Post
by Boogie Woogie » 07 Dec 2012, 13:51
svaki bend je izvikan.
Jednostavno, tako muzičko tržište radi.
Postoji jedan jedini bend koji je napravio značajan pomak u muzici i kulturi civilizacije, i svi znamo koji je - ostali su samo manje ili više uspešno razžavakavanje iste žvake.
No, mogu da izdvojim par primera koji su za mene bili potpuni šok, kada sam čuo da su cenjeni, uvažavani isl.
Prvi je Neil Young.
Kada sam prvi put čuo glas ovog čoveka, podigao sam iglu sa gramofona, otvorio ga da proverim da mu se nije slučajno olabavila ona gumica što vrti točak..Međutim, nije.
Ispostavilo se da čovek varira sa tonalitetom, ubada pa maši, ispada iz oktave isl..ali sve to nije bio toliki šok u odnosu na to kako NY izgleda i kakav sam glas od tog čoveka-jetija očekivao. Ipak, umesto glasa jetija, čovek ima glas oposuma. Dakle..nula poena.
Drugi je Led Zeppelin, tj Robart Plant. Skoro ista priča.
Bend kao bend me nije nešto ni dotakao muzikom, ali sam se pitao u čemu je tu caka?
Plant definitivno ne ume da peva to je jasno, ali..to je vreme slobode izražavanja (i odevanja), pa sam zaključio da su glavnu ulogu igrali lavovska griva i šaragrepa u pantalonama à la Tom Jones.
Treći je Bob Dylan.
Do danas mi nije jasno kako bilo koji čovek, koji ima bilo kakav sluh može da sluša unjkavo, nazalno prenemaganje ovog čoveka.
Zašto nije jednostavno pisao poeziju? Kao Bukowski recimo..ili tako nešto.
Zašto mu niko nije rekao da je bolje da ni ne pokušava da peva?
A opet..kakav je karakter u pitanju, možda su mu baš i rekli pa se zainatio. Drugo opravdanje ne postoji.
Četvrti je Jimi Hendrix.
Tu imam problem sledeće prirode. Ja naime od muzike očakujem da bude očišćena od raznih škripa i kvaka i buke i galame. Volim da prepoznam melodiju, ideju jel'te.
Kod Jimija ispade nekako, da čim se pojavi melodija on popizdi i razbije gitaru o pojačalo. Zašto?
To mi nikad nije bilo jasno.
Peti, upravo bend, je Pink Floyd.
S jedne strane, zaista volim taj solo iz another brick-a. I u stanju sam da čak kupim dve tri pedale ili procesor koji će imati takav zvuk izdvojen, spremljen..
S druge strane, pre mesec dana sam imao u kompu celokupni opus ovog benda i..pobrisao 93%.
Znam da je bedno, i nikad tako nisam vrednovao nekoga, ali..ispostavilo se da je jedino što mi se dopada Greatest hits. Obrni okreni, to je to. Sve ostalo je možda za ono vreme bilo eksperimentalno, buntovničko, ludo, novo..ali - ipak su to sve samo loši zvuci. I ja nemam vremena, a ni volje da trpim to skarabudžisanje u svojim ušima.
Na ovim novim bendovima se ne bih ni zadržavao, jer mislim da su pretežno čisto smeće, ali bih izdvojio Nirvanu (mislio sam da od Doors-a nema ništa smorenije, ali..eto i ja se dadem zajebati) i Red Hot Chili Peppers, za koje ni sada ne znam čime su zapravo zadobili pažnju: sve su im stvari na isti kalup, malo pjesma malo rectacija. Valjda taj neki fak-ju-stav prolazi kod adolescenata koji danas muziku slušaju očima, ko će ga znati..