Da, ali to onda odlazi od koncepta. Kad gledas film iz 1940 koji nema sve to, ili slusas Djanga koji i nema produkciju, ti ipak(ne ti kao ti, nego Pera, Mika, Laza
) osetis umetnicku i/ili emotivnu stranu tog nacina prikaza, a to je ono sto to delo upravo cini vrednim. Medjutim, Redov Rajan je, kao sto si i ti rekao, vizuelno/zvucni show koji u odsustvu kvalitetne izvedbe na drugim nivoima, umesto svesti cilja na cula. Ne nipodastavam ja tehnologiju koja sve to moze da prikaze tako kvalitetno, zvuk koji je stvarno savrsen, neke razne fore u reziji itd - naprotiv, ja volim nove mogucnosti, ali, onda gledam BBC emisije 2000+, i divim se toj vrsti konglomerata. Shvatas na sta ciljam.
Lejdi Gaga je "umetnica" koja upravo to radi. Iskoristila je globalizaciju tehnologije, i mogucnost mas-medija da se predstavi najbrojnijem delu pucanstva koje, naravno, voli sve sto je sareno, kicasto i agresivno. Dobro izgleda, prosecno peva(sasvim dovoljno za ono sto zeli da postigne), skace, oblaci se kao klovn i forsira spotove koji su kao Spilbergov film iz proslog pasusa - bezpoentni i nabudzeni. To je sasvim dovoljno da se svidi i nametne prosecnom slusaocu - nekome ko ne posmatra muziku kao umetnost vec kao lizalicu, tj, novu igricu sa Sony-ja. Ono sto u stvari zelim da kazem je da je to vesto sklepano djubre, kao i ostala komercijala(ne mislim na mainstream kad kazem komercijala).