Post
by Tiki the Boyler » 07 Feb 2009, 00:36
Pa krenimo od izvora signala!
Ono što muzičar (pjevajući, svirajući ili šta već radi) proizvodi je zvuk... A zvuk je po svojoj prirodi mehanički talas ili vibracija (vazduha u krajnjem ishodištu). Da bi bilo kakva dalja obrada zvuka bila moguća, taj mehanički talas iliti vibraciju je neophodno pretvoriti u električni signal. E upravo taj zadatak ima mikrofon. Dakle: MIKROFON JE ELEKTROAKUSTIČKI PRETVARAČ KOJI ZVUČNI – MEHANIČKI TALAS PRETVARA U ELEKTRIČNI SIGNAL. I to ne bilo kakav električni signal – već analogni električni signal koji vjerno odslikava pretvoreni zvučni talas. E sad... koliko je taj signal vjeran zavisiće isključivo od kvaliteta mikrofona, što u praksi uglavnom znači cijene!
O prinicipima rada mikrofona sada nećemo pričati. Bojim se da bismo otišli predaleko, a za shvatanje principa je potrebno određeno predznanje, kog mnogi ovde nemaju, pa bi samo nastalo zbunjivanje. (ukoliko neko bude insistirao možemo i to objasniti)
Ja ću se potruditi da ovde napišem nešto što ćete na drugim mjestima teže naći (u iole razumljivoj formi).
Vrste mikrofona?
Ima ih mnogo... zaista mnogo. I mnogo različitih podjela: po principu rada, po načinu djelovanja zvučnog talasa na membranu, po usmjerenosti, po namjeni itd. itd.
Ono što vas ovde uglavnom interesuje je podjela mikrofona prema namjeni, pa ćemo od toga i krenuti. Tu u startu mikrofone možemo podijeliti na (recimo):
- studijske mikrofone
- mikrofone za žive nastupe (Live)
- mikrofone specijalne namjene . . .
Ja ću opet suziti priču na drugu navedenu grupu, a u okviru nje se pozabaviti (opet većini vas primarnom) podjelom na:
- instrumentalne mikrofone i
- pjevačke mikrofone.
E sad... pošto je ovde većina instrumentalista, ja ću za početak zadovoljiti onu zapostavljenu manjinu, a to su pjevači! I pjevačice!
Žalosna je činjenica da je pjevanje nešto što publika realno najviše sluša, a da sami muzičari o tome najmanje znaju, jer se pjevanje nekako doživljava kao neka vrsta Božjeg dara koji imaš ili nemaš! E pa nije tako... pjevanje se uči i vježba kao i sve ostalo, ali to je već jedna druga tema...
Pjevački mikrofoni...
Kao što im naziv kaže služe za ozvučavanje pjevača i ključni su alat svakog pjevača (pjevačice). Sve što vokalni solista otpjeva ova sprava mora da pretvori u zdrav električni signal koji se potom može provlačiti kroz manje ili više opreme da bi u “neizmjenjenoj” formi stigao do zvučnika, a samim tim i do uha slušalaca. Na žalost nekih, kao što može dobro prenijeti svaku sjajnu interpretaciju, jednako dobro prenosi i greške! (vodite računa o tome)
Jadni vokalni mikrofon trpi sve i svašta... Jadno tihe pjevačice koje nijedan kompresor na svijetu ne može izvući u miksu, kao i divlje growl metalce koji pokušaju istjerati đavola iz mikrofona (ili ga pak utjerati u isti) i deru se u njega kao da im je to poslednje što rade u životu...
Desi se tu i pljuvanje, okretanje na kablu, ispadanje na tvrde ili još tvrđe podloge i šta sve ne... Ali bilo kako bilo (da se priča ne svede na – cijena govori sve) i ove mikrofone ćemo podijeliti na dvije osnovne vrste i obratiti pažnju na (u praksi) najznačajnije karakteristike jednih i drugih. A radi se o DINAMIČKIM i KONDENZATORSKIM mikrofonima.
Sam princip rada ove dvije vrste mikrofona je različit (ali, kao što rekoh, nećemo o tome)! A samim tim i sve karakteristike koje mikrofon ima! Pritom je teško generalizovati; ali činjenica jeste da većina kondenzatorskih mikrofona ima širi frekvencijski opseg i mnogo veću osjetljivost (obrati pažnju na ovo)!
Što se tiče generalnog stava da je dinamički bolji za live nastup - teško da se možu složiti sa pridjevom BOLJI! On svakako jeste daleko praktičniji i upotrebljiviji! Ali BOLJI - teško!
Ono što bi pjevači trebali znati o mikrofonima (da ne ulazimo u inžinjersku terminologiju) jeste sledeće:
Dinamički mikrofoni:
- ne trebaju napajanje tako da ih možete ubosti u bilo kakav mikser (pa i malence koje imate po vježbaonicama)
- imaju nešto manji frekvencijski opseg, koji naročito pada u domenu visokih, što za rezultat ima slabije kupljenje sibilanata, što u live svirci i nije presudno
- imaju manju osjetljivost od kondenzatorskih mikrofona, što otežava izvođenje nekih suptilnih dionica, ali istovremeno imaju manju tendenciju da pokupe neželjene signale i tako krenu u mikrofoniju
- imaju nešto veći dinamički opseg, tj. u stanju su prenijeti veći nivo zvučnog pritiska bez izobličenja, što je presudno za one što vrište, reže i growlaju direktno u membranu (svašta se naziva pjevanjem)
- imaju strašno izražen Proximity Effect, tj. tendenciju da dodaju basove kako se približavaju ustima (već na 3-5cm), što većina pjevača jako lijepo koristi (pjevaš tihu "masnu" dionicu - primakneš mikrofon i eto ti lijepog debelog basa) ali nekima to smeta
Kondenzatorski mikrofoni:
- zahtjevaju +48V fantomsko napajanje da bi uopšte radili (morate provjeriti da li mikser na kom ćete raditi ima fantom i da li je ispravan - većina današnjih ima, ali nikad se ne zna)
- frekvencijski opseg im je nešto veći, tj. puno ljepše prenose sibilante, što se naročito može odraziti kada se vokal provuče kroz dobar reverb, jer se sva ljepota reverba uglavnom javlja kada se isti pobudi signalom u visokom opsegu
- osjetljivost mikrofona je velika, tako da kondenzi "kupe" i najsuptilnije zvuke koje možete proizvesti, što je jako lijepo na tihoj bini; međutim, u slučaju velike buke na (maloj) bini tu nastaje problem, jer takav mikrofon kupi i činele, doboš i gitare, te, što je najgore, povratni signal - zbog čega ima tendenciju ka mikrofoniji - tj. vrlo lako propišti! (što je kod boljih modela redukovano upotrebom višestrukih mehaničkih filtara)
- dinamički opseg (naročito kod jeftinijih modela) je nešto umanjen, a čak i kod skupih modela je poželjno obratiti pažnju na podatak o dinamičkom opsegu, jer ukoliko se on pređe (zamolio vas bubnjar da stavi vaš mikrofon u bas bubanj) može doći do trajnog uništenja mikrofona
- Proximity Effect je dosta manji, tako da se mikrofon u pogledu boje ponaša dosta neutralno bez obzira na rastojanje od usta zbog čega ga vole dobri pjevači koji su u stanju u potpunosti kontrolisati svoj glas
Imajući sve ovo u vidu, recimo, pjevačica u mom bendu se (nakon praktičnog testiranja 20-tak (dvadesetak!) mikrofona) odlučila za dva modela:
1. ElectroVoice N/D 967 - dinamički mikrofon vrlo uskog frekvencijskog opsega - koji zahvaljujući tome prolazi kroz svaki miks na svijetu (nas sedam svira a ona prolazi) i neće propištati ni na najmanjoj smrdljivoj klubskoj bini sa plafonom na 2.10m
2. ElectroVoice RE410 - kondenzatorski mikrofon prelijepe boje (frekvencijske karakteristike) koji je sistemom filtera jako lijepo utegnut po pitanju mikrofonije, a uglavnom ga koristi kada radimo jazz standarde u formi tria ili kvarteta, te sa velikim bendom na velikoj bini - te svaki put kada imamo tonca za mikserom!
Ja, istovremeno, za back vokale odnedavno koristim RODE M1 (dinamički), koji je (po meni) kompromis između dva već navedena! Neće pištati, a ima jako lijepu boju!
Da ne bude favorizovanja određenih proizvođača (ono što se sviđa meni ne mora nužno i vama), pomenuću još neke firme, bar one bitnije:
Shure, Sennheiser, AKG, Audio-Technica, Audix, RODE, Neumman . . .
(s tim što ova dva poslednja imaju puno bolju reputaciju kada su studijski komadi u pitanju)
Kao što vidite, ni ovde univerzalno BOLJE ne postoji...
Probajte, testirajte, pa odlučite šta VAMA najviše godi!
I podijelite svoja iskustva sa nama…
p.s. Sledeći put o mikrofonima za ozvučavanje instrumenata…
). Daii smo 175 evra za ovu Shure-ku i ne znam bas da li je tri puta bolji zvuk koji izlazi iz nje...
