" pre nego odu na čivije. Hoćete pristojnu visinu, ne želite da vam žice "zuje" jer su preblizu pragova. Možda ovde cepam dlaku načetvoro, ali na sledećoj slici bi pravi majstor primetio da bas-žice (ove gornje, teže žice) nemaju dovoljno "klirensa" te da bi "nut" trebalo zameniti... Ne morate da ulazite u te detalje, ali gvirnite i tamo u potrazi za nekim baš-baš očiglednim nepravilnostima:

Image

To je, u osnovi, to. Kao početnik ćete teže zaključiti šta su bolje čivije, šta je bolji tremolo, šta su odlični magneti... Držite se pukog zdravog razuma - u većini slučajeva će skuplja gitara imati bolje delove. No izuzeci postoje... Oko izuzetaka može da vam pomogne, recimo, ovaj Forum.
Last edited by Rocket Roll on 11 Sep 2007, 14:17, edited 2 times in total.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Sep 2007, 22:50

Pitanje: "Hteo bih da kupim gitaru kojom mogu da postignem zvuk [ovde navedite ime svog omiljenog benda], odnosno gitaru koja je za male pare najsličnija gitari koju svira [ovde navedite ime svog omiljenog gitariste]. Šta da radim?"

Odgovor: Da najpre saznate koju gitaru svira gitarista vašeg omiljenog benda, a da onda shvatite zašto je izabrao baš tu gitaru.

Kako da saznate koju gitaru svira vaš omiljeni gitarista? I ponovo se kao odgovor nameće googlanje (ili postavljanje pitanja na našem Forumu, ako googlanje ne upali). Većina modernih bendova (kao i stariji legendarni bendovi) obično imaju sjajno urađene web-prezentacije, a na njima je sve češće običaj da se navede koje instrumente bend koristi. (Većina velikih bendova ima sponzorske ugovore sa ovom ili onom kompanijom koja proizvodi instrumente, tako da je teško propustiti činjenicu da, na primer, Steve Vai i Joe Satriani sviraju Ibanezove gitare.) Pored oficijelnih prezentacija, tu su i razne fan-stranice čiji urednici obično bolje poznaju gitare i efekte svog omiljenog gitariste nego sam taj gitarista... Erik Klepton i Dejvid Gilmur su tokom godina svirali toliko gitara/ pojačala/ efekata da im je u intervjuima teško da se sete 10% instrumenata i efekata korišćenih na njihovim hit-albumima... ali zato njihovi "okoreli" fanovi znaju sve detalje opreme koje su Dejv i Erik koristili, i to u svakom sekundu svake pesme - makar morali da "tačne podatke o korišćenoj opremi" izmišljaju na licu mesta :D

Tu je, na kraju, i uvek popularni sajt posvećen samo instrumentima/ efektima/ pojačalima rok-zvezda: http://www.guitargeek.com/ .

Kako da saznate zašto je vaš omiljeni gitarista odabrao baš tu gitaru, a ne neku drugu? Pa... razloga ima jako mnogo, ali je vama za početak dovoljno da znate sledeće: najbitniju razliku u zvuku dve gitare čini razlika u magnetima, odnosno razlika između singlecoil ("jednojezgarnih") magneta i humbucker ("dvojezgarnih") magneta.

Da ih prikažemo na njihovim tipičnim predstavnicima. Ovo je Fender Stratocaster, u svom tipičnom izdanju - tri singlecoil magneta. Zbog izbora drveta, velike dužine skale (rastojanja žica između glave i kobilice gitare) i načina na koji se vrat spaja sa telom (četiri šrafa, odnosno "bolt-on system"), zvuk je svetao, bogat visokim tonovima, a - kada se svira sa overdrajvom odnosno distorzijom (kao Džimi Hendriks, recimo) - specifično "grub":

