ognjen93 wrote:
Klasika jednostavno mora da bude krem muzike...
Muzika nije igrica da sluzi samo za zabavu...
Mnogo toga što mi danas olako svrstavamo u klasiku u svoje vreme je bila zabavna muzika. Sva plesna muzika je bila namenski komponovana za zabavu, kao prateća muzika od balskih dvorana do podijuma krčmi. Baš zbog toga posebno volim kad mi se neko deklariše kao obožavalac klasične muzike... a onda provališ da zna par valcera i uvertira za operete... To što se Štrausovi valceri danas izvode koncertno, ne znači da su vrhunsko muzičko dostignuće. Nekada su frajle utezale korset da istakne struk i podigne sisiće, pa hajde da se "đuska" valcer, a momčićima od tog prizora krv napusti mozak pa muziku i ne registruju, samo umeju da odbrojavaju 1 -2 - 3, 2 - 2 - 3... Da, da, prizemno zvuči... I prizemno je i bilo. Ali danas se prikazuje u drugačijem svetlu.
Ne mora čovek da padne u depresiju, da se osami 3 nedelje, da mudro ćuti, da se izvrne naglavačke... da bi bio siguran da je muzika koja ga je dovela u to stanje baš onako prava muzika vredna pažnje. Život nije manje vredan ako ima elemente zabave. Nije muzika koja ima zabavni element apriori loša. Na kraju krajeva, posle 2. svetskog rata uglavnom je i pravljena muzika koja je prevashodno deo industrije zabave. Postje socijalne studije koje se bave tim fenomenom, postoji objašnjenje zašto je baš šezdesetih godina 20. veka došlo do prekretnice u muzičkom svetu, a postoji i objašnjenje zašto je devedesetih došlo do novog zaokreta... Ali sve je to tona priče, nema svrhe da pokušavamo to da pretresemo od vrha do dna u jednoj ovakvoj raspravi. Sve u svemu, ko danas pokušava da nađe muziku koja nije namenski pravljena za nekakav vid zabave (jel'te, ima nas raznih...) ima da se ubije tražeći. Ono što po formi neodoljivo podseća na klasičnu muziku danas se pre svega sreće kao muzička podloga za filmove i igre, i ma koliko dobro da je napisana ta muzika (a ima komada onako... da se smrzneš, baš odlične kompozicije) ipak je rađena kao jedan od točkova u ogromnoj industriji zabave.
Nekada si morao da znaš da sviraš i da pevaš da bi imao muzičku podlogu u toku dana, a od kad je radio i tv masovno prisutan među ljudima, neko drugi te zabavlja, ne moraš samog sebe da zabavljaš. I to je to, ljudi promenili navike. Ja nikad ne slušam muziku dok vozim, to mi je onako potpuno besmisleno, nije mi slušanje muzike. Ali neko sedi samnom 10 minuta u autu i već počne da zvoca što nema muzike. Ono, da drnda nešto u pozadini... I to je prosto tako, i neće biti bolje od toga, džabe kukamo i zapomažemo.
Da se ipak vratim na tekst koji je ustalasao strasti. Ja sam siguran da takav tekst ne bih nikada pisao, jer nemam želju da se razračunavam sa ovim i onim žanrovima. Nikad nisam muziku mogao tako da sortiram, niti sam sebe hteo da ograničim na slušanje određenog žanra. Ako je autor teksta novinar, nadam se da jeste na sličan šaljiv nači potkačio i druge "arhetipske" pojave. Ako se ograničio samo na metalce, onda je, ma kako duhovito poneka rečenica da zvuči, ipak ovo napisao kao lični obračun, i to oda kvari sliku.
Inače ja ne mislim da metalci onako u globalu treba da budu pogođeni ovim tekstom. Mislim da se ovde cilja na jednu posebnu grupaciju ljudi zarobljenih u vremeplovu. Pre 2 godine sam imao prilike da vidim jako smešan prizor. Na jedan rođendanu kome sam prisustvovao došlo "pleme". Svi do jednog imaju crne duboke starke, crne tesne pantalone, crne majce sa dosta jeftinom sito štampom (raznorazni bendovi u slici i reči), duga kosa uredno podeljena na razdeljak. Sede za istim stolom, međusobno komuniciraju, ostale slabo primećuju. Pričaju isključivo o svom bendu odnosno drugarovom bendu, pomalo se spominju opšteprihvaćeni idoli... Mislim, da su još imali svi duboke bele Puma patike, rekao bih im da ih je pozdravila 1988. i tražila da joj vrate njene krpice i kasete! Mislim da je ovaj tekst nekako prevashodno usmeren ka ovoj grupaciji. Ali takvih "plemena" ima i među poštovaocima drugačije muzike (mada je zapravo diskutabilno šta oni poštuju). Zimus sam bio na nekoj grupnoj svirci, pa se nekako potrefilo da svira i meni odavno poznati punk bend koji bih rado obišao da sam samo znao da nastupaju to veče. A sećam se da sam ih prvi put slušao, opet (nesrećnim) sticajem okolnosti i pre 15 godina. I ono, kao da je vreme stalo. I danas kao i pre 15 godina oni zvuče kao da si ih dovukao pravo iz 1977. Cokule, i čirokane, i metalom okovane kožne jakne, i pocepane pantalone... Nja-nja-nja... do beskraja i nazad... Nije bitno da li ja volim punk ili ne. Taj okoštali stav je problematičan. Robovanje formi, ponavljanje obrazaca, nekritički osvrt na vreme koje je prošlo... Pa je tu onda "pleme" onih koji misle da je Woodstock najznačajniji muzički događaj ikad, pa "pleme" onih koji isključivo troše jazz i misle da su zbog tog bliže Olimpu. Pa "pleme" kvaziintelektualaca (znate oni "zaneseni", što nikad ne skidaju šal i očigledno pokušavaju da izgledaju kao da žive u skvotu) koje izgibe da se distancira od okoline iskopavanjem još alternativnijih i još andergraundnijih kvazimuzičara o kojima će zdušno da razglaba 10 puta duže nego što je potrebno da se presluša kompletan opus njihovog idola, sa sve bootleg snimcima (poželjno je da idola i ima samo bootleg izdanja, inače postoji opasnost da se prodao i nije dovoljno zanimljiv)... i da ne nabrajam dalje. Ali svi ti pripadnici tih grupacija zapravo malo znaju o muzici uopšte, i kod njih se zapravo malo toga vrti oko muzike. To je prosto mentalni sklop, ljudi kojima delimično fali inicijativa, koji se u dobroj meri plaše drugačijeg, koji vole da budu deo ekipe, i trude se da na svaki nači, i pojavom i ponašanjem, neprekidno dokazuju lojalnost ekipi. "Pleme" nije tako pogrešna reč. Strastveni navijač i pripadnik "plemena" imaju mnogo dodirnih tačaka kad je psihologija u pitanju. Ljudi podložni indoktrinaciji.
Upozorvati na opasnosti indoktrinacije nije greh. Ipak, rekao bih da autor ovog "zapaljivog" teksta i sam pripada nekoj doktrini, pa šalje otrovne strele suprotstavljenoj doktrini. A to je trulo.