Kontam da bi trebalo da stoji u Alternativi, ali ok. Valjda može i ovde.
Ja sam inače veliki zaljubljenik u radio (stoga je razumljiva moja ogorčenost na televiziju). Dok sam bio mlađi, pomno sam pratio razne (lokalne) radio stanice, uključivao se u programe, tražio muzičke želje i upijao znanje iz raznih muzičko i naučno-obrazovnih emisija (nevjerovatno je da je i to nekad išlo na radiju). Ima nečeg magičnog u tom iščekivanju i efektu iznenađenja koje ti džokej priređuje samim puštanjem pjesme koju obožavaš, imaš je uredno arhiviranu na disku ili kaseti i možeš da je pustiš kad poželiš. Ali ne... Najviše joj se obraduješ upravo onda kada je čuješ na radiju. Valjda jer znaš da postoji još mnogo ljudi koji je u tom istom trenutku slušaju i raduju joj se kao što joj se ti raduješ. Da postoji još mnogo onih koji u tom trenutku razmišljaju baš kao ti!
Prije svakog uključivanja radija sam pažljivo pripremao "čistu" kasetu na koju bih mogao da snimim pjesme koje će se "vrtjeti" te večeri i koje ću kasnije arhivirati i podijeliti sa onima koji nisu stigli da ih snime. Jedna od prvih pjesama, a prva na mojoj kaseti, koje su puštene u etar te večeri kada je disk džokej držao banku o post-panku bila je upravo "She's lost control". Tada sam i prvi put čuo za Joy Division.
Tu kasetu sam ko zna gdje izgubio, a njih od tada ih slušam prilično redovno; divim se svemu što su Ian i ekipa uradili i posebno se radujem kada neku njihovu pjesmu čujem na radiju. Jer radio, Joy Division i ljudi slični njima su mene "drmnuli". Kako mogu da okrenem leđa nekome ko je promijenio moj život?!
Omiljene pjesme? "She's lost control", "Isolation", "Transmission", "Disorder", itd...