Otprilike... mada sve slično i upeglano zvuči kada se ide u mikser i svirka nema draži, osim što je pevaču do jaja jer ga niko ne poklapa kada se malo više uživi u svoj isntrument pošto su dinamčiki svi limitirani pod istu crtu. Razna muzika, razna publika, razni ivođači postoje, pa zato ne bih da se pravim mnogo pametan i da navćem vodu na tuđu vodenicu, stoga mislim da je tu Vorvik u prednosti, pa i aktivni instrumenti generalno daju privid komotiteta na bini jer smo u situaciji da čačkamo ekvilajzer pored potenciometra.
Mada... pasivni je isti đavo kada se u vreme blagostanja basisti nadgrađuju preampima u raznim varijantama, te praktično dođe na isto ko aktivni. Kad se zasitiš jednog zvuka, ti promeniš preamp a ne moraš bas.
Moderne tezge podrazumevaju bodenje u razglas, i basista je tu gospodin čovek, a ja imam tu nesreću da sam roker u duši i da uvek vukljam glavu, kutijetine i gomilu ostale opreme na svirke ne bi li zadržao autentični "sound", pa narcisoidno uživam u svome zvuku za koji sam odvajao od užine za veliki odmor u školi ne bi li ga priuštio

Seljački JB-4 bez ikakve posebne preamplifikacije gde god da ubodem, i sa kim god da sviram, to izlazi obilato. Koristim samo limiter. Tu vokal nekada ume da bude poklopljen ako zaboravimo da se slušamo i ponese nas žar svirke, a nemamo tonca da nas iskulira na šiberu, ali šta da se radi kada mi je bend pretežno instrumentalno profilisan i voli da radi u kamernim uslovima, kao i publika koja nas sluša.
Kad kažem Fender, mislim na drveni, bezbojan, lakiran četvorožičani, pasivni instrument, sa dva singla, proizveden u Americi krajem prošloga milenijuma, od komada Javora odstojalog desetinu godina pre gradnje i sklapanja...
Dakle, i De luxe serija i Korveta imaju u sebi struju kojom popravljaju neke konstruktorske krivine u izradi, ili pak neko nameće svoje viđenje zvuka instrumenta, što je meni ne dopustivo, te ja stvarno nemam ideju šta bi od ova dva pre uzeo... Možda Vorvik, pošto je pravi Fender skuplji.
