Post
by pisac » 25 Jul 2015, 11:13
Peace,brotha...Fali mi tu onaj bluz sablon,fali mi vokal,fale harmonije,i fali zvuk Fendera.Ili Gibsona.Ne volim ovo skripanje,titranje,jaukanje i buku-ja volim da slusam muziku.Jeff Beck je,negde sam procitao skoro,pozicioniran na 5.mestu liste najpoznatijih gitarista u istoriji,valjda ona zvanicna lista Rolling Stonea.Praveci jedno poredjenje sa balistikom,recimo-bolje je pogoditi cilj sa 22 long riffle nego ga promasiti Magnumom 44.Bolje je odsvirati tri akorda i tri tona i da to bude ONO-toliko emocija i toliko lepote a receno tako jasno i jednostavno,nego se izivljavati sa instrumentom.
Iskreno-da se nadjete na koncertu nekog mladog gitariste,i da vam servira ovu muziku sto je svira J.B. u poslednjih 20 godina,gadjali biste ga cipelom.Ali posto je on legenda,sta god da odsvira je bozanski lepo.Umetnost.
Moje subjektivno misljenje,mozda nisam dovoljno informisan u vezi umetnickog opusa Jeff Becka.Sto ljudi sto cudi,i kako ono ide dalje...eto.Jeff nije nastavio kontinuitetom da se potvrdjuje kao roker,bluzer,ili legenda 70-ih,vec je presao u neke eksperimentalne sfere gde ne mogu da ga prate slusaoci koji su navikli na tradicionalni zvuk gitare.I melodioznost te ere.
Voleo bih da je imao neki svoj bluz ili rok klasik,po kom cemo ga prepoznavati,koje ce mladi gitaristi svirati na koncertima,obradjivati te pesme,gde ce ih postavljati na you tube-u,recimo.Kad malo bolje pogledate,on nema nijednu pesmu koja je poznata,obradjivana,koja je reper za njegovu poziciju na toj listi 100 najvecih.The Thrill is gone,Red Hause,Voodo Chile,Mary had a little lamb,Samba Pa ti,Stairway to heaven,Layla,Zajdi zajdi-jeste to umetnost,da ju je odsvirao Santana,ljudi bi rekli WOW! sirom sveta-,Oh well i Albatross,Black magic woman...