Post
by Dushan S » 06 Apr 2013, 14:02
Mislim da iako ti se čini da donekle imaš uvid u situaciju, fale ti neki ključni elementi da bi imala objektivno viđenje. Ti si izabrala jedan određen motiv da bude primarni, jedini ispravan i logičan razlog da se neko bavi muzikom. Onda sudiš da ako je neko naizgled odlutao dalje od tog motiva, tog usmerenja u radu oko muzike - to ne valja. Malo je to složenije, jer svako ima svoju lepezu motiva. Daću ti primer: ja sam možda samo prvih par godina bavljenja muzikom bio zainteresovan za instrument, gitaru kao predmet i vrlo brzo sam izgubio veliku fascinaciju njom sa te strane. Danas mi je ona primarno ipak samo alat, nešto što ima svoju tehničku posebnost i nemam sindrom da moram da menjam instrument ili želim neku određenu gitaru, pojačalo, pedalu ili procesor. Sa druge strane znao sam ljude koji tezgare narodnjake da bi uzeli pare, onda više od pola tih para stucaju na opremu, a onda tu istu opremu nose na narodnjačku tezgu da bi zaradili još više para. Ili ljude koji žele taj osećaj da su "u muzici", da se bave njom, bez obzira kakva je i to ih zadovoljava. Tu su zatim gitaristi koji su tezgarili narodnjake jer ne mogu da podnesu da u vreme krize ne piju viski u kafiću i uz njega zapale skupe cigarete, kao i da se dobro obučeni, znam i takve ljude. Onda su tu ljudi koji vole da su na stejdžu, pred publikom i koji vole da putuju, ili koje vole estradu, vole da su među ličnostima koje su na TV-u kao i da su sami na TV-u.
Hoću da ti kažem, motivi za bavljenje muzikom su često vrlo šareni. To ne znači da su svi ovi ljudi manje vredni, loši ili falični. Meni je recimo bio motiv da pravim pesme, da se kreativno izrazim, pa je to neka moja zvezda vodilja vezano za muziku, ali šta ćemo sa onima koji su dobri svirači a nikada nisu ni tri akorda mogli da sastave u nešto što liči na pesmu?
Kod nas su se izmešala pitanja nekog navodnog "morala" i bavljenje muzikom. Svako za sebe mora da odredi šta mu je bitno u muzici i mislim da je tu bitnije da neko ne pravi kompromis sam sa sobom, da ne dovodi sebe u situaciju da mu je loše jer nešto radi a pod izgovorom da je kao, ipak u muzici. Jer fabula je u tome da nekad neke stvari koje su ideološki prihvatljivije nisu i mentalno prijatnije. Dao sam ti svoj primer: Posle desetak godina sviranja rok tezge povraćalo mi se od svega. Sa druge strane, uradio sam dosta narodnjačkih aranžmana, ali to ne predstavlja za mene psihički pritisak, jer čak i ako mi ne prija takva muzika, kad sam u četiri zida mogu da se distanciram od stvari koje mi smetaju i sam radim svoj posao. Džaba je ono rok a ovo narodnjaci, kad mene boli mozak od jebenog Vajtsnejka i big vils kip on trning, a od nekog generičkog narodnjaka, pokradenog Tarkana, imam dva puta po 5 - 6 sati posla i nakon toga ću zaboraviti da je postojao i nikad više neću morati da ga čujem.
Dakle to je prvo i osnovno pitanje toga šta ti prija, pa je nekad nepošteno nametati svoje preference kao moralni standard. Svako sebi postavlja crtu - ja bih teško prešao crtu da tezgarim narodnjake, a imam neki stav da određene stvari ne bih uradio nikada, ni za kakve pare, na primer svirao sa cecom, iz razloga koji nemaju veze sa muzikom. Ono što tebi očigledno bode oči kod Alekove priče je ta apologija i priča koja zvuči kao pravdanje, povezivanje treš muzike sa etno world muzikom i to. Ja to gledam u kontekstu toga da ni ja ne bih rekao javno na tribini da je sranje pevačica granda kojoj sam odsvirao gitare za album. Možda ne bih pokušao da kažem ni da je to super, jer svi znamo da nije, ali definitivno ni ja ne bih srao u tanjir iz koga jedem.
Što se tiče tvog dela priče oko teranja neke svoje muzičke priče, mislim da i to nije sasvim strejtforvard lako za definisati. U mom slučaju, eto, ja i dalje teram neku svoju muzičku priču jer to volim, ili bolje rečeno, moram, osećam potrebu. Ali razumem da neko može doći do tačke da postane umoran i da mu je dosta svega. E tu je sad taj momenat. Pogubio si neke ideale, umoran si od sizifovske borbe, imaš već zanat u ruci, dobro sviraš instrument, voliš muziku, a nudi ti se mogućnost da zarađuješ. Ne znaš ništa drugo dobro da radiš. Šta onda, bojkotovati taj izvor zarade jer je "nemoralan" za razliku od toga da ne znam, radiš u kancelariji za platu koja kasni dva meseca?