Ja sam ovaj album preslusao pre zvanicnog objavljivanja kada je mogao da se slusa on line na wejtsovom sajtu. Inace, i meni je prvi album koji sam cuo od njega sad vec davne 1999. bio Rain Dogs
Ovaj album mi je, sto se kaze, legao na prvo slusanje.
Obzirom da sam ljubitelj americke knjizevnosti, upravo su tekstovi ti koji su mi se dopali svojevremeno. Ja na njegove tekstove uvek gledamo kao na poeziju sa prizvukom bit generacije ali i depresije i bunta karakteristicnim za pisce poput Buka ili Fantea. Doduse, Tomovi tekstovi su malo manje sirovi nego npr. pesme Bukovskog.
Ovaj album je nekako energicniji u odnosu na poslednjih nekoliko albuma, istovremeno je sirov i blizi nesto cvrscoj svirci nego bluzu koji je bio prisutan na nekim ranijim albumima, ili je to bar moj utisak. Naravno, ne pretereano iznenadjujuc po pitanju aranzmana i generalnog pristupa muzici ali ipak svez na neki nacin. A tekstovi su ovaj put nekako svedeniji i ako se to tako moze reci, precizniji.
Sve u svemu jedan od mojih omiljenijih albuma.
Najomiljeniji mi je i dalje Closing time.