Post
by Kristijan » 23 Aug 2011, 11:53
Sticajem okolnosti, 2 meni jako bliske osobe po profesiji moraju da se sreću s vrlo problematičnim ljudima, i njihvo je utisak da su ljudi koji nose sečiva i bodeže posebno problematični, da imaju neku uvrnutu crtu, i da su najređe to ljudi koji se plaše za sopstvenu bezbednost. Izbor ljudi koji se plaše su kojekakvi suzavci i one električne spravice, a kod ekstremnijih slučajeva tu su i oni "damski" pištolji, i ti ih gotovo nikad ne upotrebe, jer se zapravo suviše plaše. Ovi što nose bodeže i sečiva su uglavnom ljudi koji vole "ručni rad", i treba biti vrlo oprezan sa njima, jer se u njihovoj glavi uglavnom kuva svašta što može da nas opasno iznenadi. Imam razloga da verujem u mišljenje ovih ljudi, jedan je 13 godina radio u Centralnom zatvoru, drugi poslednjih 5 godina radi u Upravi kriminalističke policije, dakle nisu neki šalabajzeri što su čitali krimiće, nego ljudi koji se svakodnevno sreći sa problematičnim ljudima.
Svakako je nenormalno nositi oružje bilo koje vrste sa sobom. Ko svesno ide tamo gde očekuje da će mu oružje trebati, i nosi oružje, sva je prilika da zapravo ima i želju da oružje upotrebi. Konačno, ubodi, posebno kada pričamo o sukobu sa više napadača, nikako ne mogu da budu odbranbene rane, jer tada najčešće nastaju povrede sečenja, onako u širokom potezu, ne bi li se napravio prostor da se zbriše. Sve ozbiljnije od toga nisu povrede koje zadaje neko ko se plaši za svoju bezbednost, nego neko ko zapravo želi da nanese ozbiljne povrede. Ko stigne da ubode 10 ljudi koji ga napadaju, mora da bode brzinom Singerice. Verovatno ima ljudi koji mogu i to, ali to je onda čovek koji to temeljno vežba da radi. Zašto bi iko normalan vežbao da brzo bode ljude? Šta sad, radi na normu, pa mu se žuri?