Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Moderators: dejankuki, Reverse

Post Reply
User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by Ylvaon » 24 Apr 2007, 00:42

Lestvice - toliko se spominju, toliko se o njima prica, ali sta zaista znamo o njima...? Probacu da bacim malo svetla na ovu temu...

Moze se reci da je danas, cak i pored mnogih savremenih tendencija da se uvedu sistemi koji bi porusili tradiciju (dodekafonske serije, Mesijenovi modusi, razne druge "lestvicne" tvorevine - koga zanima opsirnije, neka pita), dursko/molski lestvicni sistem i dalje ostaje dominantna osnova vecine muzickih dela. Sta je to sto ovaj sistem cini tako znacajnim?

Dursko/molski sistem se razvio iz starocrkvenih lestvica, iliti modusa. Modusi su (doduse, znacajno izmenjeni) u upotrebi i danas, ali ne na isti nacin na koji su bili u periodu vokalnog kontrapunkta, odnosno epohi renesanse u Evropi. Da bismo razumeli lestvice, moramo razumeti pre svega moduse.

Modus (latinski - nacin) je lestvicni niz od sedam tonova, gde se prvi ponavlja, kao i kod lestvica. Oni veoma lice na lestvice - neki cak imaju jednak tonski sastav kao i lestvice - ali nisu im jednaki. Zasto? U modusima je moguce kretanje navise i nanize bez ogranicenja, dok u lestvicama postoje odredjeni kriticni tonovi sa svojstvenim razresenjima (tonska gravitacija - videti kasnije). Znaci, odabere se odredjeni modus, i melodija koja se peva u okviru tog modusa se penje i spusta, krivuda, pravi figure po zelji u okviru datog modusa.

Modus ima dva bitna tona - finalis i dominanta (koja nije isto sto i dominanta u dursko/molskom sistemu). Finalis je ton od kojeg melodija krece i na kom se zavrsava (bez izuzetaka), a dominanta je ton koji se najvise istice, znaci - koji se najvise pojavljuje.

Modusa ima sest. Imena su preuzeli od starogrckih tetrahorada, koji opet svoja imena duguju pokrajinama drevne Grcke. Svaki modus nastaje kao tonski niz gledavsi od odredjenog tona C-dura (znaci, bele dirke na klaviru). Takodje, svaki od modusa ima neki karakteristican interval. Evo svakog od njih:

1. Jonski (modus koji pocinje tonom C - znaci, ima iste tonove kao i C-dur)
2. Dorski (modus koji pocinje tonom D - za njega je karakteristicna velika seksta - D-H - na molskoj osnovi)

* mala digresija: iako modusi ne pripadaju dursko/molskom sistemu, oni se od strane teoreticara danas tako tretiraju (zahvaljujuci praksi kompozitora nacionalnih romantizama), tako da ako modus ima malu tercu na finalisu (kao dorski - D-F), kaze se da je to "molski" modus, u suprotnom (velika terca, jonski - C-E), kaze se da je "durski".

3. Frigijski (modus koji pocinje od E - mala sekunda na finalisu - E-F)
4. Lidijski (modus od F - prekomerna kvarta na finalisu - F-H)
5. Miksolidijski (modus od G - mala septima na durskoj osnovi - G-F)
6. Eolski (modus koji pocinje od A - isti tonovi kao i a-moll)

Postoji jos i sedmi, lokrijski modus (modus od tona H), koji se gotovo nikada ne koristi (sem u modernoj literaturi), a uzrok tome je nestabilna tonika H-D-F koja sadrzi umanjenu kvintu (videti o ovome kasnije...).

Pored ovih 6 modusa (sedam, racunajuci i lokrijski) postoje i njihove plagalne varijante - isti nazivi sa prefiksom "hipo", znaci "hipojonski", itd. Ovo su modusi istog sastava kao i njihove autenticne varijante, samo se dominante modusa nalaze na drugim mestima. Ovo nije od vaznosti za ovu temu, ali ako nekoga zanima - neka pita.

Rekoh vec da se melodija u modusu krece proizvoljno, te da ne postoje kriticni tonovi koji zahtevaju poseban tretman. Zasto je to tako? Pa, starocrkveni modusi su korisceni pre svega u crkvenom pojanju. Kako ono izgleda? Pa svi to znamo zapravo - svestenik krene od jednog odredjenog tona (finalisa), napravi pokret od dva-tri tona navise (penje se do dominante) i na dominanti peva tekst pojanja. Kada stigne do kraja recenice, ili fraze, on malo kruzi oko dominante - melizmatika - pevanje jednog sloga na vise tonova (u okviru modusa), zatim se vrati na dominantu, i ponavlja postupak. Kada se pojanje zavrsi, on se istim pokretom kojim je dosao sa finalisa na dominantu, vraca na finalis i zavrsava melodiju. Ovo je formula kako za pravoslavnu tako i za katolicku crkvu, tako da nema sanse da to niste culi. Ako je to ipak slucaj, nadjite bilo koji snimak bilo kakvog crkvenog pojanja - cak i ako je viseglasno, ovo je formula po kojoj se ono izvodi.

Dakle, samim tim sto modusi NEMAJU izrazenu harmonsku funkcionalnost, oni dozvoljavaju kretanje melodije navise i nanize, kao i slobodnu upotrebu tonova - ulazak u i izlazak iz njih. Ipak, velika mana je upravo to sto nema plodnog tla za razvoj harmonske komponente muzike (u renesansi ona, u sustini, jos uvek ne postoji), koje ce se javiti tek u trenutku kada jednoglas bude zamenjen viseglasom, i kada odredjene latentne harmonije budu oblikovane i intenzivirane. Sledeci korak bilo je pretapanje modusa u dursko/molske lestvice.

Danas se modusi koriste uglavnom u cilju dobijanja rusticne i arhaicne atmosfere u kompoziciji. Pojedini modalni tonovi postali su sastavni tonovi prosirenog dursko/molskog tonaliteta, takodje je cesta upotreba modusa u raznim figuracijama (recimo - gitarski soloi su cesto bazirani na jednom ili na drugom modusu, ali ovde nije rec toliko o modusima, vec pre o alterovanim (izmenjenim) lestvicnim tonovima koji podsecaju na moduse, ali kako je harmonska komponenta po kojoj se oni krecu prisutna, ne moze se govoriti o modusima u uzem smislu, vec o dursko/molskim lestvicama sa alterovanim tonovima).

To je to za sada, mislim da sam dosta toga stavio, sta vas zanima, pitajte. Sutra, ako smognem snage, objasnicu malo pretapanje modusa u lestvice, osnove tonske gravitacije, kao i kriticne lestvicne tonove - zasto su kriticni, zasto je to dobro, kako sa njima postupati...

User avatar
Critical
PedoBear
Posts: 3417
Joined: 28 Jan 2007, 22:31
Location: Vienna - San Sabacisko
Contact:

Post by Critical » 24 Apr 2007, 11:14

Ovako,citao sam o modusima i koliko sam shvatio citajuci i ovo ovde ,postoje pravila to okej ,ali sta su ti modusi osim Cdur skale koja se ne pocinje Npr. od C (osim,jonskog modusa),vec od D,E ,F itd .
E sada kuzim ja da to sve ide tako po pravilima ,znaci pocnes od C (finalis) picis po dominantama i onda na kraju vratis na C (razresis)
Koliko sam ja shvatio u modusima ne smes da bezis iz modusa ,mislim smes da se kreces u njemu koliko hoces ,i da krivudas ali ne smes da bezis ,kao npr u nekim skalama (iz Cdur mozes da pobegnes u Am itd).??? :lol:

User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Post by Ylvaon » 24 Apr 2007, 12:19

Ok, idemo redom:

1. Kao sto vec rekoh, modus bukvalno znaci nacin - nacin na koji ces ti da pevas odredjeni tekst. U srednjem veku se muzika zapisivala neumama. To je prastari oblik zapisivanja (datira jos od starih Grka) koji samo obelezava generalne konture melodije. Da ne trubim previse, evo jedne neume, i njene (priblizne) transkripcije u note:

Image

E, sad, vidimo sta se tu desava: naznacen je samo melodijski pokret preko neuma (koje su se pisale iznad teksta), melodija je naravno pocinjala od finalisa, i najvisi deo neumske linije se odnosio na dominantu (inace, rekao si "dominante", tj. u mnozini - ne postoji ih vise, samo jedna). E, sada, NACIN na koji se dolazi do dominante, i koji ton je dominanta, govori nam modus. Znaci, odaberete modus (ili je propisan), i krenete navise, malko kruzite oko sredisnjih tonova (izmedju finalisa i dom.) i onda se popnete na dominantu gde se vrsi pevanje.

Dakle, modus je nacin, odnosno "lestvica" (pazite, to jos nije danasnja lestvica), na koji su se izvodile neumski zapisane melodije, gde je pokret proizvoljan (odredjen samo neumama), bez kriticnih tonova i obligatnog razresenja (ukratko govoreci). :)

2. Tacno, iz modusa se ne izlazi. U onom u kojem pocnes, u njemu i zavrsavas. Izuzetak su moderne lestvice iz kojih se modulacijama izlazi, ali to su opet lestvice sa tonovima koji podsecaju na moduse (recimo, prirodni mol sa snizenim drugim stupnjem sadrzi sve tonove frigijskog modusa - medjutim, kako je to sistem u kome vlada funkcionalna harmonija, te tonska gravitacija i obligatna razresenja (sem u naprednijim kompozicionim postupcima), jasno je da se ne radi o starom modusu).

User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Post by Ylvaon » 25 Apr 2007, 20:47

Nastavljam pricu od prethodnog puta...

Modusi su bili osnovna pre svega crkvene muzike (mada se njima sluzila, u nesto izmenjenom vidu, i svetovna), i to prevashodno jednoglasne. Prvi oblici viseglasja se javljaju se vec u IX veku, i njihov razvoj traje tokom celog perioda renesanse, i, zapravo, razvoj viseglasja predstavlja proces pretapanja modusa u lestvice kakve danas poznajemo. Oblici viseglasne vokalne muzike ovog perioda su brojni, i, s obzirom da nisu svi bitni za ovu temu, nece svi biti ni spomenuti. Kao i uvek, ako nekog zanima - neka pita...

Najraniji oblik vokalne crkvene muzike zapadne crkve predstavlja prosti jednoglas (plainchant, plainsong), i to je napev koji se izvodi prema crkvenom tekstu u slobodnom ritmu, prema nekom od modusa (koje je ili zadat ili proizvoljan). Na toj osnovi, veliki reformator zapadne crkve, papa Grgur Veliki, uspostavlja utvrdjene napeve koji su se izvodili prilikom bogosluzenja koje je on takodje reformisao. Ovi napevi postace osnova buduceg viseglasja.

Prvi metod viseglasja bio je krajnje prost: na utvrdjeni napev (lat. cantus firmus) dodavao se glas koji se kretao ispod cantusa firmusa u paralelnim kvartama u odnosu na njega (ovaj oblik se naziva organum - lat. instrument). Dalje, sledeci metod bio je da se cantus firmus premesti u donji glas, a da se dodata melodija odvija u gornjem. Dodata melodija kretala je od istog tona kao i c. f. (interval prime), i zatim se udaljavala od njega, a kasnije bi njeno kretanje u odnosu na c. f. bilo uglavnom suprotno, i zavrsavalo se opet spustanjem u primu. Ovaj metod, kao i dodati glas, se naziva diskant (lat. suprotni napev). Naredni oblik predstavljao je fo-burdon (faux-bourdon, franc. lazni bas), gde se dodavao jos jedan glas (pored postojeca dva). Tri glasa (koja su sada vec, jasno, predstavljala akorde) bi na pocetku bila u sledecem poretku: osnovni ton, njegova kvinta, njegova oktava, zatim bi se melodija kretala u paralelnim sekstakordima (u slucaju da nekoga zanima gradja akorada, neka pita), da bi se na kraju ponovo zavrsila pocetnim sazvucjem.

Gore navedeno predstavlja u najgrubljim crtama razvoj viseglasja, i nikako ne obuhvata sve oblike koji su se pojavili tokom tog perioda. Medjutim, izlozeno je sasvim dovoljno da bi se razumela tema o kojoj je ovde rec, i da bi se shvatilo kako se doslo do akorada, koji najbolje predstavljaju harmonske funkcije, koje su opet osnova tonaliteta, a o kojima ce biti reci u nekim od narednih postova.

Dalje, sledeca bitna komponenta u razvoju lestvica bila je pojava usavrsenog notnog pisma (Guido d'Arezzo) kao i pojava taktova. Naime, note su bile daleko precizniji nacin da se zapise melodija od postojecih neuma, koje su pretpostavljale da pevac vec zna melodiju, te su sluzile uglavnom kao podsetnik, onemogucavajuci onome ko ih ne zna da ih otpeva. Takodje, ritam je u ranoj crkvenoj muzici bio proizvoljan, u smislu da su vazniji slogovi imali duze notne vrednosti, a ostale krace, kao i da nije postojao utvrdjeni tempo, te su trajanja svih nota ustvari mogla da variraju. Sa pojavom taktova, poboljsava se organizacija melodije, precizniji ritam, kao i najbitnija stvar: shvatanje prirodnih akcenata unutar melodije.

Nesto vise o ovome: takt je najprostija metricka jedinica organizacije muzike. Svaki takt ima odredjeni raspored slabih (arze) i jakih (teze) taktovih delova, odnosno akcenata. Sta to znaci? Nema svaki ton u takt isti metricki znacaj, i to je bitno uticalo na kasnija shvatanja konsonance i disonance (vise ovome kasnije). Da bi smo to razumeli, pogledacemo sledeci kratak primer:

Image

Dakle, ovde vidimo malu celinu od dva takta. U pitanju je, iako ne pise, ocito, 4/4 takt. U ovom taktu teze (jaki delovi) su prvi i treci (i to: prvi jaci od treceg), a slabi drugi i cetvrti (jednako slabi). Sto se tice drugih taktova, recimo: u 2/4 je raspored teza-arza, u 3/4: teza-arza-arza, u 6/8: teza-arza-arza, teza(slabija)-arza-arze, itd. Zasto je ovo bitno znati?

U ranim fazama razvoja viseglasja melodije su bile prilicno improvizovane, i ovaj sistem nije bio dobro uredjen. U praksi se ubrzo pokazalo da koriscenje jednog modusa ne garantuje "skladnu" melodiju, te da su neka sazvucja ostrija od drugih, i da im negde jednostavno nije mesto. Ta mesta, ona gde "ostra" (disonantna) sazvucja nisu dozvoljena postaju jaki taktovi delovi, a ona druga slabi. O ovome ce biti reci i kasnije.

Pogledajmo sada gornji primer: teze su obelezene zelenom, a arze crvenom linijom. Vidimo da cela nota "a" lezi (popularna "krompir" nota), a da se gornji glas krece u notama "c", "h", "a", "gis", i, u sledecem taktu, prima: dva tona "a". Kako vec rekoh u nekom od ranijih postova (ne secam se kom), konsonantni intervali su: prime (ciste), terce (male i velike), kvinte (ciste), sekste (male i velike), oktave (ciste). Svi ostali su disonantni (manje ili vise, postoje blago i jako konsonantni intervali...). Dakle, iz onoga prethodno navedenog, jasno je da se na jakim taktovim delovima moraju naci konsonantni intervali. I, zaista, evo ih: terca (a-c) i prima (a-a). Medjutim, melodija bi brzo postala dosadna kada bi preovladavale konsonance, stoga se na slabim taktovim delovima dozvoljavaju i disonance: a-h (velika sekunda) i gis-a (mala sekunda). Zavrsetak melodije je na primi (kako se razlikuju disonance, tako se razlikuju i konsonance: savrsene su prima, kvinta i oktava, a nesavrsene terca i seksta - koje zato prijatnije zvuce).

Razvojem takta razvilo se i sledece pravilo: konsonance su obavezne na jakim taktovim delovima, dok su disonance, predstavljene figurativnim (samim tim - drugoznacajnim) tonovima dozvoljene na slabim taktovim delovima. Isto je vazilo za akorde: konsonance na tezama, a disonance (i relativne, i apsolutne - vise o ovome kasnije) na arzama.

E, sada, kada smo shvatili prirodu takta kao tvorevine, objasnili upotrebu konsonanci i disonanci u taktu, sigurno se pitate kakve sve ovo veze ima sa osnovnom temom?

Secate se da sam spominjao odredjene "kriticne" tonove, kao i neophodna razresenja? Te dve pojave vuku poreklo upravo od ovoga sto je malopre objasnjeno. U modusima, setite se, dozvoljeno je proizvoljno kretanje: u pokretu od finalisa do dominante, kao i u suprotnom smeru, dozvoljene su slobodne ukrasne figure dokle god su ogranicene na dati modus. Isto tako, odsustvo preciznog ritma je dozvoljavalo naglasavanje pojedinih reci, odnosno produzenje nota koje su tu rec nosile. Sada, sa utvrdjenim metrom (metar je, u sustini, nista drugo do predstava rasporeda teza i arzi u taktu), kao i "modernoj" svesti o konsonancama (u staroj Grckoj, ciju tradiciju je crkva u pocetku prihvatila, jedine konsonance bile su prima, KVARTA, kvinta i oktava - kasnije, kvarta postaje disonantna, a terca i seksta postaju konsonance - ovo samo govori o odrazu psiholoskog razvoja coveka u muzici, koji se vidi i danas - zahvaljujuci modernoj kompozicionoj praksi, tesko da je ijedan interval zaista disonantan!), utvrdjuje se svest o tome da nisu sva kretanja u okviru modusa (jos su to modusi) dozvoljena, kao i da odredjeni tonovi u modusu imaju veci znacaj od ostalih. Da ponovim: modalni finalis i modalna dominanta imaju veci znacaj samo u smislu ucestalost, dok, recimo, tonalna tonika i dominanta i ne moraju da se cuju, jer se njihovo prisustvo "oseti" time sto odredjeni tonovi lestvice "vuku" melodiju u te tonove.

To je u praksi znacilo sledece: na tezama se moralo pojaviti konsonantno sazvucje, dok su na arzama bile dozvoljene disonance. Te disonance su sada bile shvacene prosto kao put od jedne konsonance do druge, te je to postao njihov obavezan put razresenja. U gornjem primeru, vidimo da se iz a-c krecemo u a-h - ta disonanca mora da se razresi u konsonancu, a to su ili ton "a" ili "c". Kada melodija dodje do "gis", ona moze da se zavrsi jedino u "a", jer "gis" predstavlja vodjicu tonaliteta - jedan od najkriticnijih tonova koji se uvek razresava polustepenom navise - u toniku (vise o vodjici u narednim postovima).

I upravo to je ono sto je bilo presudno za razvoj lestvica! Pojava da odredjeni tonovi "vuku" (ova pojava ne moze se bolje objasniti - u pitanju je psiholoski efekat koji odredjeni tonovi imaju u okruzenju predstavnika svog tonaliteta) melodiju u bitne tacke tonaliteta je nista drugo do spomenuta tonska gravitacija, ti tonovi su "kriticni", a njihovo kretanje do stabilnih tacaka tonaliteta (buduci da su oni sami nestabilni) predstavljaju obavezna razresenja. Tacke oslonca tonaliteta su: tonika (kao i akord na tonici, recimo, u C-duru tonika je C, akord na tonici durski, odnosno c-e-g), i dominanta (kvinta u odnosu na toniku, u C-duru to je G, kao i akord na "g" - g-h-d). Naravno, tonika je stabilnija od dominante, te se i sama dominanta razresava skokom kvarte navise ili kvinte nanize u toniku (ovaj skok, tj. njegova energicnost, predstavlja kljucnu komponentu kadence, o tome u narednim postovima).

Modusi su sada dobili osnove tonaliteta. Ostalo je jos samo da se razvije svest o harmoniji koja ce te osnove potvrditi. To ce biti naredna tema.

User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Post by Ylvaon » 29 Apr 2007, 00:19

Nastavljamo pricu o tonalitetima. S obzirom na kolicinu, da rezimiramo sta je do sada receno:

1. Osnovu lestvica predstavljaju starocrkveni modusi. U njima je moguce proizvoljno lestvicno kretanje, sadrze dva tona bitna po ucestalosti, modalni finalis i modalnu dominantu (koja, ponavljam, nije jednaka tonalnoj), i predstavljali su gradju za razvoj danasnjih lestvica.

2. Sa razvojem viseglasja, razvija se savrseniji notni zapis, pojavljuju se taktovi kao i precizna metrika, razvija se svest o konsonancama i disonancama, uvode se obavezna kretanja, sto za posledicu ima isticanje bitnih tacaka modernog tonaliteta - tonike i dominante.

Sad, sa pojavom svesti o tonici i dominanti, kao i potrebi za odredjenim razresenjem kriticnih tonove, sami modusi morali su pretrpeti promene. O cemu se zapravo radi?

Da bismo ovo najbolje razumeli, analiziracemo tonalitet, i pogledati sta je ono sta ga cini onim sto jeste. Po hiljaditi put, najbitnije tacke jesu tonika i dominanta, odnosno osnovni ton i njegova GORNJA kvinta. Dalje, jos jedan bitan element je DONJA kvinta tonike, odnosno subdominanta. Dakle, ova tri stupnja, I - (T)onika, IV - (S)ubdominanta i V - (D)ominanta jesu stubovi tonaliteta. U jednom od ranijih postova sam rekao da ovaj pokret - T-S-D-T - predstavlja osnovnu formulu muzike, buduci da ove funkcije predstavljaju, redom, mirovanje-pokret-napetost-mirovanje. Kada smo to shvatili, prelazimo na ostale stupnjeve.

Svaka od ovih funkcija se u 99% slucajeva predstavlja akordima, tj. kvintakordima kojima su osnovni tonovi na ovim stupnjevima. Kvintakord je, zapravo, "strucan" naziv za obicni troglasni akord sacinjen od terci, kao sto je, recimo, C-dur: c-e-g, a-moll: a-c-e, itd... Zove se kvintakord (zapravo, pravo ime mu je terc-kvintakord) zato sto najnizi i najvisi ton obrazuju kvintu, dok se terca podrazumeva (C-dur: c-g, a-moll: a-e). Postoji ukupno cetiri tipa kvintakorada: molski (osnovni ton - njegova mala terca - cista kvinta - a-c-e), durski (osnovni ton - velika terca - cista kvinta - a-cis-e), umanjeni (osnovni ton - mala terca - umanjena kvinta - a-c-es), prekomerni (osnovni ton - velika terca - prekomerna kvinta - a-cis-eis). Prva dva predstavljaju stabilne strukture, a druga dva nestabilne, tj. oni zahtevaju razresenje.

Sta odredjuje stabilnost akorda? U ovom slucaju, stabilnost je odredjena vrstom kvinte na osnovni ton. Zasto? Cista kvinta predstavlja savrsenu konsonancu, te je stoga stabilna struktura, dok terca, bilo da je mala ili velika, ne utice na stabilnost, buduci da samo odredjuje tonski rod akorda (tj. da li je akord durski ili molski). Dakle, dokle god je "okvir" akorda konsonantan, tj. dokle god je to cista kvinta, akord je stabilan. Ukoliko se kvinta snizi ili povisi, dobijamo disonantne intervale umanjene i prekomerne kvinte koji zahtevaju odredjeno razresenje (umanjena kvinta polustepenim pokretima tonova u malu/veliku tercu, prekomerna kvinta polustepenim pokretima tonova u malu/veliku sekstu - vise o ovome u drugom topicu), te stoga nisu stabilni. Na nestabilne akorde cemo se osvrnuti nesto kasnije, za sada su nam od znacaja stabilni.

A to su, kao sto vec rekoh, durski ili molski. Takodje, rekli smo da su glavne tacke tonaliteta nosioci harmonskih funkcija koje se predstavljaju trozvucima na tim tackama, odnosno stupnjevima tonaliteta. Predstavicemo to na primeru, radi jednostavnosti, na primeru C-dura. Dakle, C-dur lestvica glasi:

I (c) - II (d) - III (e) - IV (f) - V (g) - VI (a) - VII (h) - I (C)

Osnova tonaliteta su I, IV i V stupanj, tj. c, f, g. Trozvuci se prave naslojavanjem terci, pa ce trozvuk na prvom stupnju sadrzati I, III i V stupanj, tj. c-e-g. Druga dva su: IV - f-a-c, V - g-h-d. Dakle, ova tri akorda predstavljaju izraz i predstavljanje C-dur tonaliteta, buduci da su oni predstavnici tri njegove funkcije. Sada cemo analizirati svaki akord ponaosob.

I stupanj (c-e-g): Prvi ton akorda predstavlja glavni stupanj tonaliteta, toniku. Njegova kvinta je g, odnosno dominanta, koja ovde miruje, buduci da je pod uticajem svog "nadredjenog" tona - tonike. Treci, odnosno drugi, ton je terca na tonici, i ona prosto odredjuje rod lestvice - u ovom slucaju durski. Svaki od ovih tonova je statican i ne tezi nikakvom razresenju. Jedina promenljiva u ovom slucaju je, ponavljam terca, ali to opet ne utice na karakter akorda.

IV stupanj (f-a-g): Prvi ton predstavlja subdominantu tonaliteta, funkciju koja obicno sledi za tonikom i unosi pocetni pokret u melodiju. Opet, imamo cistu kvintu, stoga i okvir za odredjenu stabilnost funkcije. Terca na osnovni ton je u ovom slucaju velika, ali takodje, moze biti i mala, sto je cesto i bolje resenje. Zasto? Zato sto mala terca u subdominantnom akordu predstavlja gornju vodjicu za dominantu.

* mala digresija: vodjice su tonovi koji se nalaze na polustepenom razmaku od tona kojem su vodjice (recimo, "h" je vodjica za "c", "fis" za "g", "as" za "g", itd...). Postoje gornje i donje vodjice, vec prema poziciji, dok su nesto cesce donje od gornjih, i sve se razresavaju u ton u koji "vode" (logicno, zar ne?). Ako se odredjeni ton tonaliteta snizi ili povisi, on moze da predstavlja vodjicu za odredjeni ton, cak i ako tako nije u samom tonalitetu (recimo, u okviru C-dura ne postoji prirodno ton "dis" - medjutim, ako se ton "d" povisi dobijamo vodjicu za "e", sto, recimo, ako se pojavi u melodiji, stvara osecaj "ulivanja" melodije u "e"), sto je krucijalna pojava za objasnjavanje vantonalnih dominanti (o kojima ce biti reci u nekom drugom topicu).

Zasto je toliko bitno da subdominanta sadrzi malu tercu. Pa, s obzirom da S i D funkcije predstavljaju pokret, mnogo se lepsi osecaj postize ako se jedna uliva u drugu, a najlepse "ulivanje" se, kako sam vec rekao, postize primenama vodjica. Stoga, ako subdominanta sadrzi veliku tercu, ok, moze da prodje, ali je subdominantna funkcija mnogo bolje izrazena ako sadrzi malu tercu, odnosno polustepenu vodjicu za dominantu, koja obicno sledi za njom (dominanta, u stvari, uopste "ne mora" da sledi za S - sve sto sam napisao u ovim postovima tice se tradicionalne muzike, u kojoj takodje postoje izuzeci, ali naravno, potrebno je prvo nauciti pravila, da bi se ona mogla uspesno krsiti). Dakle, S funkcija je mnogo bolja sa malom tercom, ali dozvoljena je i velika (probajte obe varijante). Inace, subdominanta je mirnija od dominante buduci da sadrzi toniku (koja je osnova stabilnosti).

V stupanj (g-h-d): Prvi ton predstavlja dominantu, jedan od osnovnih tonova tonaliteta, koji je pak vrhunac napetosti buduci da on tezi da se razresi u toniku. Takodje ima cistu kvintu, a terca je obavezno velika. Zasto? Pa, pogledajte gornje objasnjenje vodjica. Buduci da dominanta vec tezi da se razresi u toniku, taj osecaj se dodatno pojacava uvodjenjem vodjice za toniku. Da je na njenom mestu mala terca (u C-duru umesto "h" - "b"), melodija, kao i harmonija, bi tezila da se vrati u subdominantu (snizena vodjica, koja zapravo vise nije vodjica, vec tzv. prirodni sedmi stupanj, je kritican ton koji se razresava pokretom nanize u VI stupanj, ovaj u dominantu - koja u tom slucaju MORA da ima veliku terci u sebi - koja dalje ide u toniku), sto obicno nije slucaj. Stoga, velika terca na dominanti, odnosno donja vodjica za toniku je jedan od bitnijih tonova tonaliteta.

Sada, sa osvrtom na prethodno, da pogledamo karakteristike svakog tona lestvice kao i varijante u kojima se on moze javiti:

I stupanj - ne podleze promenama.
II stupanj - predstavlja kvintu dominante, stoga je (u strogoj harmoniji) na celostepenoj udaljenosti od tonike (odnos c-d u C-duru).
III stupanj - odredjuje tonski rod lestvice, te stoga punopravno moze biti i odnosu male i velike terce u odnosu na toniku (odnos c-es, odnosno c-e u C-duru).
IV stupanj - subdominanta tonaliteta, zato je uvek u odnosu ciste kvarte u odnosu na toniku (c-f u C-duru), ALI posto povisena varijanta cetvrtog stupnja (fis u C-duru) predstavlja drugi ton u najbitnijoj vantonalnoj dominanti - dominantinoj dominanti (DD, vise o ovome u drugim topicima), nije retko da se cetvrti stupanj pojavi i u toj varijatni, ali je ovo samo alteracija - privremena promena tona koji se kasnije vraca u svoj "nepoviseni" oblik.
V stupanj - dominanta, uvek je u odnosu ciste kvinte na toniku (c-g u okviru C-dura)
VI stupanj - terca subdominante, punopravno moze biti i mala i velika, a to je mala ili velika seksta na toniku (c-as ili c-a u okviru C-dura)
VII stupanj - vodjica za toniku, moze biti i snizena (u prirodni VII), ali to onda vise nije vodjica jer ne predstavlja dominantnu funkciju, stoga je to gotovo uvek ton u polustepenom odnosu sa tonikom navise.

Zasto sam ovo sve pisao? Kakve veze ovo ima sa modusima?

Osnovu tonaliteta predstavljaju osnovne harmonske funkcije. One su predstavljene lestvicnim tonovima. Lestvicni tonovi su nastali od modalnih tonova.

Sto prakticno znaci da su modusi morali biti prepravljeni - tj. njihovi tonovi snizeni ili poviseni - kako bi bolje predstavljali harmonske funkcije, o kojima se svest javila tokom razvoja viseglasja, kako bi se zadovoljila nova poimanja konsonanci i disonanci, metrike, i ostalih zahteva "moderne" muzike.

Pogledajmo kako su modusi prepravljani (prepravke modusa su se odvijale tako sto su u pojedinim zapisima modalnih dela ubacivane, sa pojavom notnog zapisa, ubacivane snizilice i povisilice, te su stoga modusi dobijali izrazenije harmonije, naustrb svojih karakteristicnih intervala):

Svi modusi bili su podeljeni na "durske" i "molske", u zavisnosti od terce na finalisu. Pogledajmo prvo durske:

* mala digresija: modusi su mogli biti gradjeni od bilo kog tona, ali sa postovanjem njihove strukture, tj. miksolidijski modus, npr. jeste odgovarao tonskom nizu od "G" u okviru C-dura, ali je on u stvari mogao da se nize od bilo kog tona, dokle god se intervalski razmak karakteristican za njega odrzavao.

1. Jonski - jedan od modusa koji se poslednji pojavio nije pretrpeo nikakvu promenu (moguce je da je njegovo kasno stvaranje upravo posledica "modernih" shvatanja). On je u potpunosti tonski odgovarao danasnjem C-duru, i u njega su se u sustini pretopili svi durski modus.
2. Lidijski - njegova prekomerna kvarta na finalisu je snizena kako bi se dobila subdominanta.
3. Miksolidijski - njegova mala septima na finalisu (odnosno, prirodni VII) je povisen kako bi se dobila vodjica.

Molski:

1. Eolski - jos jedan pozni modus, predstavljao je obrazovani mol, stoga nije prepravljan.
2. Dorski - velika seksta na finalisu je snizena, kako bi se dobila mala seksta koju je zahtevao pokret od prvog, preko VII prirodnog, do dominante tonaliteta.
3. Frigijski - izuzetno kriticna mala sekunda na finalisu je povisena u veliku.

Primeticete da molski tonaliteti "nemaju" vodjicu. U pitanju je njihova osnovna varijanta - prirodni mol. Ostale imaju vodjicu, ali o tipovima lestvica vise u sledecem postu.

Sta se zapravo desilo: tonovi modusa su prepravljeni kako bi bolje "stimali" novonastalim harmonijama. Upravo ta harmonska funkcionalnost je uslovila obavezna kretanja kriticnih tonova, i stoga utvrdila tonalnu gravitaciju. Takodje, utrla je put razvoju harmonije, danas neverovatno bogatoj komponenti muzike.

U sledecem postu cu napraviti pregled varijanti lestvica dursko/molskog sistema.

User avatar
glavaG1
Posts: 21
Joined: 01 Feb 2008, 18:47

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by glavaG1 » 01 Feb 2008, 18:54

Image

sta je ovo, jeli i ovo neki modus? Znam da je ovo crkovno. Mogu samo reci da na gitari zvuci fantasticno, pogotovo kad se da neka nenormalna distorzija.

User avatar
goodlikesweeper
Posts: 375
Joined: 12 Mar 2008, 21:36

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by goodlikesweeper » 23 Mar 2008, 23:57

Ej,ovo je bas bilo zabavno citati.Zasto nisi nastavio? :cry: :cry: :cry:
Ajde bre...


:) ...I'm waithing.... :)

User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by Ylvaon » 25 Mar 2008, 18:13

Odgovor za glavaG1:

Ne mogu ti reci sta je to, zapravo, niko ne moze, buduci da linijski sistem mora da ima KLJUC koji govori na kojoj se liniji i praznini nalazi koja nota... :) Donekle pomaze to sto postoji tablatura, medjutim, jos vise bi pomogao kljuc.

Odgovor za goodlikesweeper:

bilo je ocigledno da nema interesovanja za moje teme, tako da sam, s obzirom da je svaki tekst oduzimao dosta vremena, prestao da ih pisem...

User avatar
goodlikesweeper
Posts: 375
Joined: 12 Mar 2008, 21:36

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by goodlikesweeper » 25 Mar 2008, 19:40

:( :cry: :cry: Ma nemaju oni pojma bre :mrgreen: ,aj nastavi!!!PLEASE!!!!!
Ma salim se,al aj razmisli.Ako nadjes vremena.Bas sam se sad malo vise zainteresovao za teoriju i skroz su mi zanimljivi ovi tvoji textovi... :)
El mi mozes bar pomalo pomagati oko nejasnoca preko PP kad nesto zapne?Ili da mi preporucis neki dobatr sajt,knjigu?

Aj fala unapred!! :D

User avatar
dejankuki
Ćale - moderator
Posts: 4054
Joined: 13 Aug 2007, 21:54
Location: Knjazevac
Contact:

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by dejankuki » 25 Mar 2008, 21:28

Hmmm, to sto nema postova i sto ti "lici da nema interesovanja to ne znaci da tema treba da se ugasi....


I ja te ohrabrujem da nastavis, vidis da uvek neko procita sta si napisao...

User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by Ylvaon » 26 Mar 2008, 00:08

Ok, ako vas zanima, nastavicu, rado, nije mi tesko. Moram samo da procitam sve ovo da vidim gde sam stao :)

User avatar
Ylvaon
MF veteran
Posts: 166
Joined: 20 Apr 2007, 19:10
Location: Novi Sad, Serbia
Contact:

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by Ylvaon » 26 Mar 2008, 00:09

Naravno, drago mi je da sam pogresio.

pokipsi
Posts: 4
Joined: 08 May 2008, 02:14

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by pokipsi » 08 May 2008, 03:05

E, sad sam procitao ove postove, svaka cast!
Imam par pitanja, ali posto nisam muzicki obrazovan bice mi tesko da ih formulisem... :D zato:

a h c d e f g a - prirodna lestvica
a h c d e f gis a - ?
a h c d e fis gis a - ?
a b c d e f g a - ?
a b cis d e f g a - ovo sam primetio kod ovih turskih narodnjaka a i "a h c d dis fis g a"
a h c dis e fis g a - ?

kako se zovu ove lestvice i da li su to uopste lestvice?
kako se zove akord h-d-f?
sta je razresenje? kako sam razumeo, ako sviram pesmu iz am, razresenje za a7 ili a dur bi bio dm?
uglavnom nisam ovako glup, stvarno ne znam sta mi je danas :D

hvala :)

User avatar
Critical
PedoBear
Posts: 3417
Joined: 28 Jan 2007, 22:31
Location: Vienna - San Sabacisko
Contact:

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by Critical » 08 May 2008, 14:05

a h c d e f g a - prirodna lestvica
a h c d e f gis a - Harmonska lestvica
a h c d e fis gis a - Melodijska lestvica
a b c d e f g a -
a b cis d e f g a - ovo sam primetio kod ovih turskih narodnjaka a i "a h c d dis fis g a" (ovo bi trebalo da je miksomelodijski modus ili kako su mene ucili "orijental skala"ali, neka odgovori neko ko je 100%siguran)
a h c dis e fis g a - ?

Ove ostale ne znam ,pa ko zna neka odgovori :D

Edit: Zaboravio sam za akord ,trebalo bi da je Hm-5 ,opet mozda nisam u pravu :D

User avatar
b-Looser
MF veteran
Posts: 368
Joined: 03 Aug 2007, 12:04

Re: Lestvice - istorijat, priroda, sustina, praksa

Post by b-Looser » 08 May 2008, 23:36

Ajde posto si ovako vec poredjao tonove ondak sledi

a h c d e f g a - prirodna molska lestvica (am)
a h c d e f gis a - harmonski a-mol
a h c d e fis gis a - melodijski a-mol
a b c d e f g a - frigijski modus
a b cis d e f g a - orijental (hidjaz) (i hidjazkar mesto g - g#)
a h c d dis fis g a - lestvica "lela vranjanka" samo pocni od d ;)

kako se zovu ove lestvice i da li su to uopste lestvice? yesu
kako se zove akord h-d-f? Hdim sto znaci UMANJENI (na engleskom DIMINISHED) tj dve male terce (a postoji i uvecani iliti dve velike terce)


A pitanje za tebe: Koju ti muziku sviras kad si pokupio sve ove varijacije?

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest