sve zavisi šta ko svira.
Slažem se da treba birkati i naći nešto što ti leži, ali manje više..sve je to isto.
Sa tim nekim sitnicama može da se živi.
Ko svira neke nove vrste muzike, nek traži sintisajzere ili neka ide u Di Džejeve.
Strat je strat, Fender, Squier, vamte namte..sve je to isto.
Ne poričem da sam konzerva i da bi mi jedan Fender i jedan Gibson bili dovoljni za bilo koji žanr, jer ja se prilagođavam instrumentu, a ne obrnuto. I izvlačim sve šta mi treba iz njega. Tu i tamo neki efekat i to je to. Možda bi sa nekim PRS-om ili ne znam ni ja kojom gitarom to išlo lakše..nemam pojma niti me interesuje. Za mene je gitara alatka i 99% me interesuje sama muzika, a gitara tek 1% i to tek ako nešto treba da pritegnem, zamenim žice ovo ono..
Sad da tražim neku "savršenu" gitaru za mene ? PRvo, trebalo bi da sam savršeni gitarista, pa da mogu da se zajebavam sa akcijama tipa "dam im moj otisak leve šake a oni urade vrat koji će savršeno tu da legne"..
Ili da se zajebavam sa magnetima ceo život, ne pada mi na pamet.
Ako do sada, sa svojih 5 banki nisam uspeo da nađem ton koji mi treba, onda nešto sa mnom nije u redu, right ?
Da sam otkrio neki "svoj ton", pa da i razumem potrebu za picajzliranjima, ovako...ja sam manje više kao Mao Ce Dung - svim gitaristima bih podelio po jednan reprezentativan primerak španske gitare, akustične, jednog strata, jednog LP-ja, jednog 335, jednog telca, jednu bass gitaru, mandolinu, ukulele, rezonator i tako to..i to bez prava da mnogo mrsomude (možda boja da bude različita) i teraj.
Jedno akustik pojačalo, jedno za bass gitaru, jedno za električnu i možda eto još i jedan procesor i ćao. Ostalo bi sve moralo da bude u prstima i talentu, pa da vidimo.