Taman ja da se nadovezem. Dakle, drugari, ne posmatrajte ovo napisano niti kao neciju reklamu niti kao ultimate test. Ideja sto sam pozvao Aljosu je bila da se druzimo i da cujemo sta ova 3 ampa imaju da kazu, sta su im prednosti a sta su im mane.
U principu je jako tesko danas naci amp bez mana makar minimalnih, svako od nas bar jednom doda neku zeljicu da se nadje na samom ampu.
No, ono sto je zaista impresioniralo i Aljosu i mene je Tasmanov amp. Iskreno zaista nisam imao sumnje u njegov proizvod vec zelju da opravda ono sto sam dotad mislio na osnovu nekih prica i snimaka.
A ne da je opravdao taj epitet vec zaista mogu da kazem - vrhunski amp made in Serbia! Ne znam da li je Dweezil juce obratio paznju, ali mi je milina bila da slusam Tasman amp na Pecinom kabinetu, sve made in Serbia

znam da i tasman pravi odlicne kabove, ali ono juce je bilo interesantno ukrstanje, josh ako se doda da Peca radi trafoe za tasmanove ampove.
Ono je sto kaze dweezil amp koji rame uz rame moze da stane uz bilo koju gitarsku glavu ili combo i da itekako ima sta da kaze.
Najveca mana kod Tasmanovog ampa je to sto kad krenete da svirate clean ili clean sa crunch modom i ako ste ukljuceni josh u strat -ne mogu vas ni lopatom odvojiti od njega

Bale do poda
Dweezil ne zna, dok je on kasnio, ja se nisam skidao sa clean kanala, onda je on stigao pa njega nisam mogao da odvojim od cleana i strata. Ovaj clean rame uz rame moze da stane uz bilo koji fenderovski ali ima neku svoju notu, masnocu, mozes da ga namestis kakvog zelish-cistijeg, mutnijeg, ali ima jednu jako lepu, topliju notu (iako su 6l6 lampe) nego clean sa Marshalla koji mu nije ni do kolena.
Reverb je zaista sjajan, odlicno radi svoj posao. Poredeci sa Cornfordom sto se cleana tice, svaki ima neku svoju notu, mozda je Conford malko topliji zbog EL34 cevki, ali je Tasmanov mozda za nijansicu bogatiji harmonicima i naravno utegnutiji basom zahvaljujuci ovim cevima. Marshall-ov clean nije toliko losh ali je nekako plici i manje definican, manje ima harmonika. Ako bi trebalo da rangiram, rekao bih ovako - 1. mesto - Tasman, Cornford, 2. Marshall
Dolazimo do crunch kanala. Na pocetku nekako Tasman na malim nivoima snage izgleda da mu fali malko basa, ali kad smo se poigrali sa potovima, stvar je dosla na svoje mesto.
Tasmanov crunch kanal je cudna mesavina Marshalla, Cornforda i josh nekih ampova. Uz igranje sa presence i resonance potovima zaista se moze dobiti svakojak zvuk.
Marshall se ovde polako budi i pokazuje svoje pozitivne crte. Opet sa druge strane, Cornford je doshao na svoj teren, ima autoritativan crunch, prirodan i topao sa isturenijim midlovima zbog El cevi. Ako pricamo o manjem gainu, Cornford je na svom terenu

Kad se pojaca malko gain na Tasmanovom ampu sa Gibonni zvuka se dolazi do onog prelepog cruncha sa mnogo mnogo harmonika, koji nas je zaista odusevio! u Sustini je zaista tesko porediti jer svaki amp je prica za sebe,tasmanov crunch kanal kad se otpanji je nesto slicno marshallovom zutom OD kanalu.
Cornford i dalje opasno brije kad se aktivira boost kanal i gain skoro do maximuma, tu se dobija mozda naj cornford zvuk.
Sa druge strane, Marshall se potpuno budi na zutom OD kanalu sa gainom bar na pola ili vishe i tu pokazuje sta zna,a zna dosta.
Ono sto je Dweezil napomenuo je zaista tako bilo. Marshall mnogo bolje zvuci sa Pecinim oversized kabinetom iako je pozadi half open sa 2xV30 nego u svom zatvorenom sa 1xV30 i 1xheritage zvucnikom.
Sa jedne strane, posto ga u dusu znam, Heritage je prilicno otvorio zvuk Marshalla, ali u svom kabu zvuci malko vishe boxy a nekako tek sa Pecinim kabinetom zvuk postaje onako masivan do OO. U sustini ga treba probati sa sealed varijantom, misli da je onda Marshall na svom terenu.
Sto se tezih zvukova tice, Cornford se ovde iskljucuje sa El34 lampama ili ako se ne potera sa nekim brutalnim OD ili distom.
Interesantno je ovde bilo posmatrati Marshalla i Tasmana.
Marsall na crvenom OD kanalu je brutalnog zvuka ali nekako malko odsecen, dok Tasmanov amp peva sve do polovine gaina sa Gibsonom, sjajno je definisanog i artikulisanog tona.
Ja sam nekako ovde imao drugaciji dojam od Aljose-meni zvuci ovde tasmanov amp sa 6l6 nekako toplije sa Gibsonom nego Marshall sa El34.
No ako se poigramo sa potovima i namestimo metal sound, oba ampa imaju neku svoju nit, Marshall zvuci brutalno i prilicno metalski a tasman malko mekse i kao neka mesavina Mese, Soldana i Cornforda, malko manje brutalno ali definisanije i cisce.
Sve u svemu, bila je milina cuti sva 3 ampa. Juce sam sebi opet potvrdio da je prava stvar sto sma napravio konvertibilan kabinet, zaista prava stvar!
Nijedna amp nije razocarao, svako je pokazao svoje prednosti i mane ako se to tako moze reci. Ja sam sebe hteo juce da ubedim da MArshall treba na oglase a Tasman umesto njega, ali posle nase promene kabineta - stvari su se promenile jer je Marshall postao MARSHALL.

Videcu josh sta cu i kako cu, ali Tasmanov amp ce jednog dana svakako krasiti moju sobu!
Ako bi se dakle moglo ukratko zakljuciti - Tasman je mozda najsvestraniji amp i mozda moze pokrivati najvishe zanrova sem mozda tezeg metala, pravi je primer modernog ampa.
Marshall se budi na crunchu a briljira na OD kanalu svojom brutalnoscu i OO a najvishe tezi metal soundu.
Cornford je liga za sebe, prilicno cistog i autoritativnog zvuka, ali kad se i on potera sa nekim drugim pedalama, postaje prilicno svestran.
Digitech GSP1101 procesor/preamp je opravdao ockeivanja, posebno u domenu efekata.
Za kraj, moja zelja je da zadrzim sva 3 ampa ali cu nekako morati da se oprostim od Tasmanovog ampa dok ne skupim kintu, iako je Tasman faca resio da mi produzi agoniju-da amp ostane josh malo kod mene
A Tasmanu jedno VELIKO HVALA na nesebicnosti iz zbog toga sto je polu-bolestan zapicio iz Panceva do Vozdovca da mi/nam omoguci da cujem/o njegovo cedo i nesebicno ostavio da uzivamo u njemu danima!
