Post
by Mogut » 01 Jul 2010, 23:58
.
Slika
Na zidu stoje razne slike, uramljene i prikazuju realistički svet. Posmatrači nalaze zamerke na nekima kako su ljudi ružno nacrtani, objekti neprecizno prikazani, ili su boje neodgovarajuće. Jedna slika stoji nafarbana u crno, ali zid oko nje je oslikan tako da u prostoru daje određen umetnički dojam. Oni što gledaju unutar rama I ocenjuju gde se školovao umetnik teško mogu povoljno oceniti takvo delo. Zbog toga što se ono ne gleda kao obična slika, već drugačije.
Nafarban zid
Ja sam babi rekao sledeće: pa uz ovu muziku se ne igra, to je drugačija muzika od te tvoje. Slično tome Sunn se ne sluša. To nije nešto što pustiš da se razonodiš. Moraš biti u određenom raspoloženju I stanju svesti da bi se upustio u to, I da bi iskustvo bilo prijatno. Svaki album je različit, pa I traži drugačiju predispoziciju. Ali I ima različite rezultate.
Što si crtao po zidu?
Zašto neko raštimuje gitaru u H I pusti je da krči u beskraj? Neko to radi zato što je to neobično I kul, ali to nije dobar razlog. Zapravo ljudi koji su umešani u Sunn imaju solidnu muzičku karijeru iza sebe, i to u bendovima koji su uglavnom svirali mrak; doom, black metal i slično. Sviraš nešto u čemu je atmosfera najvažnija, i ideja koju šalješ. Praviš muziku u postavljenim okvirima, a povremeno i izletiš u ekscese. Onda promeniš paradigmu potpuno, pokušavajući da zatvoriš tu atmosferu, samo nju. Kad sviraš black/death gitarski rif, oni ima taj mrak u sebi, ali nosi i još neke ideje u sebi. Postoji gomila konteksta iza takvog rifa kao pojma. Sad hoćeš da izbaciš taj ostatak, a da ostane samo suština, mrak. Sunn je to uspešno uradio.
Ritual
Zbog toga se to i ne može slušati više kao muzika. Iako muzičko delo može imati taj ritualni karakter, ono nije oslobođeno ostalih ideja. Npr, treš metal. Ovaj peva o ratu, manipulacijama, rif je energičan, mladalačko-buntovnički. Ali ja vidim klinca koji drži gitaru i mlati kosom, a iza njega još niz socijalnih koncepata. Tako da, iako sam primio njegovu poruku o ratu i propagandi, ona čini možda i manji deo utiska o muzici koju sam slušao. Ideja je kompleksna. Sunn je oslobođen te vrste kompleksnosti, pa pulsira samo jednom idejom. To i jeste suština ritualnosti tu. Sada kada na to dodam crne odore i niske frekfencije koje nadražuju parasimpatikus, dobijem uspešan koncept.
Neofit
“Black metal vam je kao opera. Morate naučiti kako da ga slušate, izoštriti uvo. U suprotnom mislićete da se neko dere na vas.” Ovaj citat stostruko važi za Sunn. Ono što sam pomenuo da muzičari iza Sunn imaju karijere iza, to nisam znao na početku. Pošto godinama slušam svašta, ja sam uspeo da uhvatim taj mrak, posebno na Black one. Verujem da većina to nije u stanju da uradi odmah, ali se to može naučiti.