2011 je bila mlogo interesantna godina za mene. Obscura, BTBM, Beyond Creation, Battles, Cynic, Devin Townsend Project, Mastodon, Textures...i na kraju Opeth. Svi ovi bendovi su imali super momenata u ovim albumima, ali jedino mi se Opeth istakao kao grupa ljudi koja je stvarno želela da uradi nešto bez
ikakvih pravila. Boleo ih je ***** kako će sve na kraju da ispadne, koliko će biti hevi, i koliko će to narodu biti zanimljivo.. eto, to je možda album koji mi je najviše prijao iz te godine. Da, Mastodon je do jaja, ali taj album ima zaista par nezamislivih pesama, što je i moralo da se desi bendu koji više nije imao šta da pokaže posle Crack The Skye-a. Nači, Opeth mi je vrhunac prošle godine. Ljudi mogu da pričaju da je dosadan, ja na to kažem da je monoton, a razlika je velika.
...A što se tiče 2012,
jebeno prelep melodic black metal album. blastbitovi,muda&gruv.
nikad nisam bio onaj fan mešuge koji će da sluša ceo album iz keca, ali sam gotivio ono što rade. nisam znao šta da očekujem za koloss. i dan danas imam poprilično mešovite utiske što se tiče ovog albuma. gruv je prisutniji nego ikada, album je suma svega što su do sada radili, ali nema tu ničeg novog. a torendal je majstorski usrao ovo. ako je ovaj rad najava za special defects, biću razočaran beyond repair. fredrik je na ovom albumu zaradio enorman minus od mene. lepo je drljati po zeta retikulanskim skalama kad to ima neki motiv, ali ovo što je uradio sada je žestoko sranje. i dalje se čudim ljudima iz te "đentaste" produkcije koji nemaju muda da ugase oktaver na bas gitari da bi se taj instrument osetio bar upola onoliko koliko se osećaju gitare. nije bas od gitare isto što i bas od basa. možda je to i poenta te muzike, ali zašto niko nema muda? sada deluje kao da sam napljuvao mešugu najcrnje, i jesam, ali nije da ne volim album. zadovoljan sam, ali nisam uopšte zadovoljan.
što se Gođire tiče, ne bih otišao tako daleko kao Korteks, jeste možda malo nezanimljivije, ali meni je dovoljno da čujem par lickova, malo onoga
cvocvocvocvocvocvo, i Žoovog glasa da bi bio zadovoljan, a od ove dve pesme mi se Liquid Fire nije previše svidela, ali ne bih još izjavljivao da je nova Đira sranje. L'Enfant ima do jaja momenata, meni je to dovoljno u Gođiri jer ionako ne mogu da slušam 70% njihovih pesama od početka do kraja.
jedva čekam:
Cynic
Gojira
Exivious