Image

Ovo je Gibson Les Paul, u malo neobičnijoj kombinaciji: magnet bliže glavi gitare je P-90 "Soapbar", jednojezgarni ali jako "masnog" zvuka. Magnet bliže kobilici je Gretschov Filtertron, jedan od raznih modela humbucker magneta. (Konkretno ovakvu gitaru svira Neil Young.) Zbog debelog mahagonija u telu, kraće skale i lepljenog vrata ("set-in neck"), zvuk Les Paula je, kako bi Duane Allman rekao, "full-tilt screech". To je onaj topao, pevljiv zvuk gitare koji čujete kada svira Slash, Allman Brothers Band, Lynyrd Skynyrd, i tako dalje:

Image

Tu je, na kraju, i kombinacija ove dve vrste magneta na jednoj gitari, poznata i kao "najbolje od oba sveta", kao na uvek popularnim Ibanezovim modelima:

Image

------------------------------------------------------------------------------------

Što nas dovodi do univerzalnog rešenja, omiljenog na jednostavnijim gitarama koje polažu na raznovrsnost primene. Ako, dakle, tražite jednu gitaru na kojoj može da se svira sve, ne bi bilo loše da izaberete gitaru čiji magneti izgledaju ovako:

Image

Takva gitara će, po svemu sudeći, telom najviše podsećati na Stratokastera ili Ibaneza sa gornje slike, ali će na njoj biti moguće svirati veći "asortiman" umereno-do-veoma-"prljavih" zvukova, dok "čisti" zvukovi neće biti previše žrtovani.

------------------------------------------------------------------------------------

Ako ste, ipak, sigurni da od sada pa nadalje želite da svirate samo [ovde umetnite vaš omiljeni muzički pravac], onda zapamtite: za "nuklearni Džihad" metala morate da imate modernu gitaru sa humbuckerima, u svetu alternativnog popa/ garažnog roka sve može da prođe, a za ostale forme muzike koje nisu toliko rokerske (country, blues, reggae, ska, dub, funk, neke vrste džeza) ne bi bilo loše da uzmete neku od tradicionalnijih gitara sa singlecoil magnetima.

Napomena: Ova podela je veoma uopštena i možda nimalo ne odgovara konkretnom zvuku određenog gitariste u spomenutim muzičkim pravcima. Molim vas da se za više detalja o zvuku određenih gitara uvek raspitate na Forumu.
Last edited by Rocket Roll on 11 Sep 2007, 14:22, edited 1 time in total.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 10 Sep 2007, 23:41

Pitanje: "Ali zašto mi preporučujete da kupim SAMO električnu gitaru? U radnji sam video/ videla razne 'guitar packove', u koje je uključeno i pojačalo, štimer, kaiš za nošenje gitare, trzalice, rezervne žice, futrola za gitaru..."

Odgovor: ...od čega je u većini tih 'guitar packova' najkorisnija futrola za gitaru...

Zašto ne kupiti "guitar pack"? "Guitar packovi" koštaju neznatno više od najjeftinije električne gitare, a dolaze sa svim tim lepim sitnicama, uključujući, možda, i vaš prvi multimedijalni CD koji će vas naučiti da svirate vašu prvu pesmicu.

No opet vas pozivam da "razmislite novčanikom". Ako sve te lepe stvari na gomili koštaju samo neznatno više od najjeftinije električne gitare u radnji, da li možete da pogodite kakav je ukupan kvalitet svih tih stvari u tom paketu?

Imate tri puta da pogađate.

Možda vas u celom tom paketu najviše privlači to malo pojačalo - tako ipak kupujete svoje prvo pojačalo, izbegavate muke instaliranja raznih programa i dugo sedenje pred kompjuterom koji bi možda želeo da koristi i neki drugi član vaše porodice... Ipak, to malo pojačalo u vašem tipičnom "guitar packu" je STVARNO malo. Mislim, baš malecno. Jedva da se vidi, a skoro da se i jedva čuje. I to što se čuje nije baš nešto naročito. Možete njim da, eventualno, uplašite vašu osetljivu mamu/ osetljivu mačku/ nervoznog komšiju, i to je to.

Dobro, dobro, vežbati uz njega se svakako može. No, iz sopstvenog bih vam iskustva ipak preporučio da vi ipak prvo kupite najbolju gitaru koju možete - dakle, "gitaru za sve pare, pa nek' ide život" - a da zatim razmišljate o ostaloj opremi, dok natenane sviruckate kroz kompjuter... U pitanju je jednostavna matematika: sviraćete gitaru, nećete baš mnogo svirati to pojačalo iz "guitar packa", i bolje vam je da u startu "uskočite u hladnu vodu" i kupite najbolju moguću gitaru za vaše pare.

Da ovde prevedem jedan savet Erika Kleptona, koji se često citira a tiče se izbora prve gitare:

"Da budem iskren, mislim da nema načina da jeftino prođete... Ako imate problema sa novcem, imaćete i sledeći problem: ako kupite neki jeftini instrument, on će zapravo ograničiti vaše mogućnosti da napredujete u sviranju, pošto je teže svirati jeftinu gitaru nego skupu gitaru. Verovatno je najbolje 'zagaziti pravo u dubine' i kupiti nešto jako dobro, poput Fendera ili Martina [ili Gibsona, ili Ibaneza... Erik spominje kompanije Fender i Martin jer ga one sponzorišu]. U njihovim katalozima ćete naći i jeftinije modele koji će ipak biti dovoljno kvalitetno izrađene, tako da ćete moći da napredujete ogromnim koracima već u najranijim danima učenja. Mislim da je jako važno kupiti vrlo kvalitetnu gitaru pošto će vas ona ona podsticati u sviranju i zvučati bolje."

Napomena: Sam Erik je počeo na jednoj potpuno nesvirljivoj gitari, strašno iskrivljenog vrata - pa šta mu danas fali... U životu nema čvrstih pravila.

Image

-------------------------------------------------

Ako, međutim odmah želite i gitaru i neki komad "spoljne" opreme koji će vam pomoći da zvučite kao rok-zvezda, a da to neće biti vaš kompjuter, postoji još jedna opcija: molim vas da razmotrite još nešto, a to je...
Last edited by Rocket Roll on 11 Sep 2007, 14:25, edited 1 time in total.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 11 Sep 2007, 00:28

Pitanje: "...Kupovina procesora za gitaru? A šta je to i šta će to meni?"

Odgovor: Da biste mogli da, kada vas roditelji oteraju od kompjutera, odete do vašeg muzičkog stuba/ vašeg omiljenog para slušalica, "bocnete" procesor u njega/ njih i vežbate dalje... Takođe, da biste bili hit svake žurke na koju nosite gitaru: nema više onog "e sada zamisli da imam delay efekat/ flendžer/ fejzer na gitari..." nego priključite lepo procesor u kompjuter/ stub na žurci i počnete da svirate... "Evo, ovako zvuči Edge iz U2, ovako zvuči Slash, a ovako zvuči Kerry King..."

Zamislite obožavanje koje će vam neštedimice iskazivati suprotni pol!

Napomena: Da se ne lažemo - svi znamo zašto smo izabrali gitaru...

Procesor za gitaru (gitarski procesor) je, dakle, jedna malo veća kockica koja se stavi na pod i izgleda, na primer, ovako:

Image

S jedne strane priključite gitaru, s druge nešto što ima zvučnike, i - voila! Zašto je to bolje od spomenutog malog pojačala iz "guitar packa"? Pa zato što to pojačalo ima samo dva zvuka - jedan "čist" (clean) i jedan "prljav" (drive), a čak i najjednostavniji procesori za gitaru imaju barem deset "cleanova" i jedno šesnaest "driveova", a uz to još i većinu gitarskih efekata, od kompresora do ring modulatora... Složeniji modeli imaju i expression pedalu, pa tako možete da svirate i wah-wah.

Cena zasebnog procesora je danas uglavnom odgovarajuća ceni dve tipičnije zasebne (analogne) "pedale" (efekta) za gitaru - u tom poređenju, procesor pobeđuje ponudom efekata. Da sve te efekte kupujete zasebno, potrošili biste mnogo više novca nego što ste ikada mogli i da zamislite da se može potrošiti na gitarsku opremu.

Napomena: Naravno, gitarski procesor uvek možete poneti i u studio i svirati ga kroz bilo koje gitarsko pojačalo, kao obični gitarski efekat. Neki od gitarista koje ja lično veoma cenim - na primer, naš admin KnightOfDoom - sviraju (i) kroz gitarske procesore.

-----------------------------------------------------------------------

Neka vas ne brine kvalitet zvuka. Ljudi koji kažu da procesori imaju bitno lošiji zvuk od zasebnih gitarskih pedal-efekata govore u kontekstu ozbiljnog rada sa zvukom (žive nastupe, rad u studiju). U većini slučajeva "digitalno" ipak znači "prednost" - baš kao što digitalni video polako ali sigurno konkuriše analognoj filmskoj traci od 35mm, i baš kao što je digitalna fotografija konačno istisnula klasičnu foto-laboratoriju ili CD vinilne ploče, tako se i analogni zvuk sve više čuva za specijalne prilike. Već sada digitalni video, digitalna fotografija i digitalni audio nude dovoljno dobar (zlatna sintagma) kvalitet za tipičnog korisnika.

U tom duhu, još jedan predlog - kao i sve digitalno, i gitarski procesori vrlo brzo zastarevaju. Nemojte kupovati preskupe procesore i nemojte kupovati preSTARE procesore. Sa PC-386 kompjutera više ne možete da pošaljete ni email, sa starih modela mobilnih telefona ne možete više ni da telefonirate... a te stvari nisu napunile ni 10 godina pre nego su postale beznadežno zastarele. Dakle, primenjujte isti princip kao i kod kupovine modernih tehnoloških "gadgeta" - zašto kupovati ultraskupe mobilne i iPode ako sve to ide direktno u kantu za smeće čim napuni tri-četiri godine? Kupite nešto povoljno i olakšajte sebi život u toku te tri godine onako kako samo digitalna tehnologija može da vam priušti.

Napomena: I oko gitarskih procesora se, kao i oko svega ostalog vezanog za zvuk, neprestano vode debate o "najboljem" i "dovoljno dobrom". Ako ne znate koji su gitarski procesori trenutno aktuelni na tržištu, postavite pitanje na Forumu.

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 13 Sep 2007, 16:18

Pitanje: "Nosio bih gitaru svuda sa sobom. Gigbagovi (torbe za gitaru) nisu preskupi, ali sam čuo da je kofer pravo rešenje. Da li da uložim u kofer, ili da kupim dobar gigbag?"

Odgovor: Razlika u ceni je uvek na strani gigbaga, ali ništa ne može da zameni kofer ako gitaru nosite nadaleko, stavljate je u gepek automobila ili u prtljažni prostor autobusa. Kofer je takođe dobro "kompletno" rešenje - ne morate da kupujete poseban stalak za gitaru, ne morate da brinete o naglim promenama temperature u vašoj sobi (o čemu inače brinite, to je bitno), i vrlo je lako možete gurnuti pod krevet kako biste oslobodili prostor.

Gitara u koferu pod krevetom - to nije samo zgodno rešenje, to je arhetip. Tako podsećate na vojnika koji spava sa svojim oružjem, uvek spreman za akciju. Tako pokazujete da brinete da vam gitaru niko ne ukrade, ošteti, šutne ili nagazi. Takođe pokazujete da je ta gitara vaša, i da ste sa njom vrlo bliski.

Današnji gigbagovi takođe imaju dodatne "prostore" na sebi (džepove, pregrade) u koje možete da smestite trzalice, kaiševe, kablove, rezervne baterije, tablature i knjige, baš kao i dobri koferi. Kofer će uvek biti teži od gigbaga - što je bitno ako s gitarom putujete nadaleko, radi probe ili svirke - no najveći stepen zaštite će uvek pružati kofer. To je kao i sa drugim čvrstim koferima za, recimo, odeću. Uzmite Samsonite aktovke i kofere - naravno da postoji mnogo "mekanih" modela, i da svi oni imaju svoju primenu, ali još uvek ima razloga da Samsonite proizvodi tvrde kofere i da ih ljudi kupuju. Sve zavisi, dakle, od dužine puta i teškoća pri putovanju.

