*
U patetici nesklada
i tupim zvucima;
U agoniji savesti
i ličnim mucima ;
U otrovanoj pesmi
i zatupeloj masi;
U izmaglici bledoj,
i ko god da si,
već si mrtav.
*
Moj povod, moj ponor,
moj krik i moj umor,
moja krila i moja vatra,
moja kletva i moja mantra,
moj glasni eho u klancu,
moja zastava na pramcu,
moja pesma...
Neuki zbore,
u parku rezignirane šetnje gladno jato...
Lavina misli
sa kojom klizim
kroz još jednu noć...
I apsurd pojede suštinu
i povrati njenu beskorisnost;
Mesec ustuknu
pred naletom crne istine,
procepa bez smisla,
pred zadahom mržnje;
Poslednja slika sveta
okom osvojena
neka tare krv...
*
Tvojim rečima fino odeven
Priznajem da sam čovek
svojih strahova,
tvojim rečima fino odeven
i tu, ispod sebe,
vidim moglo je –
kada bi niže,
kada bi lepše
Odajem da sam slepac
pogleda tvojih,
tvojim rečima fino odeven
i tu, pored sebe,
vidim možda je –
vidim da li je,
vidim je
Drhtim jer sam neuk
dodira tvojih,
tvojim rečima fino odeven
i ćutim, jer si magla
oseta mojih,
iako pravo, iako jače
Strepim jer sam presit
kušanja svojih,
tvojim rečima fino odeven
neuk, nem...
Mrtav zaveden.
Tvojim rečima fino odeven
*
Crne ptice
njihovi obrisi prolaznosti
na zgradama
njihova siva dvoličnost
Nemarni ljudi
njihova otuđenost
u pogledima
njihova nemoć
Deca
njihova želja
u pokretima
njihova neupućenost
*
Osećate li umor nacije?
Smanjio se pritisak
perača ulica;
Ciganka sa živom ranom na licu
ostavlja prvorođeno čedo,
ali ne tako duboko,
u kontejneru;
Psi koji su voleli vozove
pomrli su,
još u doba podruštvljavanja.
A čudaci se ljube
po mračnim pasažima –
fluo cevi su uništile romantiku,
bankar uzima dinar od prosjaka,
sve su teze zamenjene.
Toliko za sada
