Hmmm...koliko cu uspeti da se setim...
Moje zanimanje za muziku je pocelo jos od malih nogu. Upisao sam nizu muzicku skolu tako sto sam otpevao "Jutros mi je ruza procvetala" iako nisam imao pojma ni cija je to pesma niti bilo sta odredjenije. Dobro, to se ni ne ocekuje od jednog sedmogodisnjaka. Iskreno, iako sam bio deo te skole, moram da kazem da je nisam nesto posebno voleo i da sam smatrao da posle nje vise nista necu znacajnije raditi na tom polju. Ali zivot je zanimljiv...
Neko prvo pravo interesovanje mi se rodilo u petom - sestom razredu osnovne skole (mada bih mogao da pomenem da sam jos ranije voleo da slusam "Bajonea" i da sam mu bio na koncertu neke tamo '98). "City Records" je tada vladao i neki od izvodjaca su mi bili pun pogodak u tom momentu: B3, Energija, Danijel Djokic, Djuric, Duck, malo Eminem, bla, bla... Nakon toga se polako prebacujem na Riblju Borcu, dobijam kompilaciju njihovih hitova za rodjendan i tu pocinjem da se interesujem vise za njih. Ono, meni je to bila neka prekretnica i oni ce mi uvek biti upamceni kao prvi bend koji me je i uveo u celu rok - metal pricu.
Tokom sedmog razreda otkrivam album pod imenom "S & M" (Metalikin projekat sa pokojnim Michael Camen - om) i tu zavrsava moj prethodni deo zivota. Kolicina energije koja je izlazila iz zvucnika pravo u moje vene je bila zapanjujuca, nikada se nisam osecao toliko "ozivljenim" do tog momenta. Istog momenta pocinjem da trazim njihove albume (prvo "Black", a tacno u to vreme izlazi i "St. Anger"). To je bio prvi put da sam neki bend bend istinski voleo, ziveo, odmah sledece godine sam otisao i na njihov koncert i slusao i sve znao o njima.
Upisao sam srednju muzicku skolu i preselio se u Bg. Jos uvek Metalika igra veliku ulogu u mom zivotu ali sada polako pocinjem da pronalazim neke nove grupe. Sledeci veliki bum za mene je bila Pantera. To je bilo strasno, nisam mogao da verujem da je postojalo tako nesto agresivno (jao, kako to sada smesno deluje, ali je zaista bilo tako...
). Svi koji su voleli i vole Panteru znaju o cemu pricam, od "Cowboys from Hell", "Vulgar-a..." pa sve do "Steel-a", jedno veliko unistavanje tela, zvucnika sto na TV - u, sto na DVD - u i sve ostalo sto prati Panteru. Jednom sam ih cak pustao sebi dok sam isao da spavam. Pored njih, tu su dosli i Evanescence, System of a Down (mada nisam mogao njih odmah da svarim al' kasnije je to doslo na svoje), Dream Theater i jos ponesto. Sonata Arctica je isto bilo veliko otkrovenje. Tu sam po prvi put cuo duplu pedalu koja prosto ne staje, k'o voz. "Ecliptica" i "Silence" isto, dan i noc. Njihove melodije, harmonije a opet snaga...ma bruka.
Drugi srednje - Nirvana. Ne moram puno da pricam, totalni presek u odnosu na ranije stvari, vise nisam bio zainteresovan za "polivanje" vec za Kurta Kobejna, njegov "pozitivni" stav prema svemu, tekstove... Ponovo sve isto, kupovao originale, knjige, dokumentarci...
Treci srednje - Korn, Slipkont, NIN (pocetak). Kako je bilo dobro izaci iz vec izandjale caure Nirvane i baciti se u zestoki gruv Korn - a. Pocevsi od "Freak on a Leash" pesme pa nadalje, ovo ce biti period gde cu u kombinaciji sa Slipknot - om i NIN - om u principu probiti zvucnik (mada sam to vec jedanput ranije i uradio -
). Pamtim period kada je izasao singl "Before I Forget" (Slipknot). Tu pesmu sam jedno vece pustao dva - tri sata na "repeat". Sledece jutro nisam mogao da podignem glavu jer su mi vratni misici bili u potpunosti otkazali pa su me ranije pustili iz skole.
Nine Inch Nails ce verovatno biti bend koji je do sada najvise uticao na mene u mnogo cemu. Pocevsi od toga da je ta muzika meni otvorila puteve ka drugim zanrovima muzike zbog svoje svestranosti, preko opcinjenosti Trentom Reznorom koji je sve to sam radio, sjajnog pristupa, mnogo dobrih pesama i sto je najvaznije, pokazao mi da se na gotovo hitican nacin moze reci "**** se!" svetu i opet pobediti. Uspeo sam da odem na njihov koncert u Bec i to ce mi sigurno ostati kao jedna velika uspomena. Ja mislim da imam gotovo sve od njih, bar sto se muzike tice.
Naravno, kad vec idem u muzicku skolu, bilo bi nepravedno zapostaviti klasicnu muziku. Slusao sam je dosta, mada ne mogu reci da je svakodnevno slusam. Bah, Betoven, Cajkovski, najvise. "Ples Secerne Vile" iz baleta "Krcko Orascic", Bahova orguljska dela, bas volim orguljski zvuk, neke sonate od Betovena, romanticari i ostalo kako mi dodje.
Novo doba, kraj srednje i akademija - Fear Factory. To je ono sto mi je trebalo da bih imao potpuni spoj elektronike i metalcine. Ceo taj futuristicki zvuk mi je bio udarna igla. Onda dolazi Alice In Chains - dan danas mislim da imaju sest prosto sjajnih pesama koje mi se dopadaju od prvog dana kad sam ih cuo, mada sam slusao sve i voleo. Zatim Lamb of God ("Sacrament" - sjajno), onda dolazi Mnemic, Meshuggah i otvaranje ka jos dosta bendova.
Danas, na drugoj godini akademije, sta znam: Sybreed (kuku majko), Delain, Dead Can Dance, Fear Factory, Strapping Young Lad, NIN, Metalika, Korn, Enya, klasika, Sonata Arctica itd. Ima jos gomila bendova koji su mi prosli kroz uho al' ne mogu sad bas svega da se setim.
Eto, toliko od mene...