Domaci Rok
Moderators: dejankuki, Critical, Trooper
-
- Posts: 13
- Joined: 16 Mar 2007, 18:25
- Location: Bg
-
- Posts: 7
- Joined: 02 Apr 2007, 16:31
- Location: Lazarevac
Nađi Pop mašinu. Videćeš da su onda bili ispred vremena. Imala sam jedan njihov live album (tačnije matorci su ga imali). Jako su mi se dopali. A ono kasnije: dugme i pastirski rok, Štulić sa njegovim ridanjem i recitovanjem, a pogotovo što nije znao da naštimuje gitaru, nego su mu je na koncertu ortaci štimovali, dalje Sead Memić Vajta i njegova Teška industrija (zamisli ime grupe - tipično komunističko da animira radničku klasu), bolje da ništa od toga ne komentarišem... Naša rok scena nije baš imala čime da se pohvali. Pogotovo za izvoz.
meni licno, po pitanju domacih rock bendova, na prvih 10 mesta ide EKV, zbog njihove vatrene muzike
i izuzetno snaznih i liricnih textova , a posle naravno idu i nezaboravni benkovi kao sto su: smak, azra, bulevar, leb i sol, ..., lista je orgomna, ali ja na nju ne bih stavio bijelo dugme jer mi se ne svidjaju...

Rocket Roll se kao i obično svojski potrudio da napiše odličan tekst. Obzirom da znam koliko godina ima morao je mnogo toga da pročita i pogleda da bi u tome uspeo.
Petar Janjatović nije pripremao enciklopediju 15 godina već čitav svoj život, samo što to ranije nije radio svesno.
Ja sam u nekom svom tekstu napisao da istorijski događaji moraju da se posmatraju i tumače uzimajući u obzir okolnosti trenutka nastanka. Nije lako sažeti YU rock istoriju u par rečenica. Rock je muzika jedne buntovne generacije koja se protivila svemu što je smatrala nazadnim, rat u Vijetnamu, atomsku bombu i slično. Setite se hipi pokreta, "dece cveća" i "Kose" na primer. U tom smislu su bile česte tribine sa gostima borcima iz Vijetnama recimo, tako da pljuvati neke rock legende ovako sa distance i gledajući na njih iz nekog savremenog ugla je potpuno pogrešno. Mnogo toga nije bilo savršeno ni u muzičkom ni u tekstualnom ni u izvođačkom smislu, ali je možda po nečemu drugom bilo značajno. Bio sam u prilici da se povremeno družim sa Vasketom iz "Sedmorice mladih" (ako uopšte možete danas da predstavite sebi koja je on veličina bio) i jednom prilikom smo dugo razgovarali o našem rocku. Saglasili smo se da je Bijelo dugme i Bregović nešto najveće i najznačajnije što se dogodilo u istoriji rocka. Veliko je zato što su mnogim sledbenicima otvorili širom vrata pa su nakon njih nicale gupe koje su mnogo lakše dolazile do vrha nego ranije. Tada je nikla tkzv. sarajevska škola rocka kao treća pored beogradske i zagrebačke. Pomogli su da upoznamo neke sarajevske sjajne grupe (Teška industrija), ali i da prođu neke muzički slabije (Plavi orkestar). Kao što je napisano čak se i Tito zainteresovao za taj fenomen. Jednostavno u mnogo čemu su bili prvi. U vreme kada je održan čuveni koncert kod Hajdučke česme Beograd je imao oko 600.000 stanovnika, a na koncert je došlo 70.000 ljudi! Prvi su prodali 100.000 LP ploča što je bio fantastičan tiraž, itd. Lično nikada nisam bio fan Dugmeta i imam jedino njihov prvi album, ali ne mogu da prenebregnem njihovu veličinu i značaj.
Zato ne pljujte na istoriju našeg rocka ona je itekako značajna. Sociološki je mnogo interesantnije sagledati probleme savremene generacije koja je rock u jednom trenutku potpuno odbacila da bi ga pomalo i stidljivo vraćala na scenu.
Petar Janjatović nije pripremao enciklopediju 15 godina već čitav svoj život, samo što to ranije nije radio svesno.
Ja sam u nekom svom tekstu napisao da istorijski događaji moraju da se posmatraju i tumače uzimajući u obzir okolnosti trenutka nastanka. Nije lako sažeti YU rock istoriju u par rečenica. Rock je muzika jedne buntovne generacije koja se protivila svemu što je smatrala nazadnim, rat u Vijetnamu, atomsku bombu i slično. Setite se hipi pokreta, "dece cveća" i "Kose" na primer. U tom smislu su bile česte tribine sa gostima borcima iz Vijetnama recimo, tako da pljuvati neke rock legende ovako sa distance i gledajući na njih iz nekog savremenog ugla je potpuno pogrešno. Mnogo toga nije bilo savršeno ni u muzičkom ni u tekstualnom ni u izvođačkom smislu, ali je možda po nečemu drugom bilo značajno. Bio sam u prilici da se povremeno družim sa Vasketom iz "Sedmorice mladih" (ako uopšte možete danas da predstavite sebi koja je on veličina bio) i jednom prilikom smo dugo razgovarali o našem rocku. Saglasili smo se da je Bijelo dugme i Bregović nešto najveće i najznačajnije što se dogodilo u istoriji rocka. Veliko je zato što su mnogim sledbenicima otvorili širom vrata pa su nakon njih nicale gupe koje su mnogo lakše dolazile do vrha nego ranije. Tada je nikla tkzv. sarajevska škola rocka kao treća pored beogradske i zagrebačke. Pomogli su da upoznamo neke sarajevske sjajne grupe (Teška industrija), ali i da prođu neke muzički slabije (Plavi orkestar). Kao što je napisano čak se i Tito zainteresovao za taj fenomen. Jednostavno u mnogo čemu su bili prvi. U vreme kada je održan čuveni koncert kod Hajdučke česme Beograd je imao oko 600.000 stanovnika, a na koncert je došlo 70.000 ljudi! Prvi su prodali 100.000 LP ploča što je bio fantastičan tiraž, itd. Lično nikada nisam bio fan Dugmeta i imam jedino njihov prvi album, ali ne mogu da prenebregnem njihovu veličinu i značaj.
Zato ne pljujte na istoriju našeg rocka ona je itekako značajna. Sociološki je mnogo interesantnije sagledati probleme savremene generacije koja je rock u jednom trenutku potpuno odbacila da bi ga pomalo i stidljivo vraćala na scenu.
Tacno ,i mi ne mozemo sada da gledamo na njih sa "mrznjom" sto su unistili rock u Srbiji ,ja ih ne volim ,ali moja keva poludi kada ih cuje .Sava wrote:Jednostavno u mnogo čemu su bili prvi
Za Stulica cu samo da kazem da je promenio dosta i da nije bilo njega ko zna kakva bi nam scena bila danas ,mozda sto puta gora ,to ja kazem, a neko ce opet reci da bi bila bolja..............
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Sava piše, kao i uvek, kratko i direktno o suštini problema.
To je stari problem sa istorijom, i za njega nije niko pojedinačno kriv - najkraće rečeno, ljudi o njoj često razmišljaju površno i obično misle da se ona desila juče, u istom ovakvom svetu. A nije. Da bi se razumela patetika ranih pesama Riblje Čorbe, treba znati da smo živeli u zemlji u kojoj si mogao da odeš u zatvor zbog jedne pogrešne reči. Da bi se razumela Azra, treba gledati u Rusiju - Okudžava, Visocki, DDT ("Šta to beše jesen? To je lišće..."). Azra je prvi post rock bend i prvi slovenski rock (ne pastirski, nego slovenski)... ali da ne širim temu.
Čovek danas sluša te albume i misli - nije to Metalika, ma nisu to čak ni Roling Stonsi. No, to je gledanje iz današnje perspektive. Nije Metalika, jer tada niko nije imao pojačalo jače od 100 vati. Nisu Stonsi, jer su "slavni" Stonsi - oni njihovi albumi iz '68, a ne oni koji su izlazili kada i albumi EKV.
Da okrenemo sliku - čini vam se da su ex-YU bendovi loši? Ali oni su, u to vreme, bili najbolji u Evropi. Cela Nemačka nije imala ni jedan takav album, i zato je Smak tamo bio toliko popularan. Cela Rusija nije ni mogla da ima neki takav album, zato su turneje Plavog orkestra, Bijelog dugmeta itd. tamo obarale sve rekorde. U poređenju sa čime je, na primer, Plavi orkestar loš? U poređenju sa američkom produkcijom. Ali mi nismo bili deo demokratije, slobodnog tržišta i slobodnih medija - mi smo bili komunisti. Činjenice da su kod nas izašli albumi kao "Ujed za dušu", "Kad fazani lete" i "Kosovka djevojka" su nezapamćene u istoriji komunizma.
Drugim rečima, menjao bih pet Metalika za, recimo, jednu Riblju Čorbu. Metalika, to su (iz perspektive ex-YU rocka) neka bogata derišta koja nikada u životu nisu gladovala i niko im nikad nije pretio Golim otokom, a Riblja Čorba je od onih ljudi kakvi su Nelson Mendela i Mahatma Gandi, samo što borcima protiv komunizma niko ne daje Nobelove nagrade. Znači: Zapad - distorzija, a iza distorzije stoji Pepsi kola. Ex-YU rock - gitare, a iza gitara stoji ezopovski jezik pobune.
Dosta od mene. Čitajte Peljevina, ako želite, da biste videli šta je bio SSSR i šta je Rusija danas. Da još navedem kako Peljevin aludira na Dostojevskog:
Šta to beše večnost? To je banja,
Večnost - to je banja s paucima.
Ali ako banju
Zaboravi Manja
Šta će biti s Državom i svima?
To je stari problem sa istorijom, i za njega nije niko pojedinačno kriv - najkraće rečeno, ljudi o njoj često razmišljaju površno i obično misle da se ona desila juče, u istom ovakvom svetu. A nije. Da bi se razumela patetika ranih pesama Riblje Čorbe, treba znati da smo živeli u zemlji u kojoj si mogao da odeš u zatvor zbog jedne pogrešne reči. Da bi se razumela Azra, treba gledati u Rusiju - Okudžava, Visocki, DDT ("Šta to beše jesen? To je lišće..."). Azra je prvi post rock bend i prvi slovenski rock (ne pastirski, nego slovenski)... ali da ne širim temu.
Čovek danas sluša te albume i misli - nije to Metalika, ma nisu to čak ni Roling Stonsi. No, to je gledanje iz današnje perspektive. Nije Metalika, jer tada niko nije imao pojačalo jače od 100 vati. Nisu Stonsi, jer su "slavni" Stonsi - oni njihovi albumi iz '68, a ne oni koji su izlazili kada i albumi EKV.
Da okrenemo sliku - čini vam se da su ex-YU bendovi loši? Ali oni su, u to vreme, bili najbolji u Evropi. Cela Nemačka nije imala ni jedan takav album, i zato je Smak tamo bio toliko popularan. Cela Rusija nije ni mogla da ima neki takav album, zato su turneje Plavog orkestra, Bijelog dugmeta itd. tamo obarale sve rekorde. U poređenju sa čime je, na primer, Plavi orkestar loš? U poređenju sa američkom produkcijom. Ali mi nismo bili deo demokratije, slobodnog tržišta i slobodnih medija - mi smo bili komunisti. Činjenice da su kod nas izašli albumi kao "Ujed za dušu", "Kad fazani lete" i "Kosovka djevojka" su nezapamćene u istoriji komunizma.
Drugim rečima, menjao bih pet Metalika za, recimo, jednu Riblju Čorbu. Metalika, to su (iz perspektive ex-YU rocka) neka bogata derišta koja nikada u životu nisu gladovala i niko im nikad nije pretio Golim otokom, a Riblja Čorba je od onih ljudi kakvi su Nelson Mendela i Mahatma Gandi, samo što borcima protiv komunizma niko ne daje Nobelove nagrade. Znači: Zapad - distorzija, a iza distorzije stoji Pepsi kola. Ex-YU rock - gitare, a iza gitara stoji ezopovski jezik pobune.
Dosta od mene. Čitajte Peljevina, ako želite, da biste videli šta je bio SSSR i šta je Rusija danas. Da još navedem kako Peljevin aludira na Dostojevskog:
Šta to beše večnost? To je banja,
Večnost - to je banja s paucima.
Ali ako banju
Zaboravi Manja
Šta će biti s Državom i svima?
BTW, nadogradnja na Rollovu pricu... Bora i JESTE imao problem politicke prirode kada je na trecem albumu "Mrtva priroda" u pesmi Na zapadu nista novo, rekao "za ideale ginu budale". Imao je veeelikih problema i umalo nije bio lincovan od SUBNORA i politicke oligarhije tog doba!!!
A pre toga mu je cenzurisana jedna pesma "Mirno spavaj" gde je rekao "uzmi svoje sedative". Na zvanicnom izdanju "Kost u grlu", umesto toga je morao da stavi uzmi svoje lude snove (ili tako nesto, ne secam se a mrzi me da trazim).
A pre toga mu je cenzurisana jedna pesma "Mirno spavaj" gde je rekao "uzmi svoje sedative". Na zvanicnom izdanju "Kost u grlu", umesto toga je morao da stavi uzmi svoje lude snove (ili tako nesto, ne secam se a mrzi me da trazim).
Ja stvarno uvek imam problem sa tim premeravanjem zasluga. Uopšte ne mogu umetnost da gledam samo kao refleksiju aktuelnog, mislim o tome kako će u večnosti da zazvoni neko ostvarenje.
Kada izumru svi koji se sećaju političkih okolnosti, kulturne represije, socioloških specifičnosti i drugih faktora koji su donekle oblikovali neko delo, ostaje to delo samo, golo, prepušteno svakavim pogledima i različitim mišljenjima. Preživeće, ili neće preživeti. I kraj.
Kada je Mendelson slučajno pronašao na pijaci Bahove note, sumnjam da je mogao da nabroji baš neku silu priča vezanih za njegov život, da je mogao ovako da secira Bahovo vreme i da upre prstom i kaže "Evo ovde se jasno vidi da je stvaralac pod tim i tim uticajem uradio to i to". Pred Mendelsonom je stajalo golo Bahovo delo koje je preživelo i tada i sada...
Ja se klanjam žrtvama koje su određeni autori morali da podnesu, ali ako pričam o nečijem delu, I don't give a flyin' phukk za svaki ici-bici detalj vezan za stvaralački proces, hoću da posmatram delo kao takvo. O antičkim stvaraocima znamo ponešto ili ništa, ali bih mogao da se kladim da su i oni bili izloženi kritikama, progonima, strogim pogledima, i da ne nagađam dalje. Svako vreme i svako mesto nosi svoju težinu. Eto, težina sa kojom Metallica mora da se nosi je to što čak i da su ikad bili iskreni sa svim svojim pričama, uvek može da dođe neko ko će reći da to nije to, da nisu oni osetili patnju pa da o tome ne mogu da govore. Njihova geografska lokacija, valuta koju koriste, i vreme u kome rade nekome može da baci ozbiljnu senku na probleme o kojima pokušavaju da govore. Rocket, ne kritikujem tvoj stav, u dobroj meri se slažem, samo pokušavam da pretresem problem i sa druge strane. Pričam o granicama tumačenja.
U tom kontekstu, meni je rok scena SFRJ, SRJ, SiCG i Srbije onako... hajde da ne budem baš agresivan pljuvač, ali eto... nije mi zanimljiva. Izdvojio bih Time i Haustor, mada je to već malo progresivniji zvuk, ne znam da li tu može da se spominje rok u nekom klasičnom kontekstu.
Kada izumru svi koji se sećaju političkih okolnosti, kulturne represije, socioloških specifičnosti i drugih faktora koji su donekle oblikovali neko delo, ostaje to delo samo, golo, prepušteno svakavim pogledima i različitim mišljenjima. Preživeće, ili neće preživeti. I kraj.
Kada je Mendelson slučajno pronašao na pijaci Bahove note, sumnjam da je mogao da nabroji baš neku silu priča vezanih za njegov život, da je mogao ovako da secira Bahovo vreme i da upre prstom i kaže "Evo ovde se jasno vidi da je stvaralac pod tim i tim uticajem uradio to i to". Pred Mendelsonom je stajalo golo Bahovo delo koje je preživelo i tada i sada...
Ja se klanjam žrtvama koje su određeni autori morali da podnesu, ali ako pričam o nečijem delu, I don't give a flyin' phukk za svaki ici-bici detalj vezan za stvaralački proces, hoću da posmatram delo kao takvo. O antičkim stvaraocima znamo ponešto ili ništa, ali bih mogao da se kladim da su i oni bili izloženi kritikama, progonima, strogim pogledima, i da ne nagađam dalje. Svako vreme i svako mesto nosi svoju težinu. Eto, težina sa kojom Metallica mora da se nosi je to što čak i da su ikad bili iskreni sa svim svojim pričama, uvek može da dođe neko ko će reći da to nije to, da nisu oni osetili patnju pa da o tome ne mogu da govore. Njihova geografska lokacija, valuta koju koriste, i vreme u kome rade nekome može da baci ozbiljnu senku na probleme o kojima pokušavaju da govore. Rocket, ne kritikujem tvoj stav, u dobroj meri se slažem, samo pokušavam da pretresem problem i sa druge strane. Pričam o granicama tumačenja.
U tom kontekstu, meni je rok scena SFRJ, SRJ, SiCG i Srbije onako... hajde da ne budem baš agresivan pljuvač, ali eto... nije mi zanimljiva. Izdvojio bih Time i Haustor, mada je to već malo progresivniji zvuk, ne znam da li tu može da se spominje rok u nekom klasičnom kontekstu.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Kris, znam šta hoćeš da kažeš - i baš tu je problem - rock je aktuelna umetnost, umetnost ZA svoje vreme (može da se kaže: angažovana umetnost) i mora da se meri tim vrednostima. Odnosno, rock će preživeti u istoriji kao znak (slika) svoga doba, a ne kao "večni" muzički izraz.
Hoću da kažem, Bah i rock, to su dve različite stvari (nije rock bolji od Baha, to se ne može porediti). Ali i u klasičnoj muzici imaš takve primere: hoće li preživeti dadaistički muzički eksperiment zato što je "večno bitan"? Neće. Neće ni musique concrete, neće (verovatno) ni Štokhauzen, svakako neće Steve Reich. Ali će oni (zajedno sa rockom) biti u istoriji kao "znaci svoga vremena".
U poeziji, Majakovski nije bitan kao poetski genije nego kao "pesnik revolucije". Niko danas ne čita Marinetija ili Tristana Caru zato što oni mogu da se mere sa Šekspirom. Ali u istoriji ima mesta za obe te kategorije.
Tim pre nužda da se rock gleda kao "pečat vremena" ("Hamlet"). Inače je rock samo tri akorda. To je dobro sažeo Bono, kada je u "All Along The Watchtower" dodao stihove:
"All I've got is this red guitar,
Three chords, and The Truth.
All I've got is this red guitar -
- The rest is up to you."
Hoću da kažem, Bah i rock, to su dve različite stvari (nije rock bolji od Baha, to se ne može porediti). Ali i u klasičnoj muzici imaš takve primere: hoće li preživeti dadaistički muzički eksperiment zato što je "večno bitan"? Neće. Neće ni musique concrete, neće (verovatno) ni Štokhauzen, svakako neće Steve Reich. Ali će oni (zajedno sa rockom) biti u istoriji kao "znaci svoga vremena".
U poeziji, Majakovski nije bitan kao poetski genije nego kao "pesnik revolucije". Niko danas ne čita Marinetija ili Tristana Caru zato što oni mogu da se mere sa Šekspirom. Ali u istoriji ima mesta za obe te kategorije.
Tim pre nužda da se rock gleda kao "pečat vremena" ("Hamlet"). Inače je rock samo tri akorda. To je dobro sažeo Bono, kada je u "All Along The Watchtower" dodao stihove:
"All I've got is this red guitar,
Three chords, and The Truth.
All I've got is this red guitar -
- The rest is up to you."
Ne mozes muziku da delis po biografiji i izvornom materijalnom stanju izvodjaca. Zasto podrazumevas da su clanovi Metallice bili isto ovoliko bogati kao klinci? Koliko god para imao, ne mozes da budes jedan od najpoznatijih muzicara na svetu ako nisi dobar kompozitor, izvodjac, i zabavljac. I realno, svi poznati bendovi/solo izvodjaci za koje mozes da kazes da su komercijala, razmazeno deriste, sranje, ne znam sta, svi prave dobru muziku. Samo je razlika u tome da li ti slusas takvu vrstu muzike ili ne. I da li je prevelika popularnost pocela kod tebe da stvara odbojnost. Pri tome ne mislim samo na rock, nego uopsteno na Metallicu, Eminema, Britney Spears...Rocket Roll wrote: Znači: Zapad - distorzija, a iza distorzije stoji Pepsi kola. Ex-YU rock - gitare, a iza gitara stoji ezopovski jezik pobune.
Da, aktuelna umetnost, što onda meni sasvim daje pravo da iz ovog vremena ne osećam potrebu da se previše bavim onim vremenom. Kapiram šta hoćeš da kažeš, samo ne mogu da se otmem utisku da svo to pretresanje okolnosti pod kojima je nešto nastalo više govori "Evo zašto to nije baš toliko loše" a nikako ne može da govori "Evo zašto je to jako dobro". Da se vratim na početak teme, čovek je hteo da mu se preporuči neki spisak... i to meni i pravi smetnju, zaista samo mogu da pobrojim neke znake vremena, a ne nešto što je korisno slušati.
Da i ne pokušavamo sada ovde da pretresemo koliko je zaista istine spakovano uz ta 3 akorda, da li je rok samo u 3 akorda ili tu ima prostora za više i bolje...
Da i ne pokušavamo sada ovde da pretresemo koliko je zaista istine spakovano uz ta 3 akorda, da li je rok samo u 3 akorda ili tu ima prostora za više i bolje...
Sa ovim se bas ne slazem ,uzecu popularnu ziku kao primer ,mislis da je Timberlake popularan zato sto on zna da napravi ziku ,ili sto zna da igra ,imas mali milion ljudi koji bolje igraju od njega ,ne, on je popularan zato sto ima lika kao sto timbaland da mu napravi sve sto treba i da mu kaze kako da otpeva.On to njemu sigurno ne radi zato sto ga voli ,vec zato sto ce da dobije lepe pare.Koliko god para imao, ne mozes da budes jedan od najpoznatijih muzicara na svetu ako nisi dobar kompozitor, izvodjac, i zabavljac
A da lova ne igra glavnu ulogu u Srbiji sto se tice zike ,mislim da o tome ne treba ni da se prica ,i ne ,ne govorim samo o narodnjacima.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 0 guests