Tokom vremena u radionici se nakupilo delova koje mi je bilo žao da bacim pa sam ih čuvao u nadi da će se u jednom trenutku sresti u nekom mom suludom projektu i da ću im na taj način produžiti život. Odavno sam hteo da sklopim sebi neki instrument sa kojim mogu da putujem, nosim na more i sviruckam u pauzama ronjenja a da to ipak ne bude "travel" gitara već full size pravi instrument. Za tu svrhu sam do sada nosio JEMove ali uz rizik da se desi nešto nepredvidjeno. Takodje odavno vapim za posedovanjem jednog JEM-a SK ali obzirom na njihovu današnju cenu i dostupnost mislim da original neću skoro videti. I tu priča počinje

Kockice su se složile pa da krenem...
Ideja je bila da sklopim upotrebljivu gitaru a da me ne košta ni 50 €. Krenulo je od jednog polupanog vrata sa RG370 Japanca... Po priči učesnika gitara je letela sa 6. sprata (izbacila je žena) i glave ne da je otpala nego je i šipka bila kriva i izbila je fingerboard sa sve pragovima negde do 7. praga. Rekoh sebi, ako ovo dovedem u upotrebljivo stanje onda mogu da popravim SVE

Fingerboard sam naravno menjao, jedan mi je "pobegao" sa piramidama za par milimetara ali ga nisam bacio, nego pokušao da zakrpim rupe i uspelo je

Čak ni pragovi nisu novi. Iako ih imam trenutno za oko 20-ak gitara, iskoristio sam neke skinute prilikom zamene pragova. Pragovi su bili praktično novi ali, vlasnik je hteo manje... Telo je bilo izlupano, sa RG 350, takodje Japanca a trebalo je sve to zakrpiti, uraditi lion claw, tilted jack, monkey grip ... Maska je jednom prilikom zaboravljena ispod lampe pa se krivila a imala je i početak pukotine (negde kod gornjeg šarafa neck hambakera). Floyd sam dobio kao višak posle ugradnje novog i trebalo je oblikovati oštrice, polirati sedla i udaviti ga u WD 40 da bi uopšte mogao da ga rastavim. Magneti su Dimarzio Super Distortion od pre nekih 25. godina kada su ih pravili da se ne splituju pa sam menjao kablove kao na sadašnjim Dimarzio pikapima, 4 wire

Bili su i izgrebani, zardjali, pa sam rešio da ih plastificiram u roze jer takvi kakvi su bili ne bi napustili radionicu nikad, a rade perfektno. Kako god ... trebalo je dosta posla da se sve to dovede u vizuelno podnošljivo stanje i u jednom trenutku sam odlučio da ne vredi maskirati vrat sa sve pukotinama nego da ja još dodatno napravim neki relic. Uglavnom što je "novi" fingerboard odudarao od lepljenog i ispucalog vrata. Šipka je jedini deo koji je stavljen kao nov (i plaćen). Ako izračunam boju, lak, i potrošnju struje to opet ne prelazi pedesetak evra ... znači cilj ispunjen. Rešio sam da stavim devetke (ni žice nisu nove), doteram u štim pa ako krene da puca da je ostavim za ukras.
A onda ŠOK. Posle nekog inicijalnog setapa mogu slobodno da tvrdim da je gitara bolja od 70 % gitara koje sam probao. Na suvo to nije pokazivala... onako ciju ciju, ali na ozvučenju prosto grmi a sustain koji nisam očekivao traje li traje... Istina ima malo viška visokih ali to ću srediti u sledećoj inkarnaciji kondenzatorima. Verovatno se vintage tele/strat puritancima neće svideti izgled ali lakoća sviranja i zvuk bi morali. Za sada nema mnogo slika, a ni snimaka, ali zato sam i otvorio temu, pa se nadam da ću naći i neke iz "predhodnih života" ove gitare. A kome se svidi .. neka uživa, džabe je