Napomena: Nikada se - ali nikada - nemojte nuditi da vašu gitaru stavljate u prtljažni prostor autobusa. Svi vozači će vam tu izaći u susret - bilo u Evropi, bilo kod nas - pošto ste na svakoj vožnji osigurani samom kupovinom karte. Ako se gitari nešto desi (a to je vrlo lako moguće čak i na evropskim autoputevima) kompanija kojom ste se vozili bi bila dužna da vam obešteti gitaru. Znam da je strašno neudobno sedeti više sati na malom sedištu sa gitarom među kolenima, dok vas ostali putnici gledaju zakrvavljenih očiju, ali moraćete da se naviknete. Vaša gitara je vaš najbolji drug. Poslušajte Roberta Johnsona: "When you got a good friend... love him."

Kako prepoznajete dobar gigbag? Solidno je postavljen debelim višeslojnim materijalom, i izgleda kao dobar ranac. Nemojte kupovati jeftine jednoslojne gigbagove koji podsećaju na ceradu - možda su malo jeftiniji, ali vam iz ličnog iskustva govorim da uopšte nećete bit zadovoljni. Gitara nije ribolovački štap koji možete da zamotate i u najlon.

Tokom prve godine nošenja gitare okolo, sticaćete osećaj za položaj i zapreminu gitare u prostoru. Shvatićete da, ako gigbag ili kofer nosite u ruci, gitarom lako možete da udarite u nešto ispred vas. Opet, ako je nosite na leđima u gigbagu, kao ranac, shvatićete kako neki ljudi postavljaju ragastove, lustere i tavanice strašno nisko :D

Kada sa gitarom stojite u autobusu, pomislite na vojnike u stroju i na komandu "Pušku k nozi!" Ako možete da se naviknete, možda ne bi bilo loše da gitaru u gigbagu spuštate NA svoju nogu, a ne pored noge. Tek onda ćete biti sigurni da je vaša gitara baš pored vas, da je neki trapavac neće zakačiti, i da je poskakivanje autobusa neće oštetiti.

Image

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 16 Sep 2007, 18:30

Pitanje: "Da li na električnoj gitari koju sam odmah kupio treba odmah i da promenim žice? U tom slučaju, koje žice da na nju stavim? Koliko često treba da menjam žice?"

Odgovor: Ne zaboravite, živimo u Srbiji, tako da je i ovo pitanje pomalo akademsko. Ako potražite odgovor na Internetu, naći ćete na mnogo saveta o tome kako žice treba menjati što češće, i obavezno koristiti razna sredstva za održavanje žica i same gitare (Fast Fret, Dunlopova sredstva za poliranje...) Ni česte promene žica ni razna "kozmetika" za gitaru neće učiniti da svirate kao vaš gitarski heroj, ali će vam sigurno olakšati sviranje.

Najkraće rečeno, uđite u radnju i tražite pakovanje D'Addario "Super Light" žica, u "kalibru" (računato od najtanje žice do najdeblje žice) 09-11-16-24-32-42. Takođe možete da tražite i pakovanje Ernie Ball "Super Slinky" žica, u istom "kalibru". Pomenute žice bi trebalo da ima svaka gitarska radnja kod nas, neće vas koštati više od 6,5 evra i biće dovoljno tanke da vas ne povređuju (previše) dok učite da svirate. U međuvremenu, kako naučite više o žicama, moći ćete da pažljivije odredite koje su žice za vas, sledeći neka opšta uputstva:

- Žice bi trebalo menjati (ako imate novca za to) kada potamne, korodiraju i izgube sjaj i "oštrinu" zvuka. Ako svirate svaki dan, očekujte da žice izgube zvuk za najduže mesec dana od trenutka kada ste ih stavili na gitaru. No, nemojte se sekirati ako ne možete da zamenite žice odmah po isteku tog roka: pomenuti "gubitak zvuka" nije nešto veoma drastično (može se donekle kompenzovati tonskim kontrolama na procesoru/ pojačalu/ samoj gitari).

- Najsvetlije žice su čelične, ali one najbrže i korodiraju i tako izgube zvuk. Najtrajnije žice za koje ja znam su "nickel-plated steel" žice, koje su i najrasprostranjenije na tržištu. Obloga od nikla na čeliku žice već u startu "ubija" ton, tako da je žica na početku svog života na vašoj gitari već "umrtvljena". Kada, kasnije, taj nikl korodira i otpadne, zvuk ne degradira toliko drastično.

- Što deblje žice = više "sustaina" (žica duže "zveči" kada je okinete) i više "punog", prisutnog tona (gitara ne cvili kao astmatični tinejdžer zapušenog nosa). Takođe će vam štim biti stabilniji (gitara će se teže raštimavati) i žica će manje zvečati o pragove (pošto manje oscilira kada je okinete). U pitanju su čisti fizički zakoni. Nažalost, teže žice znače i to da ćete teže savijati žicu i da će kompletan proces sviranja biti malo naporniji. Ako vam je stalo da svirate "brže od zvuka", tj. da stignete Malmstina ili Vaija, ne stavljajte teže žice od "devetki", baš kao što to ni čine ni njih dvojica ("devetke" su izraz za spomenuti "kalibar" žica koji sam vam preporučio na početku). Ako vam brzina nije presudna, budite muško (ili: žensko) i svirajte "desetke". Džezeri koriste "trinaestice", ali one nemaju šta da traže u rok-sviranju.

- Teže žice nego što efektivno možete da kontrolišete znače, nažalost, i rizik od "carpal tunnel syndrome" i oštećenja finih ligamenata u šakama. Ekstra teške žice kod gitarista koji sviraju fizički vrlo napornim stilom (puno bendinga) su sport za vrlo mlade gitariste... Možda će vam neko skrenuti pažnju da je Stivi Rej Von svirao "trinaestice", a Hendriks jako teške hibridne žice? Jesu, ali samo dok su bili mlađi od trideset godina. Neposredno pre svoje smrti, Stivi je bio na "jedanaesticama", a išao bi ka još tanjim žicama da je poživeo. Ne forsirajte svoje ruke, treba da vam traju... jako dugo.

- Svaka promena "kalibra" žica zahteva nov setup - podešavanje intonacije. Poneku temu o tome imate na našem Forumu. Ako vam nešto nije jasno, uvek postavite pitanje.

Image

User avatar
Rocket Roll
Posts: 7274
Joined: 09 Jul 2006, 00:47
Location: Beograd
Contact:

Post by Rocket Roll » 30 Sep 2007, 17:21

Pitanje: "Došlo doba da se menjaju žice... Mora li to majstor da radi? Nisam siguran da znam najbolji način i bojim se da nešto ne pokvarim..."

Odgovor: Ne brinite, nije teško. Njasigurniji način jeste da odete na sajt proizvođača vaše gitare, pa da onda na tom sajtu pronađete rubriku "Support" i u njoj rubriku "Setup Guides".

Napomena: Trenutni link te stranice za Fenderove proizvode je http://fender.com/support/setup_guides.php , ali se Fenderov homepage vrlo često redizajnira. Zato zapamtite put: "Support" -> "Setup Guides".

Idemo redom, pretpostavljajući da imate Stratokastera ili Ibaneza:

1) Nemojte skidati sve žice odjednom, menjajte jednu po jednu. Imaćete manje gužve, manje rizikujete da pobrkate redosled i kalibar žica, i ne izlažete vrat gitare velikom stresu. Znate (iz filmova) kako se na jedrenjaku klati jarbol pri oluji? Slično - ali ipak u manjoj meri - reaguje i vrat sa trussrodom kada odjednom uklonite tenziju žica. Razmislite - to je kao kod luka. Žice su tetiva: kada naglo opustite tetivu, luk se ispravlja.

2) Pri ruci držite: oštra klešta za sečenje žica, štimer (procesor, kompjuter, kako god) i jaku kesu za smeće. Kesa za smeće je strašno važna: žice i komadići žica beže na sve strane, a jako je bolno vaditi ih posle iz peta :D

3) Krenimo od najtanje, "E" žice. Odštimajte je dok nije sasvim labava, zatim je polako oslobodite iz "vođica", skinite je sa čivije i odsecite joj onaj izgužvani vrh, kako biste mogli da je izvadite iz tremola bez zapinjanja:

Image

4) Zatim polako gurnite žicu naniže, kroz tremolo, dok ne izađe iz najdonje rupice na tremolo-bloku:

