nebojsak wrote:Dushan S wrote:...
Jbg, evo sad ću da ti nacrtam, da me ne proganjaš sa stvarima izvučenim iz konteksta i obrtanjem oko ose:
Dakle,
lični stav korisnika nebojsak je da u
rokenrolu nema dobrih
pesama od strane muzičara koji su odlični tehničari na svom instrumentu, a pritom se njihov rad u bendu svodi na apsolutno liderstvo i bend im je samo pratnja.
Ključni delovi naglašeni kurzivom. To sam plusjedanirao Siniši, i znam da je mislio na to, pošto sam već pričao jednom o tome s njim. Izvinjavam se na nesporazumu, ali to je moj stav sa kojim se nadalje može polemisati
Ili kraće i sažetije
dweezil wrote:a obvious da je za nekoga kvalitetna muzika = kvalitetno sviranje a za nekoga kvalitetna muzika = dobra pesma
Taj tvoj stav govori o tebi a ne o tim muzičarima.
Naravno, tebe ne interesuje da razmrdaš mozak, a forumske rasprave ne služe tome, nego pokušajima odbrane neosnovanih uverenja.
Ali možda tebi ili nekom drugom bude interesantna jedna kratka priča. U vreme kad je Grunge već gubio dah ali i dalje bio vrlo popularan, Billy Corgan je gostovao kao kolumnista u Guitar World-u. Kao što se zna, Grunge raja je prezirala bilo kakav vid nečega isuviše tehničkog jer ih je to asociralo na metal osamdesetih. Tako je bilo prilično iznenađujuće kad se ispsotavilo da je Billy zapravo fan i poznavalac bitnih gitaroša. Lično je za Guitar World intervjuisao sveže rehabilitovanog ošišanog Van Halena. U seriji kolumni koja je bila u onoj Licks sekciji za učenje pri kraju časopisa, jednog meseca je imao samo priču o sebi i shvatanju muzike. Tu je ispričao da se on zapravo ložio na Malmsteen-a i neoklasično sviranje i trudio se da ga skida, kao i da gotivi takvu muziku. zatim je ispričao da je u jednom trenutku shvatio da, pazi izbor reči, nikada neće biti dobar u onome što Malmsteen radi kao Malmsteen himself i da treba da izgradi svoj identitet na bazi svojih kvaliteta. Tako je skontao da je on songwriter i da je to ono čemu treba da se posveti jer je tu najjači. Takođe je pričao o tome da gomila klinaca misli da je feeling suprotstavljen znanju i da ako uče o instrumentu to može biti kontraproduktivno itd itd, ali da je jednostavno potrebno dobro svirati svoj instrument jer inače se ne može kvalitetno preneti u svet muzika koju nosimo u sebi.
Uopšte i odvojeno od Corgan-a, koji je bio baš metalac, bilo je iznenađujuće skapirati tada da gomila ljudi čiji fanovi sa prezrenjem gledaju na neku muziku koja ja prethodila zapravo gotive tu muziku jer su rasli na njoj... U intervjuu za Guitar World, neko iz Sonic Youth je pomenuo kako na koncertima nekad iz zezanja sviraju početak, rif iz neke pesme, i između ostalog naveo "Lay it Down" od Ratt. Kad ga je lik koji intervjuiše rekao da li znaju da je za njih Joe Satriani rekao da su Amazing ili šta već još, ovaj je skromno odgovorio nešto na foru da je to zaista veliki kompliment kad ti kaže dotični Joe.
Uopšte, kad sam čitao godinama strane magazine, bilo mi je interesantno da skapiram da su skoro sve velike baje zapravo i inteligentni ljudi sa širokim shvatanjem muzike, kao i da su uglavnom lišeni opterećenja stilskih ograda kad se radi o muzici koju slušaju, kao i da cene ono što je kvalitetno.
Samo eto onda na internetu neko dođe i priča svašta, a ne razume da je to samo proizvod njegovog nerazumevanja i ograničenja. Skoro nikada takva izjava ne dolazi od nekog ko je baja i ko je postigao nešto u određenoj vrsti muzike. To jest, onaj ko je zaista umetnik koji je napravio karijeru sa muzikom od tri akorda, obično može lako da prepozna i ako je umetnik onaj koji je napravio karijeru sa muzikom od 40 akorada. Ali raja ne može da prepozna, naravno, a internet je dao mogućnost i da se čuje glas te raje i da ona pokaže svetu šta i koliko razume u vezi muzike.