Post
by zwelj » 14 Dec 2012, 14:04
Tumacenje akorda nije uvek jednostavno, bez obzira na formalno definisan protokol i strukturu, u praksi stvari komplikuju obrtaji, viseznacnost akorda u kontextu tonaliteta i modulacija, izostavljeni tonovi... funkcionalna analiza je cesto poput 'disassembliranja'.
Opste misljenje u jazzu i popularnoj muzici je da postoje samo 4 bitne kategorije akorada: Major, Minor, Dominant, Diminished. Takva vrsta redukcije se primenjuje i na tonove akorda, pa se izostavljaju "redudantni" tonovi, a to je najcesce kvinta, jer nije nosilac nikakvog specifikuma kategorije akorda, a zadrzavaju: root, terca i maj/dom7 i sl. (jazzeri cesto koriste i rootless akorde, a neretko i samo dvozvuk tritonusa koji implicira dom7 zvuk ali ne precizirajuci koji konkretno, pa u kontextu tonskog centra slusalac extrapolira nedostajuci bas omogucavajuci viseznacnost tumacenja i substitucije koje povecavaju funkcionalni harmonski valer a sto u mnogome zavisi i od kvaliteta "dekodirajuceg koda" subjekta koji percipira a i od same prirode ljudske percepcije (gestalt teorija). (Zato neki tumace jazz kao gresku a 'jazz sound' je, zapravo, najcesce odmak od konkretnog, apstrahovana apstrakcija... polimorfnost zarad extenzije). Suprotnost tome su power chords koji, strogo uzevsi, i nisu akordi jer nemaju najmanje 3 razlicita tona, ali kombinacija oktave i umetnute kvinte explicira root doprinoseci konkretnom i nedvosmislenom.
Klasicna harmonija je zasnovana na tzv. superpoziciji terci (ima i drugih koncepta) pa otuda to formalno mnostvo tonova... npr. akord 13 je citava dijatonska skala u akordu, sto je prakticno nemoguce izvesti na vecini instrumenata, tako da je neki oblik redukcije uvek prisutan.