Jadne devojke..
Posted: 04 Mar 2018, 19:25
Gledam nešto muzičke forume i već neko vreme mi se nameće zaključak kako ga posećuju uglavnom – muškarci.
Žena ako i ima, to je toliko zanemarivo da ne vredi ni pominjati.
Muškarci pišu jedni za druge, jedni drugima, prepiru se svađaju, lajkuju i nagrađuju i, jednom rečju – posvećuju jedni drugima svoje vreme.
Nije li to malo homoseksualno, m?
Odmah da se (politički kokrektno) ogradim, nemam ništa protiv homoseksualaca i to je neka druga tema, ali se nameće utisak kako je dosta toga u vezi sa muzikom danas, izarzito homeskusalno.
Ajde da pustimo na kratko forume..ali eto i muzičari. Naričito gitaristi. Sa svim tim besomučnim solažama, fetišizacijom opreme, ove pedale, one pedale, ove žice i trzalice, ovi tranzistori i zvučnici..istu ptiču slušam i kod žena kada pričaju o šminki.
Nekako kapiram da je sve to prešlo neku meru normalnog i potrebnog.
Kao da se upalo u jedno opšte predrkavanje i nadmuškavanje.
Gledam neke likove na Tv-u kako budže automobile.
Ista stvar. Komlet društvo, svi majstori, saradnici, menadžeri, klijenti..sve sami muškarci.
Glavni lik čak ima neko maramče oko glave i krejon oko očiju. Say no more..
Automobili su naravno samo pokriće (da se raja ne doseti), u fazonu ma kakav gej, vidiš da se bavim skroz muškim stvarima (automobili ) (fudbal?) (muzička oprema?) Mnogi su verovatno i oženjeni, ali latentno..intimno, srce im zaigra samo kada imaju mušku publiku, kada dobiju komentar od nekog muškarca..oni igraju za muškarce i žive od muškaraca.
Kad je muzika u pitanju, nekada su pravi muškarci samo svirali i pevali i nisu se toliko bavili sitnim crevcima. Bila je bitna muzika, i to muzika napisana uglavnom da osvoji ženska srca.
Ćija srca treba da osvoji neki Malmestin ili Satriani, Govan i slični? Ženska neće sigurno..
Moje mišljenje je da su to sve latentni homosi, seksualno tabuizirani i sputani, a koji svoju seksualnu frustraciju projektuju iza maske koja je po pravilu „muška stvar“.
Za razliku od onih homoseksualaca koji se ne kriju (i pričaju o šminki, garedrobi, pedikirima i masažerima..) ovi nose maske i, po pravilu, što je snažniji taj seksualni poriv ka istom polu, to su te maske veće, šarenije, brojnije, ne žali se ni vremena ni para. To su te solaže komplikovanije, brže, nemogućije..a muzika, ko te pita.
Neka je muzička hemija radila drugačije. Nekad su pravi muškarci pisali pesme koje neki drugi muškarci mogu da uz gitaru pevaju devojkama i uz osvoje im srca. Čime danas da osvoje neku devojku? Solažom nekog - Govana ? Nekim novim „dilejom“?
Jadne devojke..
Da bi kolko tolko užuvale u toj muzici danas, mora da se nadrogiraju kojekakvim tabletama ekstazija jer dabome...kad nema prave hemije, daj šta daš..
Žena ako i ima, to je toliko zanemarivo da ne vredi ni pominjati.
Muškarci pišu jedni za druge, jedni drugima, prepiru se svađaju, lajkuju i nagrađuju i, jednom rečju – posvećuju jedni drugima svoje vreme.
Nije li to malo homoseksualno, m?
Odmah da se (politički kokrektno) ogradim, nemam ništa protiv homoseksualaca i to je neka druga tema, ali se nameće utisak kako je dosta toga u vezi sa muzikom danas, izarzito homeskusalno.
Ajde da pustimo na kratko forume..ali eto i muzičari. Naričito gitaristi. Sa svim tim besomučnim solažama, fetišizacijom opreme, ove pedale, one pedale, ove žice i trzalice, ovi tranzistori i zvučnici..istu ptiču slušam i kod žena kada pričaju o šminki.
Nekako kapiram da je sve to prešlo neku meru normalnog i potrebnog.
Kao da se upalo u jedno opšte predrkavanje i nadmuškavanje.
Gledam neke likove na Tv-u kako budže automobile.
Ista stvar. Komlet društvo, svi majstori, saradnici, menadžeri, klijenti..sve sami muškarci.
Glavni lik čak ima neko maramče oko glave i krejon oko očiju. Say no more..
Automobili su naravno samo pokriće (da se raja ne doseti), u fazonu ma kakav gej, vidiš da se bavim skroz muškim stvarima (automobili ) (fudbal?) (muzička oprema?) Mnogi su verovatno i oženjeni, ali latentno..intimno, srce im zaigra samo kada imaju mušku publiku, kada dobiju komentar od nekog muškarca..oni igraju za muškarce i žive od muškaraca.
Kad je muzika u pitanju, nekada su pravi muškarci samo svirali i pevali i nisu se toliko bavili sitnim crevcima. Bila je bitna muzika, i to muzika napisana uglavnom da osvoji ženska srca.
Ćija srca treba da osvoji neki Malmestin ili Satriani, Govan i slični? Ženska neće sigurno..
Moje mišljenje je da su to sve latentni homosi, seksualno tabuizirani i sputani, a koji svoju seksualnu frustraciju projektuju iza maske koja je po pravilu „muška stvar“.
Za razliku od onih homoseksualaca koji se ne kriju (i pričaju o šminki, garedrobi, pedikirima i masažerima..) ovi nose maske i, po pravilu, što je snažniji taj seksualni poriv ka istom polu, to su te maske veće, šarenije, brojnije, ne žali se ni vremena ni para. To su te solaže komplikovanije, brže, nemogućije..a muzika, ko te pita.
Neka je muzička hemija radila drugačije. Nekad su pravi muškarci pisali pesme koje neki drugi muškarci mogu da uz gitaru pevaju devojkama i uz osvoje im srca. Čime danas da osvoje neku devojku? Solažom nekog - Govana ? Nekim novim „dilejom“?
Jadne devojke..
Da bi kolko tolko užuvale u toj muzici danas, mora da se nadrogiraju kojekakvim tabletama ekstazija jer dabome...kad nema prave hemije, daj šta daš..