i to je problem, treba ooooogroman talas da se zavalja da bi se nesto promenilo, programi su stari decenijama, profesori takodje, profesori profesora da ne pricam, a neki danasnji klinci ce da postanu profesori sutra i bice isto tako izdrilovani i pravice male lose profesore...
ono sto je zaista lose u svemu tome je to sto ti postanes takav neprimetno jer to je sveprisutni dril koji, ako prezivis, usvojices jedan totalno suvoparan obrazac razmisljanja i ukocices sam sebe u bilo kakvom licnom napredovanju osim strukovnog, ali uz veliki tunnel vision, sto je jos gore nego da ne znas nista...licno sam se uverio u to kad sam isao u civilku i sreo dosta elektroinzinjera, al bas onih ko iz stripa:) tuzno koliko ljudi jednostavno ne umeju da pricaju ni o cemu drugom osim o tome cime se bave, ali ne kao da se to nesto primecuje pa sad ja preterujem, nego bukvalno postanu anksiozni ako krenes da pricas, ne znam, kako si isao u prodavnicu. sedim sa desetoro ljudi i svi postanu anksiozni cim ih psiholoski pomeris za milimetar i odmah menjaju temu u "ahah moja zena je if ne pere sudje then lupi joj samar". naravno, ne zelim da ovaj moj post bude pogresno shvacen i da se sad javljaju gnjevni elektroinzenjeri, necu da generalizujem, dajem primer o tome kako nas skolski sistem skenjava ljude.
in before "treba sire obrazovanje", ne, ne treba, fora je sto je eto na tom etfu preobimno gradivo i sto ti malo slabiji ljudi jednostavno u dosta slucajeva ne rade nista drugo osim faksa, a kad odu na taj faks, driluju ih kako su intelektualna elita (sto je pogresno jer su tehnicka elita, filozofi, istoricari, pravnici bi bili recimo intelektualna elita, ne da je jedna gotivnija od druge, nego jednostavno stvara se pogresna slika) sto za uzrok ima to da oni jos vise zabodu nos u ono sto rade i zatupe se. i onda kad vidis nekog posle pet-deset godina, covek ne ume rec da kaze i onda posle pet recenica znojav trci kuci za komp:) od desetak e-inzinjera koje znam a koji su ozenjeni, negde sedam je ozenjeno sa ribom e-inzenjerkom:)
eto i kod mene medju slikarima ima dosta sindroma, a najizrazeniji je "ja sam umetnik i stoga sam ekspresivan i bombastican" sto u prevodu znaci "ne znam da crtam, tako da cu ici linijom manjeg otpora". zasto je ovo bitno - zato sto se to desava generacijama, pa tako imamo profesore profesora koji su bili u tom fazonu, pa onda sadasnje profesore koji, naravno, opravdavajuci svoju neukost, forsiraju neukost i kod studenata, pa ce sadasnji asistenti, a buduci profesori biti uglavnom oni koji najgore rade u klasi. i tako u krug. u poslednje vreme se javlja suprotan fenomen - divljacki tehnicizam, valjda kao odgovor popizdelih generacija kvalitetnih studenata koji su konstantno sputavani. naravno, kao i svaka krajnost i tunnel vision, ne zna se sta je gore od ta dva.
i sad, fora je sto te promene o kojima ti i ja ovde pricamo moraju da budu korenite, temeljne, dosledne i spore ali dostizne, a ja ne vidim nacin za to. jedino da se nukuje sve, a prezive neki mnogo veliki carevi
