BaalBehrit wrote:Cortex wrote:ali shto onda chovek ne bi ishao na pojachala sa master volume-om, pa se odvali internaly a master smanji na razumnu glasnocu i opet ima taj karakter tona?
Ne funkcioniše to tako.

Moraju lampe da se oteraju u zasićenje, za to postoji stvarčica koja se zove atenuator:
http://en.wikipedia.org/wiki/Attenuator_(electronics). Al' onda imaš i trošak češćeg menjanja lampi, itd.
E, to. Mada, oko ovog zasicenja izlaznih lampi...Prvo, jako ih je tesko dovesti u zasicenje u toj meri u kojoj se ljudi tripuju (tipa, sad ce izlazne lampe da mi prave 'zvuk', tojesttu cu da dobijem onu mast i gro distozije). Onako odokativno, da ne uzrujamo puriste, ako je neka lanpa deklarisana na toliko i toliko snage (u zavisnosti od raznih faktora doduse), all other things being equal, zasicenje ce poceti da se 'desava', pocev negde od 60-65% max snage. tek tamo negde oko 80-90% snage je ono pravo. Doduse ne treba ni svakom zasicenje (zasicenje je distorzija popularno u narodu ili klipovanje signala). Neko hoce max snagu ali bez distorzije, bez zasicenja. Tipa, ako si djitrista nekom pop-funk bendu a la pokojni Michael Jackson, i sad ides na stadion ali sviras brate pop. Oces volume, nes zasicenje. Onda tranzistorce koristis kao slave power amps, oni ne idu u zasicenje tako lako, tojest postizu zasicenje naglije ali mnogo kasnije u odnosu na sopstvenu deklarisanu snagu (ovo je max uproscena definicija za cenjeni publikum). Zato je decja igra napraviti audio hi-fi tranzistorsko pojacalo superiornog kvaliteta (za relativno male pare) ali je prilicno zahebano napraviti dooobar heavy metal gitarski tranzistorac, da to lepo i prirodno zvuci. I obrnuto, relativno je lagano i jefitno napraviti lampasko gitarsko pojacalo da ujeda, ali je prehebano i vrlo skupo napraviti lampasko audio hi-fi pojacalo a da nije preskupo, jer moras da vodis racuna da lampa nikako ne pocne da izoblicava i da radna tacka bude zakucana u idealnom radnom opsegu, pri tome vodeci racuna da se muzicki sadrzaj menja od saputanja do kresendo ludila u Boleru ili Uvertiri 1812.
Nego, vizavi zasicenja izlaznih lanpi u gitarskim pojacala. Nemam link, ali bio je interesantan clanak pre mozda 5-10 godina, mozda i 20, o tome kako razliciti ljudi kapiraju distorziju. Uporedjivana su iskustva i afiniteti zapadnih muzicara u poredjenju sa japanskim. Metal je tih godina cvetao u Japanu jelda. Rangirali su neko brdo opreme i citav pristup generisanju zvuka, i ispostavilo se da japanski gitaristi daleko vise preferiraju zvuk (i opremu) gde se saturacija/zasicenje/distorzija dobijaju u izlazu, izlaznim lampama, radije nego onu dobijenu u predpojacalu ('ulaznim' lampama). Na zapadu obrnuto. Ne secam se da su dohakali razlogu, ali to je bila finalna konstatacija. Secam se odavno, radili su ljudi i studije oko prirode zvuka vezano za hi-fi tehnologiju, i skapirali su naucnici da japanci (mada verovatno i zuta rasa u celini) malo drukcije cuju komponente zvuka od zapadne raje. Donekle su bili u soku. To je i dan danas jedan od razloga zasto se odredjena oprema prodaje samo u Japanu ali ne i van. I zasto neka oprema nema prodju u Japanu a ima na zapadu. Ta oprema je 'voiced' razlicito (ne znam nasu rec stvarno), komponente kompleksnog audio signala su korigovane u smislu frekvencije, lineariteta i harmonicnog sadrzaja. Stavise, da ne lazem, ali mislim da je jedna od bitnijih konstatacija bila da japancima valjda vise prijaju ili harmonici viseg reda (ili im vise smetaju ne secam se) ili su im manje neprijatni (vise prijatni) neparni harmonici. Nesto je suludo bilo.