tocilj wrote: ↑24 Dec 2017, 00:34
Ne znam šta bi mi značilo 5 Gibsona, kada nemam kome i sa kime da ih sviram? Ako ti je dovoljno to da imaš toliko love da možeš da kupiš gitaru kakvu poželiš svaki čas, onda je to zemlja za tebe....ali ako imaš osjećaj da nemaš kome i sa kim da sviraš, onda nije.
Par dobrih stvari koje sam uočio: osjećaj slobode i nezavisnosti, nije teško imati svašta, teško je ostati gladan ako hoćeš da radiš, opuštenost, otvorenost, tolerancija, uljudnost, jeftinoća i sl.
Par loših svari: Ljudi su usamljeni, ispunjavaju ih banalnosti, nezainteresovani su, plitki, svako pokušava da te zavrne.
Nekoga lagodan život bez razmišljanja, dubljih osjećanja i otkrivanja privlači jako.... ...ali život ne. Sirotinja je teška, ali za mene inspirativna i moja, Amerika to nije, bar za mene.
Vrlo realno zrelo siroko i ostroumno sagledavanje teme.Tri kategorije ljudi mogu da zivot tamo nazovu pravim ZIVOTOM-visokoobrazovani(sa tim ide veeelikaaaa plata),gangsteri, i prizemni ljudi koji zive u podrumu i stede na svemu,da bi u svoju zemlju dosli Audijem a6.Njih ionako ne zanimaju ukusi hrane,rok svirka,medjuljudski odnosi,socijalne razlike,njima je super,konacno imaju titulu ON JE NEKO;bar u svojim ocima imaju jednu vecu dimenziju nego pre.Pricam ne samo o SAD,vec i Zapadnoj Evropi,itd...
Imati dobar auto negde po Evropi ne znaci puno,posebno kad pored tebe prodje Bentley koga vozi neka baba(aristokratija,plava krv,baby),ili neki Mercedes-Benz CL 55 krcat mudziburcima,koji se deru kao sumanuti na neki rep iz zvucnika.Imati dobru gitaru(nesto sto je postalo tesko definisati kao i ljubav) ne znaci ti puno,jer nemas s kim da sviras,nemas gde da sviras,nemas kome da sviras.Komsiju u Srbiji mozes da oteras u p.m. kad ti prigovara sto sviras glasno,dok ovamo...probaj.
Mozes da ispunis neke svoje sne,ako radis posteno vredno i pozrtvovano,i recimo zaboravis klasicno srpsko znacenje reci PONOS:ako se adaptiras brzo i efikasno,i vladas sobom,ostanes svoj ali i prilagodjen novim okolnostima.Ali ti snovi vrlo brzo izgube vrednost koju si im davao na pocetku,kad shvatis da kad si dosao sa posla(a dolazis oko 18h) nemas ni snage ni volje da uzmes gitaru tek da bi svirao samo za sebe,da nemas snage da odes negde gde neki momci sviraju uzivo,da nemas volje da sednes u (konacno!)svoj auto i odes negde na pice,ili se samo vozas unaokolo slusajuci Rebel Yell ,i osecajuci se najusamljeniji na svetu,u tom autu...u isto vreme si i srecan i nesrecan,i opusten i napet,i iscedjen psihicki i slomljen fizicki...nacin zivot je toliko drukciji.Ako si dosao malo da se zezas,super je kako god da je,znas da ces uvek da se vratis maminim sarmicama i gibanici...ako si otisao zauvek,osecas se k'o siroce.
Oridjidji Fender?Gibson?PRS?Dva parceta drveta sa tri dugmeta i sest zica rastegnutih izmedju?koja je upotrebna vrednost toga?JA IMAM FENDER '57!!!...E? I JA IMAM FENDER STRAT IZ '57!
I onda,to su samo dva Stratocastera na ovom svetu,i njihova dva vlasnika,dva coveka koji nemaju gde da sviraju,i nemaju kome da sviraju...kao kad imas harem mladih lepih zgodnih zena a impotentan si.Ziv si samo dok nesto zelis,strasno,besomucno,izludjujuce-kad to dobijes,cesto dolazi ravnodusnost.I razocaranost.Ne,nemoj mi prici,zelim izdaleka da volim i zelim...prica stara koliko i Covek.
Nikad dva dobra zajedno.Dobio si Fender Custom Shop,auto,bankovni racun(a izgubio sve ostalo),i ne stizes da sviras,da se vozis,da trosis taj novac.Nemas vremena ni snage.Pit,i to je Amerika...