
Moja prva gitara je bila kopija jazz bass-a, imala je debeli poliuretan finiš bele boje, i zbog toga smo je svi zvali Belka

Dosta kasnije sam ukapirao da se radilo o Melodiji Mengeš jazz bass-u iz '84 godine!
Ali ono što je bitno u ovoj priči, a ne verujem da ovi mlađi to mogu da razumeju sad, jeste da je kupovina kakvog-takvog instrumenta u tom periodu (u Nišu bar) bila nemoguća misija. Znači, nepostoji nijedna normalna radnja, nema gitara iz uvoza, sve što ti ostaje da obilaziš neke budžake, memljive podrume, upoznaješ polusumnjive likove koji se time bave... Ma svi smo tad svirali Melodije i Jolane... Bio je jedan Peavey i po neki Leadstar (Nemac be bate!). Ostalo, tarabe... I ko je sačuvao takvu Jolanu ili Melodiju, sad mož da je okači na zid, ništa ne vrede, hoću da kažem. A da ironija bude veća, da si imao pare, tada si mogao da pazariš Fender-a (ako si malo uporniji i spreman da putuješ po Srbiji) za 800-1200 DM (o tome sam tada samo slušao priče i pričice, a takvu svotu sam mogao samo da sanjam). Sve iz sedamdesetih i šezdesetih godina... Gitare koje bi sad vredele mnoooogooo više...
P.S. Predlažem da svi boldujemo ili ovako povećamo naziv firme i modela prve gitare, zbog radi preglednosti teme!