Image

5) Sada je pažljivo "isucite" - pazite da ne potisnete sedla ako ne morate. Ako morate, onda nežno potisnite federe unazad i ne brinite, vratiće se tačno tamo gde su bili kada promenite žicu. Na primer, ja uvek moram da vraćam ova dva sedla unazad, kada menjam žice:

Image

Image

6) Uzmite novu žicu (na pakovanju žica piše koja od njih ide gde), razmotajte je i pogledajte ovaj deo:

Image

To je kraj žice, on treba da se zaglavi u tremolu... Vrh žice gurnite kroz rupicu na tremolu kroz koji je izašla stara žica, protnite žicu celom dužinom kroz tremolo, i ta kuglica na kraju će se zaglaviti u tremolu, otprilike ovako:

Image

E sada, šta sa ostatkom? On, naravno, treba da sledi normalan put žice: preko "nuta" i preko "vođica" na čiviju, baš kako je na prvoj slici. Ali imate više žice nego što vam treba... Šta s njom?

Mala digresija, za "istorijsko" objašnjenje. Nekada je žica bila skupa, i rani gitaristi su ostavljali krajeve žice da "landaraju" daleko ispred glave gitare i čivija, kako bi se spasli ako žica pukne: u slučaju da pukne, imate taj veliki komad žice koji štrči sa glave gitare - odmotate malo žice sa čivije, vežete čvor na žici tamo gde je pukla, i svirate dalje. Tako je to nekad bilo (o tome priča Džordž Harison u knjizi "Beatles: The Anthology"). Danas, kada su žice vrlo jeftine, takvi "okrajci" žica koji štrče sa čivija i nisu baš cool - pre podsećaju na neurednu frizuru. Iznad svega su opasni - ne smem ni da zamislim kako gadno žica može da vas ubode u lice u žaru svirke! Zato vas molim da višak žice isečete pošto je namotate na čiviju. Ukoliko imate "vintage" Strat čivije, samo to i možete da uradite, pošto kraj žice morate da gurnete u čiviju. Pogledajte:

Image

Image

7) Žica, dakle, ide u čiviju, a oko čivije ostaju samo tri namotaja. Kako da izračunate gde da prekinete žicu da bi vam ostalo samo toliko - ni prekratko, ni predaleko? Jednostavna matematika:

- Najtanju žicu ("E") pustite da ide još samo 5 centimetra preko kraja glave Stratokastera, i tu je prekinite;
- Žicu "H" pustite da ide još samo 3 centimetra preko kraja glave Stratokastera, i tu je prekinite;
- Žicu "G" pustite da ide TAČNO do kraja glave Stratokastera, i tu je prekinite;
- Žicu "D" pustite da ide do centra prve čivije (čivije za najtanju žicu), i tu je prekinite;
- Žicu "A" pustite da ide do centra druge čivije (čivije za žicu "H"), i tu je prekinite;
- Žicu "E" (najdeblju) pustite da ide do centra treće čivije (čivije za žicu "G"), i tu je prekinite.

Ostaje vam da kraj žice gurnete u čiviju, i da preostatak namotavate tako što ćete žicu prstom pritisnuti o glavu gitare i okretati čiviju tako da zateže žicu.

Napomena: Ako imate bilo kakvih problema, postavite pitanje na Forumu. Ne brinite: niko se naučen nije rodio. Pošto se žice prilično često menjaju, vrlo brzo ćete ući u štos.

Ako imate "gibsonolike" čivije, dužina žice ostaje ista, a metod namotavanja je ovakav:

Image

-----------------------------------

Za kraj o istezanju žica. Kada ste žice postavili i zategli ih u štim, pritisnite ih prstom na prvom pragu i malo ih poduhvatite i isteglite, otprilike ovako (pazite, samo nežno!):

Image

Koristite i drugu ruku (ja sve radim levom jer desnom moram da fotografišem). Na taj će naćin žica malo "leći" na čivije i pre će se stabilizovati. Sada vam ostaje da malo svirate a malo štimujete gitaru, dok se žice ne istegle i stabilizuju (računajte da će vam za to trebati oko pola dana).

Locked

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest