E pa lepo, momci ovo je upravo jedan od razloga što sam još na ovom forumu, vaš trud i cimanje oko review-ja zaslužuje sve pohvale
(i pored nepotrebnih izvinjenja i skromnosti jer, let's face it, razneli ste sviraniju
),
neki moj utisak jeste da je ton veoma veoma izbalansiran, ujednačen, ispeglan, i ono što posebno volim kod Gibone (a što je možda jedina stvar što Stratomiru nedostaje
) je taj prvi deo tona tj. udarca trzalice o žicu sa blagim drajvom koji traje prvih nekoliko milisekundi (valjda sam jasan) i koji je apsolutno u ravni sa jednom izvornošću Gary Moore/Jimmy Page boje tona koja je po mom mišljenju esencijalna u "Les Paul kulturi"... onaj deo tona-zvuka posle njega samo nastavlja započeto blaženstvo
.
Elem utisak tas-paul-marshall-superbass je onako, kako bih rekao, očekivan, nema tu nekih iznenađenja, sve je lepo podešeno i spremno da podigne prašinu u nekoj zadimljenoj kafani u srcu Teksasa
tas-paul-vibrolux je potvrdio uspešnost (ređe) kombinacije Les Paul+Fender, klinčić baš emotivan i definisan, u narodu ciganjskom poznat kao "
plink"
tas-paul-marshall-clone-20w e ovde ste me kupili! Kako samo lepo odrađuje posao taj mali Marshallchich, ma ništa više posle njega ne treba, leči sidu!
Super je sustain, kao što je i obećano
, drajv na pola i više pota je potpuno efektivan (ne znam da li je treble bleed u igri), iskreno nisam mnogo čuo Robben Ford-a iz ovog setup-a ali kontam da su svirači bili u
teksaškom nekom drugačijem sviračkom modu
Edit: Mogli ste samo i neku fotku da metnete kako bi ugođaj sa Tas Paulom bio potpuniji.
Malo sam smorio al' ko vas šiša!