tommytigh77 wrote:U pravu si, jesam preterao, izvini. Nije mi bila namera da vredjam.
OK, izvinjenje prihvaćeno.
tommytigh77 wrote:Aj da se ispravim i da kažem da se ne slažem sa onim što si rekao u navedenom citatu. Nema razlike u konstrukciji izmedju ozvučenih i neozvučenih gitara, to sa debljinom laka prvi put čujem.
Zaista neverovatna tvrdnja, nadasve posle onakve reakcije na moj post...
Neozvučene gitare, terminološki ispravnije reći akustične, konstruisane su sa ciljem postizanja što boljeg akustičnog tona, što im je prirodno i osnovna namena. Fabrički ozvučene gitare spadaju u zasebnu kategoriju elektro-akustičnih gitara, heterogenu porodicu različitih inženjerskih rešenja preduzetih u cilju prevazilaženja ograničenja ozvučavanja akustične gitare u najrazličitijim live situacijama (
bilo kao solo instrument, bilo u kontekstu grupe drugih instrumenata).
Ključna reč tog inženjerskog postupka je
kompromis koji proizilazi iz prirode samog problema: što je gitara akustičnija, dakle, rezonantnija i bogatija alikvotima, utoliko je u procesu ozvučavanja podložnija autorezonansi, feedbacku, mikrofoniji... kako god... (
akustička svojstava stoje u obrnutoj srazmeri sa rezistencijom na feedback.) Neprestano se eksperimentiše sa različitim konceptima i materjalima transducera (
piezzom, magnetom, body-sensitive magnet, ribbon transducer, ugradjenim mikrofonima, hibridnim sistemima kombinovanjem postojećih tehnologija...) ali kakva god, sva imaju svoja ograničenja, tako da proces konverzije uveliko menja prirodu i karakter osnovnog tona gitare, te samim tim nema mnogo smisla insistirati na vrhunskoj akustici gitare, jer niti jednom postojećom tehnologijem nije moguće tačno i bez gubitaka na većim snagama te akustične kvalitete preneti, pa kad je već takva situacija, preduzet je čitav niz različitih tehnika i koncepta kako bi se taj mehaničko-akustični sistem rezonansi umirio a koji i inače transdjuserima izmiče, te pretvorio u kompatibilniji input za dalju ozvuku.
U te konstrukcione intervencije, kako već spomenuh, spadaju različite strategije demfovanja instrumenta (korišćenje laminata, debljeg, krućeg topa, smanjivanje dimenzija tela (Yamaha APX), posebice dubine (Ovation shallow bowl, Godin Multiac) debljih slojeva laka... pa sve do kardinalnih intervencija, chambered body (Godin ACS, Gibson Chet Atkins) i bodyless gitara, poput Yamaha Silent i Frame Works Guitars koncepta).
Primer na koji se pozivaš je samo jedan od pristupa ozvuke (
i koji sam takođe imao u vidu koristeći kvantifikator 'Gotovo svaki' koncept fabrički amplifikovane gitare), na stranu što je potpuno nereferentan, već i inženjerski gledano verovatno najgore rešenje. Na potpuno akustički netretiranu gitaru nakalemiti neki piezzo pickup je elementarno nerazumevanje sistema i interakcije. Uvek je u takvom slučaju bolje kupiti akustičan instrument i naknadno ga ozvučiti. Naravno da će to raditi u manjim prostorima, pa će čak neke i fascinirati relativno dobrom akustikom, a pride, i elektro-akustičkim svojstvima. Mali je broj onih koji mogu da akustički vrhunske instrumente priušte na većim binama bez infrastrukture tehničara i sofisticirane opreme. Uvek je tzv. 'all around' rešenje: akustične za kuću, studio, kamerni sastav i elektro-akustične za većinu live situacija i bandu...
Svojevremeno sam kupio novu Yamahu APX9NA, za taj novac sam mogao da dobijem gitaru sa daleko boljim akustičkim svojstvima, ali ta interakcija ergonomije, ozvuke (
Ribbon Transducer + interni mic), razgovetnog, finog balansa i separacije, konzistencije u svim pozicijama i registrima, pa i prilično plemenitim akustičnim zvukom (
za tako udemfovanu gitaru) je čini prilično reprezentativnim konceptom te hibridne klase elektro-akustičnih gitara, kategorije za sebe, kao sinergiju konstrukcije i transdjusera. (
btw, izbor Birelija, Ritenoura, Wakeniusa...)
p.s. Izvini na dužini posta, al' da ne ostanem nedorečen te ostavim mesta za različite interpretacije, što me uvodi u taj, omrznuti mi, reply na reply... (
mada verujem i većim delom nepotreban i redudantan sadržaj poznavaocima problematike)