Toma Zdravković

Moderator: Trooper

User avatar
faks
Badmotorfinger
Posts: 1322
Joined: 21 Jan 2009, 23:23
Location: raskrsnica

Re: Toma Zdravković

Post by faks » 27 Jan 2010, 01:43

:D :D :D :D :D
ok. opusteno.. ali ne uz narodnjake :)
necu vise da ulazim na ovu temu... razocaram se.
pozdrav.
ma nek ste vi meni zivi i zdravi i SRECNI ;)
:ziveli:

kide
Posts: 347
Joined: 14 Jan 2009, 03:41
Location: Beograd

Re: Toma Zdravković

Post by kide » 03 Feb 2010, 00:13

što je dobar ovaj spot a tek mlađani Toma što ima ton...


User avatar
pedjan
Posts: 1
Joined: 24 Jul 2010, 18:44

Re: Toma Zdravković

Post by pedjan » 24 Jul 2010, 18:52

Samo on nije trebao da umre!

User avatar
ssmc
Floyd
Posts: 1974
Joined: 22 Oct 2007, 02:17
Location: Beograd
Contact:

Re: Toma Zdravković

Post by ssmc » 25 Jul 2010, 07:14

ness wrote:Xaxaxaxax,citam ove postove ..."urbani" cobani ...
Ovde po bg-u se oru ulice samo tako.

User avatar
dejankuki
Ćale - moderator
Posts: 4054
Joined: 13 Aug 2007, 21:54
Location: Knjazevac
Contact:

Re: Toma Zdravković

Post by dejankuki » 25 Jul 2010, 10:08

More SSSmc ne ori drumove! beogradCke...

User avatar
ssmc
Floyd
Posts: 1974
Joined: 22 Oct 2007, 02:17
Location: Beograd
Contact:

Re: Toma Zdravković

Post by ssmc » 25 Jul 2010, 17:43

Eh niJesam ja Deki,ja sijem po njima,plodno tle,mož' svašta nikne,neki platan recimo :D

Robi
Posts: 2
Joined: 29 Aug 2010, 13:37

Re: toma zdravkovic!le

Post by Robi » 02 Sep 2010, 15:00

sinisake wrote:

:ziveli: :ziveli: :ziveli: :cekic:

A spot je jebeno remek-delo! :mrgreen:

Karasevdah!!!
:ziveli:

Robi
Posts: 2
Joined: 29 Aug 2010, 13:37

Re: Toma Zdravković

Post by Robi » 02 Sep 2010, 15:00

:bravo:

Kafanski svirač
Posts: 6
Joined: 12 Nov 2011, 22:12

Re: Toma Zdravković

Post by Kafanski svirač » 13 Nov 2011, 21:13





Muzika za dušu ^^ (Toma + Starogradske)

denisstojkovic75
Posts: 1
Joined: 24 Nov 2011, 13:24

Re: Toma Zdravković

Post by denisstojkovic75 » 24 Nov 2011, 13:28

Toma je moj omiljeni lik, kralj kafane i kafanske pesme! Ni jedno slavnlje ne moze da prodje a da se ne cuje neka tomina pesma, ovo su neke od mojih omiljenih:

http://www.yu4you.com/Hitovi-Toma-Zdravkovic,cd,5736,sr

teodorica
MF veteran
Posts: 300
Joined: 26 Sep 2007, 19:58
Location: Sremska Mitrovica

Re: Toma Zdravković

Post by teodorica » 11 Nov 2012, 11:50

Tiga wrote:Eeee...Ko nema dušu za kafanu, ne može razumeti Tomu! :bambi:

Evo jednog lepog teksta sa drugog foruma:

Toma Zdravković, za prijatelje Dado, svet je ugledao 20. septembra 1938. u selu Pečenjevcu, kod Leskovca. Odrastao u nemaštini i siromaštvu, kao jedno od petoro dece, nije ni mogao da očekuje moralnu podršku Svevišnjeg. Brzo je shvatio da ga život na selu ne privlači, niti je sebe mogao da zamisli kao individulnog poljoprivrednog proizvođača koji šuruje sa društvenim sektorom. Umesto o njivi, dečački naivno, maštao je o pevanju: oni koji su ga slušali kako pevuši, vrteli su glavom i tvrdili da „tu ima nečega". Šta konkretno, nisu znali, jer im Toma, onako mršav i žgoljav, nikako nije ličio na pevača koji je u seoskim predstavama morao da bude korpulentan i jak. Ohrabren punoletstvom, Toma je rešio da krene u svet preko neizbežnog Leskovca. Tu je, sasvim slučajno, gladan i promrzao, upoznao Silvanu Barjaktarević (kasnije Armenulić) i na njenom primeru se uverio da od muzičke budućnosti ništa nema bez kafane.

Sredinom pedesetih, kafane su imale rang kulturnih ustanova. U njima se nije provodilo vreme - tu se živelo. Jelo, piće i domaćinska usluga bili su svetinja, baš kao i muzika na čijem se imenu gradio ,,imidž" kuće i njen ugled. Odlazak u kafanu bio je umetnički doživljaj, daleko sadržajniji od pokretnih filmskih slika ili pozorišne drame. Još kad krene pesma, u oblaku dima i hektolitru alkohola - umetnosti nikad kraja!

Po prvi put u takvom okolišu našao se Toma Zdravković u leskovačkoj „Dubočici". Nije mu bilo teško da uleti u film čiji su kadrovi, samo za posmatrače, stalno bili jednolični: tura pića, tura pesme, tura od gostiju, tura za goste. U muzikantskim krugovima brzo se čulo da u Leskovcu peva „neki Toma" i da sve zna: narodne, zabav-ne, starogradske pesme, francuske šansone i italijanske kancone. Sa reputacijom muzičkog mahera, uputio se u tuzlanski hotel „Bristor" i na licu mesta šarmirao pu-bliku koja je iz večeri u veče punila salu. Postao je lokalni estradni heroj, ali se tim nije zadovoljavao: želeo je da sam nešto komponuje, prčkao je po klaviru, i konačno napravio pesmu „Anđela" za koju je bio ubeđen da je genijalna, ali kad je video da mu se orkestar smeje - shvatio je da još nije kompozitor.

U Tuzli se prvi put ozbiljno zaljubio. Upoznao je visoku, vitku plavušu Slavicu, rodom iz Travnika, studentkinju u Beogradu. Za nju je našao stan u Tuzli, maštao o venčanju, uveren da se tako moralne devojke više ne sreću. Jednog dana, našao je Slavičin dnevnik i šokirao se: njegova mezimica pedantno je vodila podatke o svom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima. Želeći da joj pruži još jednu priliku, po isteku ugovora u „Bristolu", Toma je Slavicu, preko Beograda, poveo u Novi Sad.

„Došli smo prvo u Beograd - pričao je Toma Zdravković novinaru Draganu Gajeru jula 1971. u „Politici ekspres". - U ono vreme bio mi je dobar prijatelj Dragan Toković koji je pevao u kafe baru „Terazije". Obratio sam mu se za pomoć i zamolio ga da me preporuči nekom lokalu. Toković, veoma popularan, nije više hteo da peva u Bezistanu, pa me je upoznao sa šefom bara. Misleći da sam na nivou Dragana Tokovića, ponudio me je da ga zamenim. Sutradan je održana proba. Uhvatila me je grdna trema, jer su tad u kafe baru u Bezistanu svirali najbolji muzičari, kao Vasa Belošević, saksofonista Caki ili Lale bubnjar. Da sve bude gore, na probi su se obreli i slavni fudbaleri Dragoslav Šekularac i Zoran Miladinović. Tad sam prvi put u životu video Šekularca. Ta velika imena su mi se podsmevala dok sam pevao... Utučen i iskompleksiran, uopšte nisam primetio da Slavica sedi sa Zoranom i da sa njim čavrlja kao sa starim prijateljem. Shvatio sam da tu nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred celim društvom rekla je kako mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela „Balkan". Nije se vratila do osam uveče, tako da sam opet krenuo iz hotela. Pojavila se tek posle ponoći, u društvu Zorana Miladinovića i nekih devojaka i mladića". Ne želeći da sebi prizna istinu, Toma je sa Slavicom krenuo u Novi Sad. Na jedvite jade dobio je angažman u hotelu „Vojvodi-na" i nastavio sa svojim ljubavnim mukama.

Nezadovoljstvo na privatnom planu reflektovalo se i na posao: Toma je tražio stepenicu više i konačno dobio priliku da 1962. peva u baru beogradskog „Metropola". U modi su bili šlageri i kancone tipa „Ave Marija", „Granada", „Katari" i „Gitara romana". Često je gostovao u okolini Beograda, pa je tako svratio i do Zrenjaninskog hotela „Vojvodina". Jedne večeri upoznao je zgodnu crnku: ime joj je bilo Olgica. Sasvim omađijan, zaboravivši na Slavicu, Toma ju je pitao da se uda za njega i da iznenađenje bude veće, devojka je pristala! Brak je izgledao uspešan sve dok Toma 1963. nije dobio poziv za vojsku: mada je brzo pušten, zbog slabog zdravlja, bračne trzavice su počele i nekoliko meseci kasnije Toma i Olgica su se razveli u Osijeku.

Kao što ostali svet menja košulje, Toma je u to doba menjao kafane: pevao je u novosadskom „Putniku", beogradskoj „Topčiderskoj noći" i na Svetom Stefanu
„Odleteo sam do Titograda nekim starim „konvejerom" - pričao je Zdravković, u ispovesti za ,,TV Reviju" 1984. godine. - Stigao sam u Titograd uveče. Sećam se, došao sam do hotela „Crna Gora" i pitao se kako da dospem do Sv. Stefana. Niti znam gde je to, šta je, totalno nepoznat kraj! Predžonjao sam do jutra na nekoj klupi u parku, jer nisam imao lovu za hotel. Ma, love nikad nije bilo. Išlo se, tako, bez para. Tako sam stigao i do Svetog Stefana, upoznao orkestar i počeo da pevam na najlepšoj terasi na Jadranu.

Jednog dana, vraćajući se sa plaže, svratim do recepcije. Kažu, imaš telegram. Meni se godinama niko nije javljao. Ni od kuće, niti sa bilo koje strane. Ma, ni moji, iz Pečenjevca, prema Leskovcu, nisu mogli znati gde sam. Ja sam se od njih otkačio, i od kafane do kafane, po celoj zemlji... Uzmem telegram, a u njemu stoji da se hitno javim jednom lekaru u sarajevskoj bolnici. Lekar, koji je poslao telegram, dodaje da je Slavica teško bolesna i da želi da me vidi. To me je totalno šokiralo..."

Kad je stigao u Sarajevo, Slavicu nije mogao da prepozna: izgubila je trideset kilograma, bila neizlečivo bolesna. Samo je ćutala, ništa nije govorila. Sasvim razočaran, Toma se nije ni vraćao u Sveti Stefan. Želeo je da ostane u Sarajevu pored Slavice, ali angažman nije mogao da dobije. Morao je opet u Tuzlu, u „Bristol", gde mu je nekoliko dana kasnije stigao još jedan telegram, ovog puta sa obaveštenjem da je Slavica umrla. Nije imala ni dvadeset godina.

Tako je nastala pesma „Buket belih ruža" o čijoj genezi Toma nije javno govorio. Jedino je publika - još tada u „Bristolu" - osetila da Toma ne peva pesmu, već svoj život. :bravo:
Svaka cast za post :bow: ?Slucajno sam preslusao tu pesmu i samo sto se nisam rasplakao,pogotovu sto je autobiografska.Iskreno Tomu nikad nisam slusao.Jednostavno takva muzika me nikad nije privlacila,ali u poslednje vreme pomno analizaram njegove pesme.Mogu subjektivno da povucem paralelu izmedju vecine njegovih i tekstova EKV-a.Svi na svoj nacin nose nekakvu zivotnu gorcinu , samo sto je ta depresija pojacavana alkoholom kod Tome i drogama kod EKV-a.Toma je jedino bio skromniji,posteniji i prizemniji.On je patio zbog zena,a ovi zbog svetske nepravde sto mi je isto kao i sviranje k...u

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest