Ima više manje logiku sve to što pričaš, ali nije baš sve tako jednostavno. Inače digitalno u muziku su dovukli ljudi iz samog posla a ne industrija, kao i svako drugo tehničko dostignuće. Bilo je ljudi koji su govorili da su tranzistorski stolovi lošiji od lampaških miksera i da to nije to, da je "hladan" zvuk. Onda imaš sad generaciju koja govori da to nije to, da je digitalija "hladna". Dakle to se dešavalo u svakoj fazi, da je nekome nešto staro "bolje". Dok se radilo na SSL-u, svi su uključivali outboard po kanalima da ne bi koristili njegov EQ i kompresor, a danas se odjednom pravi emulacija tog istog SSL kanala. Drugo, priča o tome da je digitalno loše je u stvari posledica toga da su odmah svi poleteli da uzimaju digitalne sprave, dok je tehnologija još bila mlada. Sony-jev DAT su svi masovno kupovali za studija, iako nije bio koncipiran za to već za kućnu upotrebu - zvučno loša sprava, loši konvertori, gomila tehničkih problema. Stvar je na kraju došla dotle da je Sony odbijao da primi na reklamaciju uređaje za koje se "utvrdi da su korišćeni na nenamenski način - u muzičkom studiju". Prve digitalne sprave su imale loše konvertore, loše su svirale. Onda je nastalo otrežnjenje i priča "digitalno je sranje" koja traje i dan danas, iako je u stvari digitalno od tih dana prešlo ogroman put.Dersu Uzala wrote:
Ili da sumiramo, sve je 1000 puta skuplje. Bas zbog svega toga sto si opisao. Te analog path, te mnostvo traka za snimanje i miksanje, kopiranje, bekap, te specijalna oprema za pripremu signala na traku (desetine hiljada dolara) te servicing svega toga, glava za snimanje (i brisanje mada to profi niko ne radi), capstan, pinch rollers a ne daj boze da rikne neki od motora iili konzola sa upravljackom elektronikom ili neko audio kolo (kanal). Kosta brale, a narod je ionako sve gluplji.
Mrzelo me da se rasplinjavam jer znam da sve ionako kapiras, digitalizaciju su uvele upravo te diskografske kuce a sad im se sve to olupalo o glavo i ne znaju kuda bi. Rezonovali su, ej imamo (ukupno, na zapadu recimo) 50-tak studija da valjaju, komplet analogija (pricamo od 60-tih do kraja 80-tih) svaki ima po nekoliko fasilitija (opet studija znaci u okviru kompleksa) znaci brale, industrija raspolaze sa 1000 24-kanalnih trakasa vrh vrhova. Svaki studio kosta milione dolara da se samo opremi, kamo izgradnja i ostala infrastruktura. Znaci, mozemo da snimamo Marvin Gaya, Jethro Tull, Abba, Beatlese, i to. Nema vremena tu u schedulu za neku boraniju koja ce prodati par stotina hiljada nosaca zvukova. I onda si imao kvalitet. Samo mega carevi idu da snimaju u studio. Onda se neki novopeceni MBA (Master Of Business Administration) dosetio, 'daj da snimamo sve sto stignemo, ove metalce, punkere, new wave, grunge, alternativu i tako redom, mozda se nesto i proda, a nas nista nece ni kostati, niti cemo im dati ugovor na 5 ploca niti ih smestamo u Electric Ladyland, daj taj Pro Tools (onu prvu varijantu u softveru na Atariju) pa ako se to proda mozda i dobiju za sledecu plocu termin u kulturnom studiju na trakasu sa kompletnom analognom putanjom. I naravno, MTV, svaka shusha dobila po pet minuta slave, one hit wonders, i ovi sad sta ce, snimaj sve sto ti padne saka, ko ce to da snima, inzenjeri koji se time bave 25 godina nece se bakcu sa didjitalijom, skupi su, i onda su tu uleteli neki novi klinci i sad je od svega toga nastala fama. Medjutim, kao sto rekoh, popusili su, jer su upravo forsiranjem digitalnih formata (jeftino) dosli sebi glave (download mjuzak besplatno). Sad jedu muda od muke, da prostis. Bankrotiraju. Zaradjuju za 300 izdanja godisnje manje kinte nego na 5-6 onomad.
Ljudi nisu često svesni koliko velikom brzinom se to razvija, na primer, koliko su samo plugin-ovi napredovali u poslednjih par godina, od toga da su "ok za nešto" do toga da na blind test-ovima mnogi ozbiljni likovi ne mogu da čuju razliku između emulacije analognog komada opreme i digitalnog plugin-a. Imaš na forumima koji se bave time koliko god hoćeš tema u kojima se ispostavi koliko u stvari ljudi nisu u stanju nekad da čuju razliku kad im daš A i B snimljeno da ne znaju šta je šta. Dakle, bezveze je izricati neki stav na tu temu kada to nije gotova evolucija, i u sledećh par godina će se pojavljivati sprave i software u odnosu na koje će i ovaj današnji izgledati primitivno. Analogno će se zadržati tamo gde je zvučno prijemčivije, pojačala, neki outboard preami itd.
Konačno cela priča kako je digitalija pokvarila muziku je nerealna. Muzika se slušala pre toga na vokmenima, sa nekih često presnimljenih kaseta, na lošim gramofonima, i jeftinim stereo uređajima, nije svako imao pare za dobar HiFi. Dakle digitalija i pojeftinjenje proizvodnje je donelo tu neku demokratiju, da skoro svako može da ima pristojno slušanje i ljudi danas mnogo kvalitetnije konzumiraju muziku nego pre dvadeset godina. Ja sam tek sam dvadeset i nešto godina čuo kako ZAISTA zvuče neki albumi, jer sam ih slušao sa kopije od kopije od kopije kasete snimljene sa ploče na lošem stubu.
Plus, postoji malo tu i preterivanje. Naše čulo sluha nije toliko savršeno. U vizualnoj umetnosti, prešlo se na digitaliju - niko ne govori da nije mogao da uživa u filmu jer ga gleda sa digitalnog blue-ray-a i da zato "nema toplinu", niti svi režiseri govore da moraju da snimaju na pravi film jer im HD kamere ne rade posao. Naravno da film ima svoju foru kad se snima, ali kako su digitalne kamere sve bolje, tako i istiskuju "analogne".
A imaj i u vidu da je zvuk jako subjektivna stvar. Na nekim blind testiranjima, klinci su čak preferirali mp3 na 128 od originalnog wav fajla, i to skoro jednoglasno. navikli su se jednostavno na ono što je nekome drugom "pokvareno". Istorija moderne muzike je puna toga - stvari koje su nam danas normalne a koje su u stvari posledica inferiornosti nečega. Stratocaster - jeftina gitara za narod, a danas zvučni standard, distorzija - prvo smetnja, problem, a danas osnova gitarskog zvuka. Cela rock muzika je od mnogih opisivana kao devijantna i kao dekadencija u muzici.
Ne znam da li konkretno samo omalovažavaš lika, u smislu da ti bendovi koje je radio nisu dovoljno bitni, pa ti ni on nije merodavan ili nisi zaista ni pogledao link? Ne znam o kakvim filmovima pričaš? Poenta je u tome da u tom sub-žanru metala koji on snima to što on radi funkcioniše, da se sviđa zvučno muzikantima, a sviđa se i publici, iako radi sve in the box i ne snima živa pojačala. Muzika na kraju ipak služi narodu, da je sluša, i ako nešto daje rezultat, prilično je besmisleno reći "Da ali tu nema lampi i mikrofona, to nije to", ako čak ni većina ljudi koji miksaju i snimaju ne bi iz samog snimka bili sigurni da nešto nije živo pojačalo, isto kao što, ako bih snimio dobre gitare sa pojačalom od 10w i behringer mikrofonom, može do sutra neko da priča "Da ali, to ne može tako, mora sm57 na glavu i kutiju sa 4x12"... ne mora ako dobijaš rezultat, to se računa. Ja zaista sumnjam da bi mnogo ljudi koji se bave zvukom moglo instant da kaže da li je na tim snimcima POD ili pojačalo (što btw ne znači da POD može da zameni pojačalo već da je Sturgis u stvari jako dobar u tome što radi - jer uspeva da snimi sve tako i smiksa in the box a da ne zvuči loše - što skoro niko ne uspeva) Ljudi još uvek koriste analogiju tamo gde čuju da postoji razlika, ali tamo gde je ta razlika postala mala ili nebitna, više je ne koriste. Magnetofoni će vrlo brzo biti retkost, ako već to i nisu, analogni stolovi će kontam biti sledeći, ali imaju veću šansu da se zadrže u nekom obliku, još jedino outboard od te starije tehnologije ima šansu da preživi kako - tako. Ako ništa drugo, dobar preamp mora fizički da postoji da bi se nešto snimilo.Koje bendove? snima muziku za filmove. Sam ili sa iznajmljenim likovima cenim. Nema tu nijednog banda ili solo artiste na listi.