Kristijane sa ovim Balkanoidi mislim da si i ubo sustinu.
Moj je glas visok a opet uz to ne pricam glasno jer kad pricam glasno onda je bas smesno. I zbog toga sam ranije imao problema sa devojkama. Svidim im se fizicki jer objektivno izgledam dobro, s obzirom da sam toliko u kuci vezbanje me koliko toliko odrzava psihicki pa izgledam sportski, solidno cak i definisan, visok. Imam ostre crte lica i ostar pogled pa je sa sve tim karakteristikama to jos gore. Mislim da ces skontati u cemu je problem. Dakle ja kao pojava izgledam cak i pomalo opasno a kad progovorim onda je i 15ogodisnjak sa svojim glasom autoritativniji. Sve devojke kojima sam se svidjao su se ohladile posle prvog sastanka a neke su mi i rekle da im se ne svidja sto pricam kao dete. Devojke se loze na takav izgled ali uz to ide i pa makar normalan glas.
Donekle sam se pomirio sam tim da ce mi ceo zivot proci u sobi i samo cekam momenat da umrem ali opet ima nesto u meni sto me tera da trazim nacine da ovo resim. Sramota me iz kuce da izadjem i da kazem dobar dan ljudina pa kad krenu nesto da me zapitkuju tu nastaje haos. Idem uskoro kod fonijatra na pregled ali cu se sigurno javiti ovde. Malo sam i izgubio kontakt sa realnoscu.
Kazi mi Kristijane tvoje misljenje da li je kasno za nekog ko ima 27 uskoro 28 godina da proba da napravi nesto od svog zivota, da nadje devojku i pocne nesto da radi? Ako bi mi fonijatar nasao problem i kad bi smo to resili nekako pa da krenem da se vratim u normalan zivot?