Live Sound: Sa ljubavlju, od vašeg ton majstora...

[laza]

Stelovanje ili podesavanje odnosa basa i bubnja, m? Ne bih bas da uopstim odgovor, ali jako je bitno da li je bubanj ozvucen, da li se radi kompletno kvalitetno ozvucavanje benda ( pod tim podrazumevam da se zvuk sa pojacala prenosi u mixer i da, naravno, postoje monitori ) ili je to varijanta svako u svoje pojacalo, pevac u mixer, bubanj neozvucen, pojasni malo?

O ovome bih i ja rado čuo (tj. pročitao) nešto pouke i preporuke.

[wackledude]

Odlicna tema
Malo je zapustena? Mislim svakako treba vremena za onako dobre tekstove ali vrlo ih je malo tako da sto vise to bolje...

[Tiki the Boyler]

Da ne bude započeo pa nestao...

Nastavljamo priču o mikrofonima... Kao što već rekoh, na redu su mikrofoni za ozvučavanje instrumenata (i instrumentalnih pojačala).

Za početak ću se osvrnuti na razlike između vokala i instrumenta, jer, kao što možete da zaključite, potrebne karakteristike mikrofona direktno proizilaze iz fizičke karakteristike zvuka koji mikrofon treba da pretvori u električni signal. Pa idemo redom:
1. instrumenti su, generalno, glasniji od vokala. To se naročito odnosi na udaračke instrumente (iliti bubanj) i instrumentalna pojačala.
2. dinamičke oscilacije instrumenata su u praksi daleko veće nego što je to slučaj kod vokala.
3. instrumenti proizvode puno širi frekvencijski opseg nego što je to bilo koji vokalista u stanju uraditi.
4. instrumenti i instrumentalna pojačala po pravilu proizvode puno mehaničkih vibracija koje prenose na podlogu (a samim tim i na mikrofon koji se nalazi na istoj toj podlozi), što je doduše slučaj i sa pjevačem koji skače po bini
5. pozicija (naročito instrumentalnih pojačala) je puno lošija u odnosu na prostor i monitoring, nego što je to slučaj sa ustima pjevača.

Šta proističe iz toga?
Zbog prva dva razloga se od instrumentalnog mikrofona zahtjeva da ima puno veću dinamiku nego što je to slučaj sa vokalnim mikrofonom. To praktično znači da mikrofon treba da ima što veću razliku (gledano u decibelima – dB) između najtišeg i najglasnijeg zvuka koji može pretvoriti u električni signal, a da pritom ne dođe do pojave nelinearnih izobličenja (iliti distorzije). Tako, dobar instrumentalni mikrofon neće distorzirati ni pri stotinjak decibela koje ispucava gitarski stack! Poželjan je i što bolji odnos signal/šum (S/N ratio), tj. što manji interni šum mikrofona, jer se ovi mikrofoni nekada uvode u mikser sa jako velikim nivoom inicijalnog predpojačanja (gain-a).
Treća stavka nas navodi na zaključak da instrumentalni mikrofoni moraju imati jaako širok frekvencijski opseg. To može biti slučaj, ali ne i pravilo. U praksi se mnogo češće za ozvučavanje instrumenata širokog spektra (kao što je npr. set bubnjeva) upotrebljava SISTEM sastavljen od više mikrofona (nerijetko dijametralno) različitih karakteristika. S druge strane, upravo je frekvencijska karakteristika instrumentalnog mikrofona presudna za njegovu praktičnu primjenu. Tako je npr. čuveni američki proizvođač mikrofona ElectroVoice izbacio N/D seriju mikrofona u kojoj svaki mikrofon ima strogo definisano područje upotrebe, što toncima u velikoj mjeri olakšava život... ali o konkretnim vrstama instrumentalnih mikrofona malo kasnije.
Četvrta stavka nas tjera da mikrofon za ozvučavanje instrumenata često „naoružamo“ dodatnom opremom u vidu raznih Shock Mount mikrofonskih amortizera i drugih sličnih trikova koji sprečavaju da npr. cupkanje pjevača ode u razglas. Ipak, najkorisnija sprava za ukidanje subsoničkih (frekvencijski gledano ispod 20Hz tj. van čujnog opsega – s tim što imaju tendenciju da generišu neželjene zvukove i u čujnom ekstremnom bas opsegu) vibracija je Low Cut filtar (koji je dio miksera) a ima zadatak da u električnom domenu odstrani sve frekvencije ispod određene – granične frekvencije (u praksi između 75Hz i 100Hz). O njemu kad dođemo do miksera...
I peta navedena stvar zahtjeva od instrumentalnih mikrofona da budu posebno usmjereni (zavisno od konkretnog izvora zvuka koji se ozvučava), a da su pritom dobro „zatvoreni“ za prodor neželjenih zvukova, što iz monitoringa, što od obližnjih zidova, jer će u oba slučaja neminovno doći do mikrofonije (ili feedback-a). Pored toga, specifična postavka određenih instrumenata (npr. bubnjevi i perkusije, ili duvački instrumenti) zahtjeva od tih mikrofona da budu opremljeni specifičnim sistemom kačenja u vidu raznih štipaljki, zakački itd.

No da pređemo na konrektne primjere ozvučavanja pojedinih instrumenata. Pritom nećemo pričati o oboama, violama i harfi... baziraćemo se na jedan (prošireni) rock sastav, tj. instrumente koje vi u praksi srećete. Ako vam se, pak, desi da vam se u 23:45 za Novu Godinu pojavi gudački kvartet koji u ponoć treba da odsvira Malu noćnu muziku na razglasu od 30kW, snalazite se sami, kao što sam se i ja snalazio!
Naravno, šalim se... ukoliko vas interesuje više od navedenog – pitajte!

Pošto je ovde najviše gitarista... krenuću od famoznog gitarskog pojačala. Gitarsko pojačalo se po pravilu (u 95% slučajeva) ozvučava mikrofonom!!! Upamtite to! Varijante ozvučavanja gitare putem Line Out izlaza pojačala su uglavnom katastrofalne, i samo su izlaz u slučaju nužde! (bolje je da se čujete i sa malo prštavijim distorzijama, nego da vas uopšte nema u razglasu)
Mikrofoni koji se upotrebljavaju za ozvučavanje gitarskog pojačala (bilo da se radi o combo ili stack varijanti) su po pravilu dinamički! Jedino ti mikrofoni imaju dovoljan dinamički opseg da istrpe torturu gitarističkih decibela! Njihova glavna mana – deficit ekstremnih visokih ovde dolazi kao velika prednost, jer nam kod gitara oni i ne trebaju (iz gitarskog pojačala uglavnom svira od 100Hz do plafon 6kHz). Poželjno je da imaju malo naglašeniji donji srednji opseg (300Hz – 500Hz) kako bi gitare dobile „muda“. Tipični predstavnici mikrofona za ozvučavanje gitarskog pojačala su: Shure SM57 (vidjećete ga na 90% profi koncerata) i Sennheiser MD421 (koji nešto ljepše radi u gornjem srednjem opsegu, ali skoro da je postao raritet). Heavy gitaristi nerijetko kao dodatni mikrofon koriste ElectroVoice RE20 mikrofon koji nevjerovatno dobro trpi udare puuuno decibela, a pritom izuetno dobro prenose bas opseg! Još jedan mikrofon koji je zavrijedio da ga pomenem jeste ElectroVoice N/D 478 koji se nalazi i u mojoj kolekciji mikrofona, jer je po meni najfokusiraniji „gitaristički“ mikrofon koji sam imao priliku koristiti.
Druga stvar (možda i bitnija) je način postavljanja mikrofona. Kada ozvučavate gitarsko pojačalo uglavnom morate koristiti close mikeing tehniku – što će reći da se mikrofon nalazi jako blizu izvoru zvuka, tj. na nekih 10 do 20cm od membrane. Približavanje mikrofona na manju distancu dovodi do pojačavanja basova u dobijenom signalu (zbog već pomenutog proximity efekta kod dinamičkih mikrofona), ali može dovesti do preopterećenja i distorziranja; a u ekstremnim slučajevima i do oštećenja mikrofona.
Mikrofon kojim ozvučavate gitarsko pojačalo / kabinet bi trebao da stoji na odgovarajućem mikrofonskom stativu, tako da je moguće precizno podesiti njegovu poziciju. Pritom mislim na dva osnovna načina postavljanja mikrofona pred gitarsko pojačalo, a to su: On Axis (iliti na osu zvučnika) i Off Axis (smaknuto sa ose oscilovanja zvučnika – ekstremno Off Axis ozvučavanje je kačenje mikrofona na pojačalo tako da visi na kablu, što bih vam preporučio da izbjegavate). I jedna i druga tehnika imaju svoje prednosti i mane. Kod On Axis tehnike dobijeni zvuk ima puno bolji šut i definiciju, ali često i višak visokih (jer upravo po osi zvučnik emituje najviše visokih). S druge strane, Off Axis tehnika daje nešto mekši i umjereniji zvuk, sa manje visokih. Ja uglavnom koristim ovu drugu, mada bar desetak minuta potrošim na traženje najbolje pozicije za konkretno pojačalo/gitaru/gitaristu.
Nekada se (kod ozvučavanja velikih stackova sa otvorenim leđima) koriste mikrofoni i sa zadnje strane zvučnika. Tako se dobija jedan posebni segment bas opsega koji se onda miksa sa zvukom dobijenim sa prednje strane. Ova tehnika zahtijeva puno rada i eksperimentisanja i teško da ćete se u praksi (čast izuzecima) susretati sa njom. Napomenuću samo da se mikrofoni postavljeni sa zadnje strane uvode u mikser sa obrnutom fazom signala (jer kupe „pogrešnu“ stranu zvučnika).
Sad se dohvatite svoj pojačala i mikrofona (ko ih ima) pa prvo šetajte pojačalo po sobi dok ne dobijete najbolji zvuk, a onda šetajte mikrofon oko pojačala dok zvuk u razglasu ne bude baš onakav kakav želite...


Druga sorta žicookidača u bendu su bass gitaristi. Kao što već negdje pomenuh, bass gitara je instrument sa mnogo širim frekvencijskim opsegom od gitare. Efektivni opseg bass gitare se kreće u rasponu od 20Hz pa do 5kHz, s tim što se boja i tranzijenti kreću i do 15kHz. To nas dovodi do zaključka da ćemo bass pojačalo teško ozvučiti samo jednim mikrofonom. I upravo je tako... u studijskim uslovima se bass kabinet ozvučava sa jednim do dva dinamička mikrofona (blizu membrana, na različitim pozicijama) i bar jednim kondenzatorskim mikrofonom (koji je malo dalje od kabineta i kupi visoke). Međutim, kada su live situacije u pitanju, bass pojačalo se relativno rijetko ozvučava mikrofonom. Razloga za to ima više. Prvi problem je, kao što već rekoh, preširok opseg što iziskuje upotrebu više mikrofona, zatim se javlja problem pozicioniranja mikrofona (jer su neki bass kabineti dvosistemske konstrukcije, tj. imaju zasebne visokotonce) i na kraju se, kao najveći problem, javlja pojava mikrofonije i to destruktivne mikrofonije u bass opsegu, koja pravi katastrofalne probleme cijelom bendu (a tonac sjedi za mikserom i drži se za glavu ). Uzrok pojave ove mikrofonije je kontakt bass pojačala i mikrofona preko podloge, s tim što ovde problem ne možete riješiti magičnim Low Cut dugmetom, jer biste u tom slučaju otkinuli i sve ono što kod bassa vrijedi. Pa kako to onda riješiti?
Mikrofon ispred bass pojačala je uglavnom ispomoć za onaj glavni signal koji se kupi preko tzv. DI Out izlaza bass pojačala. Dakle, danas sva kvalitetna bass pojačala moraju imati ovaj izlaz (izveden u formi XLR konektora), jer on omogućava prenos full range signala od bass pojačala do miksera. Znači, ono što se kod gitara maksimalno izbjegava, kod bass gitare je spas! Tako toncu na mikser stiže linijski signal iz pojačala (u kom su SVE frekvencije koje bass generiše), te dodatni signal iz mikrofona koji unosi karakter vašeg bass pojačala, te određeni atak i toplinu. Sad mu samo ostaje da pronađe onaj pravi odnos.
Tehnike postavljanja mikrofona (što teško da ćete, obzirom na gore navedeno, sami ikada raditi) su iste kao kod gitare. Poseban slučaj može predstavljati, recimo, ozvučavanje dub bassista kod koji je sve u sub basu, pa se nekad mikrofon nađe neposredno ispred bas refleks otvora pojačala! Ovako dobijen signal se obavezno miksa sa linijskim signalom ili signalom sa dodatnih mikrofona – ne pokušavajte to sami izvesti da ne bi bilo sra#a...
Mikrofoni koji se najčešće koriste za ozvučavanje bass pojačala su: ElectroVoice RE20, Sennheiser 421, AKG D12, ili u novije vrijeme: Shure Beta 52A, AKG D112 ili ElectroVoice N/D 868. Lijepe rezultate sam dobijao i sa nešto jeftinijom Audio-Technicom Pro25ax.


I treći žičani instrument koji se sreće u praksi jeste akustična gitara. Bilo da se radi o klasičnom (plastične žice) ili western modelu (metalne žice), toplo vam preporučujem da, ako ikada planirate nastupati na razglasu, birate ozvučene modele gitara. Zvuk dobijen sa piezo pickupima jeste nešto lošiji u odnosu na zvuk dobijen mikrofonom, ali... Ja na ovim prostorima još nisam vidio mikrofonom dobro ozvučenu akustičnu gitaru u live situaciji!!! O čemu se radi?
Akustična gitara je jako tih instrument! Toliko tih da nema šanse da se izbori ni sa tri polupijana polupjevača u parku; a kamoli sa bubnjem, dva gitarska, jednim bass pojačalom i 4 monitora na bini! Zato nabavite ozvučene akustare!!!
A ako već nema druge... onda se pribjegava ozvučavanju akustične gitare sa jako usmjerenim (kardioidnim, hiperkardioidnim ili čak superkardioidnim) mikrofonima. To mogu biti dinamički (po principu daj šta daš) modeli ili, pak, cigaret kondenzatorski mikrofoni. Od prvih bih birao ili Shure SM57 i (opet) Sennheiser 421, mada se i Sennheiser 441 ovdje pokazuje kao spas (ako negdje nađete neki – kupujem dva komada!!!). Kada su kondenzatorski cigaret mikrofoni u pitanju, poslužiće bilo koji, a izdvojiću recimo... AKG C1000, RODE NT3, Oktava MK-012, ElectroVoice RE100, ili (u budžet varijanti Behringer B-5).
Što se tiče pozicije... bježite od otvora gitare. Postavljanjem mikrofona na sam otvor ćete dobiti najglasniji signal ali i zagarantovanu mikrofoniju u svim mogućim i nemogućim opsezima. Mikrofon primaknite toliko da vam ne ometa sviranje, ali ga mrdnite ili ka kobilici ili ka 12. polju gitare.
I opet... mikrofon upotrebite samo ukoliko nemate drugog izlaza, ili imate tonca (ili bar dobrog drugara) za mikserom koji može brzo reagovati na svaki nagovještaj mikrofonije.
Zato NABAVITE OZVUČENE AKUSTARE! Tako će vam trebati samo još DI-box i eto vas u mikseru... Još najbolja varijanta je ukoliko imate svoje pojačalo (za akustičnu gitaru)! Tada se vraćamo na priču o ozvučavanju BASS pojačala!

Dosta li je za sad?

Sledeći put o ozvučavanju najkompleksijeg instrumenta na bini – akustičnog bubnja!

[dejankuki]

Nemam sta da dodam, niti oduzmemm.. samo da kazem da molite boga da imate vremena da odradite sve kako treba...
Vrlo cesto su bendovi (pretezno amaterski) nervozni i jedva cekaju da se sredi tehnicar i najzad im dozvoli da probaju zvuk na razglasu.. pri tom, ne sredjuju zvuk nego koriste priliku da vezbaju na razglasu...


Ko razume - shvatice..

Dakle savet.. tonci nedajte se isprovocirati..
Bendovi.. malo se strpite..

Jos ukoiko je to neki festival pa treba da "probaju zvuk" nekoliko bendova... uhhhh!!!!

[jajeremija]

Nov sam na ovom forumu i imam nekoliko pitanja za gosn tonca.

Naime cela pricha sa mojim bavljenjem zvukom je pochela josh dok sam bio srednjoskolac nijedan zvucnik nisam kupio gotov vec sam voleo sam da ih pravim isto tako i pojachala.sve je to bilo pre navale kineza.
Trenutno imam od basova 8xeminence kappa lf u bas reflex kutijama,8 duplih ,po dve kappa lf front loaded horni po selenijum nacrtu,za kick bass (sa duzinom horne 1,7m).U mid-hi imam 12 dvosistemskih sa paudio challenger 76mm kalem i 12 eminence kappa isto 76 mm kalemovima a visoki su 24komada psd 2002,8 monitora 150w sa 12ticama,Pojacala su pravljena ukupne sinusne snage oko 21kw (i mase od 50kg do 143kg) od outborda imam Behringer dcx 2496 speaker management procesor(koji je povezan sa laptopom) za monitore imam dva 31 pojasna eqa sa limiterima,lo i hi pass filterima fb indikacijom i pink noise generatorima,za master eq imam behringer ultracurve (64 pojasni analayzer ,parametrik ,graphic i feedback distr) ecm 8000 referentni linearni mikrofon ,dva kompresora,
SMAART eaw softver,mixer koji trenutno imam je neodgovarajuci(dynacord pm1600) a prodao sam soundcraft spirit live i yamahu mg, jurim mixwiz 16:2 ili peavey 32fx,od mikrofona imam komplet od 8 mikrofona za bubnjeve ,4 daljinca,10tak raznih zichanih. Od rasvete imam 16 parki od 500w dva dimera za njih i dmx mixer i jos sitnih dim masina strobova...

E sad to treba sve napojiti strujom.
To vishe nijedna normalna instalacija ne moze da napoji zato mi treba razvodna tabla koju cu kachiti na banderu(sa odgovarajucim uzemljenjem naravno(tri cevi zabijene 1,5m u zemlju na rastojanju od nekoliko m i dobro zalivene vodom)) Znam da presek dovodnog kabla mora biti bar 30% veci od zahteva da bi se izbegle smetnje u mrezi od strane dimera,bakarni kabal je PRESKUP zato sam mislio da iskoristim podzemni aluminijumski od 4x35kvadrata to bi trebalo da izdrzi amperazu preko 120A na duzini od preko 100m (znaci 3x120a)

E sad moje pitanje je kako da koncipiram tu tablu shta da stavim od prikljucaka i kakve sklopke buduci da nemam bas iskustva s tim radio bi mi prijatelj elektricar(imam vec nekoliko CEE prikljucaka od 125 63 i 32a)

Hvala na odgovoru

[foxmolder]

Nov sam na ovom forumu i imam nekoliko pitanja za gosn tonca.

Naime cela pricha sa mojim bavljenjem zvukom je pochela josh dok sam bio srednjoskolac nijedan zvucnik nisam kupio gotov vec sam voleo sam da ih pravim isto tako i pojachala.sve je to bilo pre navale kineza.
Trenutno imam od basova 8xeminence kappa lf u bas reflex kutijama,8 duplih ,po dve kappa lf front loaded horni po selenijum nacrtu,za kick bass (sa duzinom horne 1,7m).U mid-hi imam 12 dvosistemskih sa paudio challenger 76mm kalem i 12 eminence kappa isto 76 mm kalemovima a visoki su 24komada psd 2002,8 monitora 150w sa 12ticama,Pojacala su pravljena ukupne sinusne snage oko 21kw (i mase od 50kg do 143kg) od outborda imam Behringer dcx 2496 speaker management procesor(koji je povezan sa laptopom) za monitore imam dva 31 pojasna eqa sa limiterima,lo i hi pass filterima fb indikacijom i pink noise generatorima,za master eq imam behringer ultracurve (64 pojasni analayzer ,parametrik ,graphic i feedback distr) ecm 8000 referentni linearni mikrofon ,dva kompresora,
SMAART eaw softver,mixer koji trenutno imam je neodgovarajuci(dynacord pm1600) a prodao sam soundcraft spirit live i yamahu mg, jurim mixwiz 16:2 ili peavey 32fx,od mikrofona imam komplet od 8 mikrofona za bubnjeve ,4 daljinca,10tak raznih zichanih. Od rasvete imam 16 parki od 500w dva dimera za njih i dmx mixer i jos sitnih dim masina strobova...

E sad to treba sve napojiti strujom.
To vishe nijedna normalna instalacija ne moze da napoji zato mi treba razvodna tabla koju cu kachiti na banderu(sa odgovarajucim uzemljenjem naravno(tri cevi zabijene 1,5m u zemlju na rastojanju od nekoliko m i dobro zalivene vodom)) Znam da presek dovodnog kabla mora biti bar 30% veci od zahteva da bi se izbegle smetnje u mrezi od strane dimera,bakarni kabal je PRESKUP zato sam mislio da iskoristim podzemni aluminijumski od 4x35kvadrata to bi trebalo da izdrzi amperazu preko 120A na duzini od preko 100m (znaci 3x120a)

E sad moje pitanje je kako da koncipiram tu tablu shta da stavim od prikljucaka i kakve sklopke buduci da nemam bas iskustva s tim radio bi mi prijatelj elektricar(imam vec nekoliko CEE prikljucaka od 125 63 i 32a)

Hvala na odgovoru

Ako si vec svu tu opremu nabavio ili napravio....trebao bi` da znas da se problem sa napajanjem najednostvnije resava upotrebom mobilnog agregata odgovarajuce snage....

[sonic]

dobar tekst, nema sta, tako treba samo ima nekih stvari sa kojim se ne bi slozio...a napisacu samo pogledaj pepperse, shvatices, od ponasanja na bini do drzanja mikrofona, pricanja sa publikom.....pa po tome mislim da bas neke tacke ne drze vodu a peppersi su ipak.....
inace hvala za text, istampao sam ga i zalijepio u prostoriju za probe...

[Sava]

Odličan tekst Tiki. Čekamo dalje.

[Tiki the Boyler]

Dakle... bubanj!
Instrument koji svima zadaje gomilu problema! Samim muzičarima, roudijima, vozačima, carinicima, ton majstorima i na kraju komšijama... Gabaritom najveći i najglasniji instrument u bendu. Nerijetko i najskuplji na samom početku... Iako (u osnovnoj rock postavi) jedini koji ne proizvodi tonove u pravom smislu riječi – zahtijeva znalački i pravilan pristup prilikom ozvučavanja, jer vrlo često od energije koju on nosi i načina na koji ga publika percipira zavisi cijela atmosfera određene svirke, koncerta, nastupa...

Složenost bubnja se, u prvom redu, ogleda u mnoštvu elemenata iz kojih je sastavljen. Može ih biti pregršt, ali mi ćemo se zadržati na najčešćem i osnovnom setu bubnjeva koji se sastoji od sledećih elemenata:
1. bas bubanj ili u internacionalnom (čitaj: engleskom) žargonu – KICK
2. doboš – SNARE
3. timpani (u osnovnom setu najčešće 2 komada) – TOM
4. veliki timpan, ili indijaner ili prosto FLOOR TOM
5. kontra činela – fus ili fuš činela tj. HI-HAT
6. ostale činele – CRASH, RIDE, SPLASH, CHINA itd.
Prateću opremu (stative, pedale, dampfere, sizlere...) neću pominjati jer se ovde prvenstveno bavimo osnovnim izvorima zvuka.

S druge strane, bubanj kao instrument je strašno složen i sa akustičke strane. Kao što već rekoh, ovaj instrument ne proizvodi čiste tonove koje je moguće složiti u neku smislenu skalu, već se zvuk proizveden na njemu u fizičkom smislu može svrstati pod ŠUM! Kažem šum, jer perkusivni zvuk bubnja ne karakteriše niti neka dominantna frekvencija (osnovni ton), niti njoj usklađen spektar pratećih zvukova (boja), niti tačno trajanje, a vrlo često ni precizno definisana amplituda!
Haotičan zvuk koji se dobija udarcem u bilo koji element bubnja ima još jednu karakteristiku šuma – ogroman frekvencijski opseg; tako da kada sumiramo sve elemente koje bubnjar udara dobijemo fantastičan frekvencijski opseg od 20Hz (koje proizvodi bas bubanj) pa sve do graničnih 20kHz (koje proizvode činele).
Kada na sve to dodamo činjenicu da je na bubnju moguće proizvesti ekstremno tihe zvukove (prelaskom metlice preko činele), ali i ekstremno glasne (zamislite heavy bubnjara koji na koncertu završava najveći hit svog benda ispucavajući rafal tvinericom uz istovremeno udaranje 8 činela da bi na kraju udario veliki gong) dolazimo do zaključka da je i dinamički opseg ogroman!

No, da sumiram:
Posmatraćemo standardni set bubnja:
KICK / SNARE / HI-HAT / TOM 1 / TOM 2 / TOM 3 / CRASH / RIDE
Imamo zadati frekvencijski opseg od 20Hz do 20kHz!
I dinamiku od nekih 100-tinjak decibela!


Kako to ozvučiti???

Kao što ranije rekoh, ozvučavanje ovako kompleksnog izvora zvuka se vrši sistemom mikrofona. Koliko će mikrofona biti u konkretnom „sistemu“ zavisi od konkretnog seta, ali i od vrste muzike koja se svira!
Ne zamjerite mi, ali postoje bubnjari koji zaista SVIRAJU svoj instrument i pritom ga savršeno kontrolišu. Takvi su jazz bubnjari, koji sviraju ogromne dinamičke varijacije, pri čemu imaju potpuno prirodan balans svih elemenata bubnja, tako da ću za ozvučavanje takvog seta bubnjeva u praksi upotrebiti svega 3 (tri) mikrofona!!! Jedan za KICK i dva totala (mikrofona koji se stavljaju visoko iznad bubnja) iliti OVERHEAD-a! Ekstremna varijanta je kada se ostaje samo na 2 overheada!
No pošto vjerujem da vas to ne interesuje previše vraćam se na rock set! Pošto imamo 8 osnovnih elemenata, idemo na to da ozvučimo svaki od njih zasebno. Osam elemenata – osam mikrofona! Prosto, zar ne?

Prvi (i često najproblematičniji element) jeste bas bubanj. (Da se ne ponavljam i stalno govorim kako za svaki element postoji više tehnika ozvučavanja, navodiću primjere koji su najčešći u praksi!) Bas bubanj proizvodi najveći vazdušni pritisak na membranu mikrofona pa se za njegovo ozvučavanje uglavnom koriste specijalno dizajnirani mikrofoni. Uglavnom se radi o dinamičkom mikrofonu sa velikom membranom koji se kroz otvor na prednjoj opni uvlači u unutrašnjost bas bubnja i pozicionira (najčešće) na 1/3 udaljenosti od udarane ka prednjoj opni, tako da je usmjeren u tačku udarca batića u opnu. Kažem najčešće, jer kod ozvučavanja bas bubnja je potrebno jako puno eksperimentisanja kako bi se dobio najbolji – željeni zvuk. Druga česta tehnika ozvučavanja bas bubnja je postavljanjem mikrofona van bas bubnja – na sami otvor na prednjoj opni.
U prvom slučaju se dobija zvuk sa puno više definicije i tzv. klika, dok se pri drugoj tehnici može dobiti nešto masniji zvuk, ali izostaje definicija. Tako dobijen zvuk često jako teško „prolazi“ kroz miks. Dodatna mana ove druge tehnike jeste izražena sklonost ka mikrofoniji, ali se opet ta tehnika često koristi jer nerijetko sa lošim mikrofonima bolje zvuči.
Još jedna stvar je ovde poprilično bitna, a to je sam stativ za ovaj mikrofon. Poželjno je da taj stalak bude masivan (kako se ne bi pomjerao u toku svirke, a samim tim došlo i do promjene zvuka) i pogodan za postavljanje mikrofona u optimalnu poziciju. Ako je moguće treba izbjeći situaciju u kojoj su stalak za mikrofon bas bubnja i razglasni bas bin na istoj podlozi, jer se tako izbjegava prenos mehaničke vibracije putem podloge, a samim tim i odvratna potmula basovska mikrofonija! (Ne dižu se na koncertima bubnjevi na poseban podijum samo da bi bubnjar imao dobar pogled! )
Pored osnovnog mikrofona nerijetko se postavlja dodatni mikrofon koji ima zadatak da kompenzuje nedostatke osnovnog. Ako se recimo osnovnim dinamičkim mikrofonom dobije masa, onda se postavlja dodatni kondenzatorski štapić male membrane koji daje neophodnu definiciju i klik. Taj dodatni mikrofon se može postavljati na istu poziciju kao i osnovni, pomjereno unutar bubnja ili pak sa vanjske strane opne u koju batić udara, tako da je usmjeren direktno u kontaktnu tačku glave batića i opne. U slučaju da se dodatni mikrofon postavlja sa udarane strane (do bubnjara) neophodno mu je na mikseru obrnuti fazu kako bi bio fazno poravnat sa osnovnim mikrofonom!
Još jedan sistem se u praksi pokazao kao moguć – a to je ozvučavanje bas bubnja semikardioidnim boundary mikrofonom koji se zalijepi na dno bas bubnja. Ovu tehniku smatrajte naprednom i nemojte se previše zamarati s tim! Dobar boundary je uglavnom skup i dolazi na kraju priče.
Što se tiče konkretnih modela mikrofona za ozvučavanje bubnja navešću ih nekoliko; što iz iskustva bjelosvjetskih ton majstora, što iz svog ličnog. Tu su: AKG D12, ElectroVoice RE20, AKG D112, Shure Beta 52A, Beyerdynamic Opus 99, Sennheisser e902, Beyerdynamic TG-88, ElectroVoice N/D 868 i meni naročito drag Audio-Technica ATM25 (Made in Japan) bez kog ne idem „na posao“.
(Naročito su zanimljivi novi projekti Audio-Technice sa Dual Cap mikrofonima gdje u jednom kućištu imate dinamičku i kondenzatorsku glavu, koje su fazno poravnate i lako se montiraju na jedan stalak. Pritom u mikser vučete dva kabla i imate kick na dva kanala! Jedan od modela tog tipa je Audio-Technica Artist Elite AE-2500!)

Sledeći na redu je doboš! Mikrofon za ozvučavanje doboša (isto važi za tomove pa neću ponavljati) može da se postavlja na klasični tripod mikrofonski stalak ili pak na namjensku štipaljku – clamp, koja se kači direktno na obruč elementa i obezbjeđuje idealnu poziciju mikrofona, a pritom ne pravi gužvu oko samog bubnja i vizuelno jako lijepo izgleda. (Pošto je cijena clampova pala daleko ispod cijene kvalitetnog stalka mislim da dvojbe nema!)
Sam mikrofon se postavlja pod uglom od nekih 45 stepeni u odnosu na opnu, tako da je od opne udaljen između 2 i 4 cm, a sama glava treba da ulazi unutar obruča neka 2 do 3 cm! (U svakom slučaju morate voditi računa da mikrofone postavite tako da ni jednim dijelom svog tijela ne dodiruju ni jedan element bubnja, te da ih bubnjar ne može slučajno zakačiti palicom!) Ovo je opet okvirno. Treba eksperimentisati, ali u praksi se izbjegava usmjeravanje mikrofona u centralnu tačku opne, jer bubnjari često udaraju doboš na raznim mjestima čime proizvode jako veliku paletu zvukova koju ne treba dodatno komplikovati potenciranjem određene tačke na opni. Za ozvučavanje se uglavnom koristi dinamički mikrofon male mebrane i što većeg dinamičkog opsega.
Pored osnovnog mikrofona ponekad se koristi i dodatni mikrofon koji se postavlja sa donje strane doboša, a koji ima zadatak da pokupi udarce metalne mrežice o donju opnu doboša koji daju „pjeskovitu“ boju zvuku doboša i naročito ističu u plan tihe ukrasne udarce po dobošu. Kod funky bubnjara, koji imaju poprilično kitnjastu tehniku sviranja doboša, ovaj mikrofon je jako bitan i često se u praksi odričem nekog drugog mikrofona da bih dobio ovaj! Kao i uvijek kada imamo mikrofon postavljen kontra od osnovnog neophodno ga je u mikser uvesti sa kontra fazom!
Klasični predstavnici mikrofona za ozvučavanje doboša jesu: Shure SM57, Shure Beta 57A, Sennheisser MD421, Sennheisser e904 i ElectroVoice N/D 478. U poslednje vrijeme se za ozvučavanje visokokvalitetnih doboša sve češće koriste kondenzatorski mikrofoni male membrane (bubice), kao npr. Shure Beta 98 ili Audio-Technica Pro 35ax. (Ako i ne na gornjoj opni onda uglavnom na donjoj.)

Treći element(i) kom se pristupa prilikom ozvučavanja bubnja su timpani. Pravila pozicioniranja su vrlo slična pozicioniranju mikrofona za doboš; s tim što se najčešće mikrofon postavlja nešto dalje od opne sa usmjerenjem u centar membrane. Poželjno je da svaki tom ima svoj mikrofon, ali ako vam iz bilo kog razloga nedostaje mikrofona ili kanala moguće je prva dva timpana ozvučiti jednim mikrofonom, a floor tom drugim. Ako nemate ni dva mikrofona na raspolaganju (tj. imate samo jedan) – nemojte ozvučavati timpane! (ili pak napijte bubnjara pa ga nagovorite da svira sa samo jednim timpanom )
Na nekim starim video zapisima možete vidjeti i tehniku ozvučavanja otvorenih timpana (bez donje opne) mikrofonima sa donje strane! Teško da ćete tu tehniku ikada primjeniti u live situaciji!
Što se mikrofona tiče SENNHEISER MD421 JE NAJBOLJI MIKROFON ZA TIMPANE SVIH VREMENA!!! Pošto je vjerovatnoća da ćete raditi s njim u praksi poprilično mala ostaje vam da se poslužite standardno dobrim Shure SM57, nešto svjetlijom Betom 57A ili namjenskom Betom 56A, Sennheiserom e904 ili nešto jeftinijim e604, ElectroVoiceom N/D 468 ili Audio-Technicom PRO25ax. Ukoliko ste tanki sa budžetom vaše potrebe mogu zadovoljiti i jeftini mikrofoni tipa Shure PG 56 ili ElectroVoice Co4.
Kao i kod doboša, sve je izraženija tendencija ozvučavnja vrhunskih setova mini kondenzatorima kao što su AKG C418, Shure Beta 98 H/C ili Audio-Technica Pro 35ax. (kod ovih kondenzatorskih bubica vodite računa da su opremljene wind-shieldovima, tj. pjenastim navlakama za zaštitu od vjetra, jer je u suprotnom svaki rad na otvorenim binama i pri najmanjem vjetru nemoguć!)

Sledeći elemet (i poslednji koji se ozvučava zasebno) jeste kontra činela – HI-HAT. Pošto činele generalno proizvode jako specifičan i prodoran zvuk visoke frekvencije za njihovo ozvučavanje se koriste kondenzatorski štapićasti (cigaret) mikrofoni male membrane. Ako želite da ozvučite činele klasičnim dinamičkim mikrofonom – reći ću vam samo NEMOJTE ako baš ne morate! Dobićete poprilično agresivan i prskav zvuk sa puno harsha koji ćete morati ekvalizovati do besmisla i koji prosto nećete moći iskontrolisati.
Dakle, mikrofon za hi-hat se postavlja na klasični mikrofonski stalak i to tako da se nalazi do 10cm iznad metala i to (ako su jeftine činele u pitanju) bliže rubu činele (kako biste dobili što više frekvencije) ili (ako su stvarno kvalitetne činele u pitanju) negdje na pola puta između ruba i sise činele. Pošto činele generišu uglavnom zvuk visoke frekvencije apsolutno je neophodno rezati signal na 100Hz ili više. (Kada koristim mikser sa promjenjivom lo-cut frekvencijom – režem sve ispod 300Hz pa nekad čak i 1kHz!)
Od mikrofona koji se koriste za ozvučavanje hi-hat činele tu su: AKG C451, Shure SM81, ElectroVoice RE100, RODE NT5, AKG C1000S ili u budžet klasi recimo Shure PG81 ili RODE M3. Postoji još puno mikrofona raznih proizvođača (Oktava, Neumann itd.) koji su namjenjeni za ovo ali bi mi trebalo poprilično vremena i prostora da ih sve nabrojim!

I za sam kraj činele! Kažem činele, jer one po pravilu idu u množini (bar u paru) i kao takve čine šlag na torti i ukras koji sve začini (mada zna i da totalno zabrlja sve). Zbog njihove pozicije ozvučavaju se posebnim parom mikrofona (overhead mikrofoni) koji se postavljaju na posebne masivne stalke tako da se mikrofoni nalaze na nekih 30 – 50 cm iznad činela i pritom čine jedan stereo par. Postavljanje samo jednog overheada ima opravdanje samo u klubskim svirkama gdje svakako zbog loše postavke razglasa ne postoji stereo slika, a neophodno je dobiti zvuk u visokom spektru. Postavljanje više od 2 overhead mikrofona (ma koliko činela bilo) nema previše smisla! (Veći broj overheada se koristi samo kada su u pitanju gigantski setovi bubnjeva.)
Prvo što mi prolazi krozu glavu kada se pomene klub i overheadi jeste MIKROFONIJA. Ovi mikrofoni su jako osjetljivi (moraju biti jer kupe tanane vibracije činela) i kao takvi skloni kupljenju odbijenih zvukova iz razglasa što je odličan preduslov za formiranje povratne sprege, tj. feedbacka ili prosto mikrofonije! Kada radite u lošim prostorima uvijek se preračunajte – da li je bolje da bubnjar vošti činele i ide full live ili želite da imate mikrofoniju ili njene nagovještaje cijelo vrijeme?!?
Podrazumjeva se da se i overi režu bar ispod 100Hz kako ne bi kupili basove. Ukoliko su timpani ozvučeni overheadi se mogu rezati i puno više (a stavljaju se tik iznad činela), dok u varijanti u kojoj nisu ozvučeni timpani overhaedi se režu niže (na 80 ili 100Hz) kako bi kupili i zvuk timpana! Ukoliko su overhead mikrofoni kvalitetni često se (u klubskoj svirci) gubi potreba za posebnim mikrofonom na kontra čineli!
Moram napomenuti da se za overhead mikrofone uglavnom koriste fabrički upareni mikrofoni, tako da je odziv lijeve i desne strane identičan. Ovo naravno nije uslov ali je svakako poželjno!
Od mikrofona koji se u praksi najčešće koriste izdvojiću: AKG C451, Shure SM81, RODE NT5 Matched Pair, Rode NT4 (koji je naročito zgodan jer ima dvije mini kapsule u jednom kućištu), ElectroVoice RE100, Beyerdynamic MC930, Oktava MK-012c itd. U budžet varijanti će čak poslužiti i dva komada Behringera B-5 ili čak upareni set C-2 od istog proizvođača po nevjerovatnoj cijeni od 70EUR za par!

[Tiki the Boyler]

Moram napomenuti još nešto... Lijepo je znati šta činiti u idealnoj varijanti; ali znam da je praksa vrlo često daleeeko od idealnog i da se u ozvučavanju bubnja koriste sve moguće varijante koje su vam raspoložive! Zato ću, kao koristan, navesti redoslijed kojim ćete ozvučavati bubanj kada morate izabrati šta uopšte ozvučiti.
(Bitno je da shvatite da ozvučavanje bubnja ima smisla SAMO i jedino ako je snaga raspoloživog razglasa bar 3 puta veća od snage gitarskog i bass pojačala. U suprotnom razglas iskoristite samo za klavijature i vokal, a bubanj će već biti dovoljno glasan.)
Ako imate samo jedan mikrofon/kanal na raspolaganju – ozvučite KICK!
Ako imate još jedan – dodajte ga na doboš!
Sledeće što ima smisla su overhead mikrofoni (jedan ili dva). Ozvučavanje timpana bez ozvučavanja činela često daje jedan izuzetno napadan i neizbalansiran zvuk, tako da... ako imate samo 3 mikrofona neka treći glumi overhead! (Varijanta KICK + SNARE + OVERHEAD je varijanta u kojoj ja odrađujem 90% klubskih svirki!!!)
Tek poslije overa idite na timpane, a potom dodajte Hi-Hat... sve do idealne varijante od 10 mikrofona na standardnom setu sa 3 timpana!

Kad smo se već dotakli praktičnosti... Danas skoro svi vodeći proizvođači proizvode namjenske setove mikrofona za ozvučavanje bubnjeva, koji se u većini varijanti sastoje od jednog mikrofona za bas bubanj, jednog mikrofona za doboš i tri komada za timpane. Bolji setovi imaju i dva overheada. Ovo nije najbolje rješenje, ali je u većini slučajeva zadovoljavajuće i jedino moguće!
Izdvojiću i preporučiti Audio-Technica MB DK5 i Shure PG DMK4, te kao naročito dobar Peavey PV DMS-5 set (u kom pored odličnih mikrofona dobijete i sve potrebne kablove); a od setova sa overheadima obratite pažnju na Shure PG DMK6, te Audio-Technica MB DK7 set!


Na kraju ću spomenuti nešto što sam možda trebao u startu...
Vodeći se starom maksimom tonaca „Govno Unutra – Govno Van!“ napominjem da je kod bubnja (više nego kod bilo kog drugog isntrumenta) bitan kvalitet instrumenta kao i NAŠTIMANOST istog! Dobro izbalansirani elementi, sa opnama zategnutim u skladu sa zvukom i stilom koji se svira, znalački podešen sustain koji se postiže podešavanjem odnosa zategnutosti gornje i donje opne te upotrebom prigušivača (dampfera) – su ključni za dobar zvuk bubnja u razglasu!


A kada ste naštimali bubanj i postavili mikrofone – podešavanje zvuka bubnja u razglasu tek počinje! Tu će nam trebati dinamički procesori (kompresori i gejtovi), te dobri ekvilajzeri i grupe na mikseru...


Ali o tome drugi put...

[a.bass]

Tiki,

ako imas malo vremena da mi pomognes oko live ozvucenja i komponenti bio bih ti veoma zahvalan.

Nas je cetvorica u bendu + pevacica (s vremena na vreme):
bass gitara / vokal
el. / ak. gitara / vokal
bubanj ( Kick, snare, 2 x tom tom, floor tom, hi-hat, ride, crash)
pevac
pevacica (s' vremena na vreme)

znaci treba nam 14-ak ulaza minimum (u zavisnosti od toga da li nam neko gostuje i vise do 20-ak ulaza).
Bass i Gitare direktno bodemo u mixer.

Sviramo: Funk-Rock, Pop-Rock ...
Sto dovodi do sledeceg, zelimo da kupimo nase ozvucenje koje cemo moci da nosimo na nastupe (iznajmljivanje nam je dojadilo, dosta puta doneli su jako lose kutije, dynacord 2200 mk II gde je pola kanala nije radilo (izlomljeni slajderi...) ...), a takodje da ga koristimo i za probe (demo snimak).

Nasli smo par opcija ali ne znam koliko su dobre, ako bi mogao da mi kazes tvoje misljenje i predloge:

Prva opcija:

Mixer - Mackie ONYX 1640 = 1499 € + Mackie ONYX firewire card = 469 € ukupno: 1968 € (Skymusic, Beograd)
EQ - DBX EQ-1231 = 370 € ukupno: 370 € (Skymusic, Beograd)
Pojacivac - Crown XLS 602D oko 450 € ukupno: 450 € (Player, Beograd)
Kutije - JBL JRX 125 500W na 4Ohm oko 400 € (po komadu) x 2 ukupno: oko 800 € (Mitros-music, Beograd)
Vokalni Mikrofon (prateci vokali) - AKG D5S oko 100 € x 2 ukupno: oko 200 € (Mitros-music, Beograd)
Vokalni Mikrofon (muski lead vokal) - AKG C5 oko 170 € ukupno: oko 170 € (Mitros-music, Beograd)
Vokalni Mikrofon (zenski lead vokal) - AKG ELLE C oko 150 € ukupno: oko 150 € (Mitros-music, Beograd)
Mikrofoni za bubnjeve: Shure PGDMK6-XLR = 480 € ukupno: 480 € (Skymusic, Beograd)
Mikrofoni za bubnjeve: Shure PG81-XLR = 150 € ukupno: 150 € (Skymusic, Beograd)
_________________________________
ukupno: oko 4800 €

Druga opcija:

Mixer - Carvin C1644P = 839 € ukupno: 839 € (Player, Beograd)
Kutije - Carvin LM 15 = 229 € (komad) x 4 ukupno: 916 € (Player, Beograd)
Vokalni Mikrofon (prateci vokali) - AKG D5S oko 100 € x 2 ukupno: oko 200 € (Mitros-music, Beograd)
Vokalni Mikrofon (muski lead vokal) - AKG C5 oko 170 € ukupno: oko 170 € (Mitros-music, Beograd)
Vokalni Mikrofon (zenski lead vokal) - AKG ELLE C oko 150 € ukupno: oko 150 € (Mitros-music, Beograd)
Mikrofoni za bubnjeve: Shure PGDMK6-XLR = 480 € ukupno: 480 € (Skymusic, Beograd)
Mikrofoni za bubnjeve: Shure PG81-XLR = 150 € ukupno: 150 € (Skymusic, Beograd)
_________________________________
ukupno: oko 3000 €



Unapred hvala.

P.S. Ako imas neki predlog molim te mi reci, bio bih ti veoma zahvalan, budzet nam je oko 5000 €.

[Ironic90]

Ozvuciti polukoncertni klavir za salu sa 700+200 sedista na galeriji. Kako?

[Mirkos]

Prva opcija:

Mixer - Mackie ONYX 1640 = 1499 € + Mackie ONYX firewire card = 469 € ukupno: 1968 € (Skymusic, Beograd)
.

http://www.mackie.com/products/onyx1640i/

Napravili su mixer koji vec ima ugradjen firewire...nova verzija ...

[a.bass]

Prva opcija:

Mixer - Mackie ONYX 1640 = 1499 € + Mackie ONYX firewire card = 469 € ukupno: 1968 € (Skymusic, Beograd)
.

http://www.mackie.com/products/onyx1640i/

Napravili su mixer koji vec ima ugradjen firewire...nova verzija ...

Hvala na informaciji, ovo je skroz novoi mixer, nema ga u prodaji jos nigde u evropi bice za koju nedelju.
Jos jednom hvala na informaciji.

[Irski Tonac]

Gospon Tiki, imam veliku zelju (a i gomila tonaca kojima sam pokazao pravila ponasanja) da nadjem originalnu verziju pravila ponasanja u bendu, jerbo su mi neki ljudi trazili da im odstampam i okacim isto u studijima i klubovima... Nazvasmo text Svetim Pismom... Tako da, gospon Tiki, molim te okaci link ka originalnom textu ili bar ime autora ovog presvetog teksta!
Hvala unapred!