...dalje...
''
SISTEM DURSKIH I MOLSKIH LESTVICA
Ove lestvice dobijaju svoj naziv kao predstavnici
durskog i molskog roda, koji se međusobno razlikuju prema vrsti terce (i trozvuka) na I stupnju:
a) lestvice
durskog roda imaju na tonici
veliku tercu i durski (veliki) trozvuk;
b) lesvice
molskog roda imaju na tonici
malu tercu i molski (mali) trozvuk.
S tim u vezi se jedan od polustepena u durskoj lestvici (bilo kog tipa) nalazi između III i IV stupnja, a u molkoj - između II i III. U stvari, pojedini tipovi se i dalje međusobno razlikuju samo po položaju drugog, i eventualno trećeg, polustepena. Kod osnovnog, tzv.
prirodnog tipa durske lestvice drugi polustepen leži između VII i VIII (tj. I) stupnja, a kod prirodne molske - između V i VI
Drugi,
harmonski tip lestvica nastao je iz potrebe za vođicama. Naziv
vođica, u najširem smislu, odnosi se na svako
polustepeno rastojanje između lestvičnih stupnjeva - bilo prirodno, u samoj građi lestvice, ili veštački stvoreno alteracijom, tj. hromatskom promenom lestvičnog stupnja. Usled veće bliskosti, stupnjevi na takvom rastojanju pokazuju, već u melodijskom nizanju, jaču za kretanjem iz jednog u drugi negoli u one stupnjeve od kojih ih deli ceo stepen. U harmonskim vezama ova tendencija je još jača, jer je potpomažu i činioci sazvučja; zato je pojava vođica naročito značajna baš za harmoniju, kad se ima u vidu i obratno dejstvo - da vođični odnosi utiču i na veze sazvučja. Pri tom je tendencija kretanja, u stvari, jednosmerna - po sledećem principu:
a) ako je polutepen između sporednog i glavnog stupnja lestvice
sporedni, čini vođicu za glavni;
b) ako je polutepen između alterovanog i prirodnog stupnja
alterovani, čini vođicu za prirodni;
C) ako je odnos ravnopravan, tj. oba stupnja prirodna i oba sporedna - vođična tendencija je praktično dosta slaba, pa ovakvi slučajevi u tom pogledu nemaju značaja.
Kao najvažnije, izdvajaju se vođice za toniku i dominantu, tako da se u užem smislu naziv
vođica i odnosi na njih. U prirodnoj durskoj lestvici potoji samo
vođica za toniku, s njene donje strane (VII>I) - koja se naziva
donja vođica. U prirodnoj molskoj lestvicipostoji samo
vođica za dominantu, s njene gornje strane (V<VI) - koja se naziva
gornja vođica.
S obzirom na prevashodni značaj vođica za harmonske odnose, pojavila se težnja da se prirodne lestvice upotpune u tom pogledu, tj. da durska dobije i gornju, a molska i donju vođicu. Ovo se ostvaruje alteracijom -
sniženjem VI stupnja u duru, odnosno
povišenjem VII u molu; tako nastali, harmoski tip lestvica, uz zadržavanje ostale trukture iz prirodnih, sadrži tri polustepena, dok se - usled izvršene promene - obrazuje
razmak prekomerne sekunde između VI i VII stupnja, tj. između dveju vođica - kako u duru, tako i u molu.
Ovako opremljene obema vođicama, harmonske letvice su za harmonske potrebe i najpogodnije - što će se videti i na njihovom akordskom fondu. Međutim, u melodijskom pokretu gornji deo takvih lestvica ne deluje sasvim prirodno, upravp zbog
centrifugalne tendencije dveju vođica: njihova usmerenost je međusobno protivrečna i upućuje melodijski pokret sa gornje vođice silazno, a sa donje uzlazno, dok se obrnuto kretanje, tj. sa gornje na donju vođicu ili obratno, oseća kao nelogično. Potreba za prevazilaženjem te melodijske prepreke dovela je do obrazovanja i trećeg,
melodijskog tipa durskih i molskih lestvica, gde se
u duru VII stupanj snižava i primiče (već sniženom) VI, dok se
u molu VI povišava i približava (već povišenom) VII. U duru se, dakle, ukida donja vođica i ostaje samo gornja; u molu nestaje gornja i ostaje samo donja.
Tri prikazana para lestvičnih tipova grade jedan čvrst i logičan sistem, po svojim sličnostima i razlikama - čak jedan, u izvesnom smislu, zatvoren krug. Ovo se lako zapaža njihovim sveukupnim uspoređenjem. Već je rečeno da se bilo kakva durska od bilo kakve molske lestvice razlikuje po tome što je u durskoj polustepen između III i IV stupnja (velika terca na tonici), a u molskoj između II i III (mala terca). To ostaje i jedina razlika ako se uporede prirodni dur i melodijski mol, melodijski dur i prirodni mol, a harmonske lestvice međusobno - jer se ovako povezani parovi u pogledu priutnih vođica podudaraju.
Ove sličnosti i razlike mogu se iskazati i kroz tetrahordski sastav lestvica.
Tetrahord je naziv za
postepen, jednosmeran niz od četiri tona - dakle, za polovinu lestvice (donji i gornji tetrahord: I-IV i V-I). Kao takav, on obuhvata raspon od čiste kvarte (5 polustepena) i četiri stupnja lestvice (znači - 3 razmaka). Tipovi tetrahorada razlikuju se - kao i tipovi lestvica - po vrsti razmaka među pojedinim stupnjevima:
durski: stepen>stepen>polustepen
molski: stepen>polustepen>stepen
frigijski: polustepen>stepen>stepen
harmonki: polustepen>stepen i po>polustepen
Ako se, dakle, posmatra uzlazno (kao i letvice),
durski tetrahord ima polutepen na svome kraju,
molski u sredini,
frigijki na početku, a harmoski - i na početku i na kraju (dok mu je srednji razmak stepen i po). Primenjeno na lestvice:
sve durske lestvice imaju donji tetrahord durski, a molske - molski;
razlike među tipovima leže, dakle, u gornjem tetrahordu, i tu se opet povezuju već navedeni parovi: prirodni dur i melodijski mol - sa gornjim tetrahordom durskim, melodijski dur i prirodni mol - sa gornjim tetrahordom frigijskim, i harmoske lestvice - a gornjim harmonskim.''
Toliko za sad. Jasno je da je većina ovoga (ako ne i sve) već pomenuto i razjašnjeno od strane autora teme, ali je to sad ''osveženo'' (za one koji su se kasnije uključili, a naporno im je da isčitavaju sve) prepisom iz stručne literature (nažalost, usled tehničkih nemogućnosti izostavljeni su vizualni primeri) sa ciljem da se (osim osvežavanja svog ličnog znanja

) oni koji tek počinju sa ovim uče pravilno.
