OP: "Kosmos u tvom srcu/Igracke se voze levom rukom"

Cd, dvd...

Moderator: muki17

Post Reply
User avatar
frkadela
MF veteran
Posts: 780
Joined: 24 May 2007, 17:07
Location: Beograd

OP: "Kosmos u tvom srcu/Igracke se voze levom rukom"

Post by frkadela » 26 Mar 2009, 04:05

Sjećam se vremena kada sam prvi put čuo Obojeni program. Išli smo u glavni grad na okupljanje članova foruma na kom sam te godine (ne sjećam se koje?) bio aktivan; bili smo klinci, pankeri, kao s lanca pušteni... Razmjenjivali smo muziku, informacije, brojeve telefona i sve što smo mogli da podijelimo jedni sa drugima. Odlazili smo na spavanje u zoru, budili se čim padne mrak, pijani i spremni za novu žurku. A spavali smo gdje smo stigli, s kim smo stigli, okruženi praznim flašama i diskovima.

Image
Jedan od diskova pored kog sam imao sreću da se probudim je bio „Najvažnije je biti zdrav“, sa simpatičnom ilustracijom i interesantnim nazivima pjesama. Obojeni program? Hm... Nekako sam došao do muzičkog stuba (usput probudivši sve koji su spavali nabijeni u tih 10-tak kvadrata), ubacio disk i u polumraku napipao dugme „play“. Kratkovid, kakav sam od malih nogu, nisam ni primijetio da je stub pojačan „do daske“, a mamuran, kakav sam tih dana bio, nisam se sjetio da to provjerim. Uvodni rif (iz A dura, ako se ne varam :)) je relativno kratak, tako da je pjevač odmah prešao na stvar: „I dok Dunav mirno teče, u glavi se nešto lomi...“ Da li sam i u jednom trenutku pomislio da bi trebalo da posegnem za Volume potom? Hell, no!!! To je bilo mojih 3 minuta i 26 sekundi!

Više se ni ne sjećam kojim sam redom nabavljao albume, o čemu se razmišljao dok sam ih slušao, kome sam ih preporučivao, narezivao i kome sam sve recitovao Kebrine tekstove... Ali znam da je od tada svaku moju poklon-kompilaciju (da, to je još bilo vrijeme kada smo poklanjali kasete, uprkos tome što je kompakt disk sve više uzimao maha, i kada smo MORALI da preslušamo sve one pjesme koje snimamo za osobu kojoj želimo da pokažemo koliko smo mi zapravo kool /kad malo razmislim, nije li to bilo jako romantično?/) otvarao najbolji intro ikad snimljen: „Kad se neko nečem dobrom nada“. Posle toga sam mogao da snimim bilo šta (Kleš, Gobline ili Čolu, totalno nebitno), jer su svi premotavali traku na početak. Do potpunog uništenja iste... Ni ne preslušavši ostale pjesme. Istina bilo je i onih koji su posle prve numere vadili kasetu iz kasetofona i bacali je iza kauča, ali takvi su iz mog života nestajali prije nego što bi ta ista kaseta pala na pod i tu ostajala do kraja svog vijeka.

Sve što znam je da je nabavka svakog novog albuma za mene bila vrhunac sreće, a preslušavanju sam pristupao kao što sveštenik pristupa krštenju. Pao mi je na pamet Mirče Elijade (sa svojim teorijama o svetom i profanom) sa kojim cijelog života dolazim u sukob, a ovog puta moram da se složim; međutim, ono što dijeli sveto od profanog u mom slučaju nije prag, već jedno dugme na mp3 plejeru. Nadam se da razumijete ozbiljnost sa kojom sam pristupao preslušavanju albuma. :)


(Moram da napravim malu pauzu i bacim pogled na do sada otkucano.)
Uh, kolikav uvod vam čovjek napravi samo da bi vam rekao da je (sasvim legalno) skinuo preslušao njihov novi album-kompilaciju „Kosmos u tvom srcu/Igračke se voze levom rukom“. :D

Par riječi o albumu...
Dvadeset novih/starih numera (starih hitova „odjevenih u novo ruho“), 1GB prostora, vrhunski kvalitet zvuka...
Iskreno, bio sam skeptičan kada sam čitao najave ove kompilacije. Kebra je bio, za razliku od mene veliki optimista; slušao sam i od njegovih kolega iz benda hvalospjeve o tom projektu, ali... Šta je to što me je uplašilo? Vjerovatno količina elektronike na prethodna tri albuma. Nisam ljubitelj takvih efekate i prilično sam siguran da u bendu nikad neću imati di-džeja, pa me je Kebrina izjava da je na novom albumu gramofon zastupljen kao i svi ostali instrumenti prilično uzdrmala. Nije bio pravi trenutak da se razočaram u ono u šta sam godinama vjerovao.

Međutim, da su moji strahovi neosnovani, uvjerila me je prva pjesma na albumu, „Plafu“ (obrada stare „Vi ste ljudi“, sa trećeg albuma). Ništa previše, očigledno je bila Kebrina parola za vrijeme snimanja. Efekti su prisutni, ali su tu da obogate pjesmu, a ne da je pretvore u nešto što ona nije (a svakako nije techno). Isti slučaj je i sa ostalih 19 numera.
Tu su i sjajni rifovi, novi ritmovi, za nijansu drugačiji Kebrin glas... Potpuno nove pjesme, na kraju krajeva...

Od samog početka mi je bila interesantna ideja snimanja takvog albuma. Kebra je insistirao na tome da ljudi koji su se ustalili u bendu odsviraju pjesme onako kako ih oni doživljavaju, da se odradi produkcija kakvu te pjesme zaslužuju. Istovremeno, bila mi je smiješna pomisao na stalnu postavu Obojenog programa (jer to je jedna od stvari na koje se nismo navikli niti nam je Kebra dozvoljavao da se naviknemo).

Da li me je album oduševio zato što od njega nisam očekivao ama baš ništa (osim da me ne razočara, što je neki minimum očekivanja) ili je stvarno toliko kvalitetan, nije na meni da cijenim.
Samo znam da sam ga preslušao nekoliko puta zaredom i da, posle duuuužeg vremena, idem Beogradom, zastajem i 'gledam svaki beli zid jer na njemu nešto piše'. 8)

Pozdrav za sve fanove,
Oliver
:ziveli:

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest