Pa ima i loših strana ProToolsa, čujem - MIDI je nezgodniji za rad. Prednosti su jako napredni algoritmi za kvantizaciju bubnjeva, ritam gitara, pitchovanje glasa... Kako kažu producenti, da nema ProToolsa Ceca i Madona bi zvučale kao muzičke analfabete kakve jesu.
To znam iz druge ruke, nažalost. Skofild i Endi Snip su u nedavnim intervjuima bili fascinirani činjenicom da ProToolsi mogu SVE da poprave: loše odsviran rif, ispadanje bubnja iz ritma, ubrzavanje solaže, preštimavanje solaže, peglanje grešaka... Slične funkcije imaju i, recimo, Steinbergovi programi, ali na Toolsima je to, kako razumem, čas posla a rezultati su najbolji.
Postoji još i rasprava o zvučanju sabirnice (master šine, master outa) kod tih programa (navodno je Nuendo "mekan" a ProToolsi su "sveži"), ali su mišljenja podeljena. Goran Bregović kaže da ProToolsi zvuče bolje, mnogi profesionalci ne veruju u to.
Skofild je u pomenutom intervjuu rekao još i to da hardver ipak zvuči bolje, ali da su veliki studiji koji su uložili milione u opremu (koju će otplaćivati narednih sto godina, bukvalno) počeli da gube porudžbine jer klijentu žele da uđu u studio i vide ProToolse, pošto se sa njima posao može (kako oni misle) odraditi brže a greške pokriti mnogo kvalitetnije nego "peglanjem" na hardveru. Onda veliki studiji i ne misle mnogo, puknu tih tridesetak soma dolara, i gotovo - to ih dođe jeftinije nego neki mikrofoni koje moraju da imaju.
Ostaje još kompatibilnost i kvalitet zapisa. Tehnika zapisivanja zvuka korišćena u studijima pre pojave kompjutera nije imala za kompjuter nedostižnu rezoluciju (kao što je slučaj sa filmskom trakom), bila je strrašno glomazna (ogromni magnetofoni koji se jako brzo vrte), iziskivala puno ulaganja (sveža traka se kupovala u industrijskim količinama) i prostora za čuvanje (uđite jednom u sef Kinoteke na Košutnjaku, koliki je to prstor), ali pre svega nije je bilo lako transportovati iz studija u studio. Kada je hardver počeo da podržava (recimo) 24 bita a diskovi porasli na preko 4 GB, ljudi su shvatili da digitalni zvuk zahteva manje mesta, može da se backupuje vrlo jednostavno, šalje od studija do studija putem žice (tete Internete) bez gubitaka na kvalitetu, pa što onda ne prihvatiti i eventualne loše strane, "kada sve ionako završi na CDu (čitaj: 16 bita i prekompresovano do blesavosti)"? Dakle, svi prelaze na kompjuter i traka, negde oko 2002, odlazi (u najvećem broju slučajeva) u penziju. Postavlja se novo pitanje: nekada se znalo koje su konzole najbolje (SSL, Neve, tako te stvari), koja je sada od tih "digitalnih konzola" najbolja? ProTools napravi proizvod koji se obraća direktno profesionalcima, "bandluje" hardver i softver, nudi daleko veću rezoluciju od običnih korisničkih sistema, pri tom radi kako treba, i... ostalo je istorija.
No uskoro najavljuju novi Sonar, koji bi trenalo da uzdrma stvari, CuBase i Nuendo su preležali sve dečje bolesti i šljakaju tako da mnogi ne primećuju nikakvu razliku (CuBase od verzije 3.1.x.x, Nuendo od 3.2.x.x), producenti megamilionskih albuma i dalje koriste ProToolse samo za usnimak i konačno peglanje (izbegavajući da usnimavaju direktno u komp, već prvo idu na traku, kroz hardver, pa tek onda u komp na slajsovanje) i na sav glas kukaju kako več posle trećeg - četvrtog plugina čuju degradaciju zvuka...
Evo jednog klipa Stiva Vaija kako reklamira i objašnjava ProToolse (BeatDetective i tako to):
http://www.youtube.com/watch?v=cXTemaN_1Sk