U srednjoj skoli sam svirao klasicnu gitaru, samouk, bila je to neka "Melodija". Na fakultetu sam imao neku no name, nije bila losa. Svirao sam i neke komplikovanije melodije, sa tremolom: Asturias, Secanje na Alhambru itd. Mogao sam da odsviram i Mesecevu sonatu (mogu jos uvek), Bure, Preludijum br. 1 itd. To je zvucalo kako je zvucalo, meni je bilo lepo, sto je najbitnije. Zbog prirode posla i vezbanja morao sam da odsecem nokte na desnoj ruci, a bez toga nema sviranja.
E sad, kako kaze moja zena, u'vatila me kriza srednjih godina (41) pa sam pozeleo ponovo da sviram, barem da se vratim na nivo sa fakulteta. Zajedno sa krizom srednjih godina

ide i polozaj i prestanak treniranja (ponovo mogu da pustim nokte), kao i neki novac: zvuci otrcano, ali pare mi nisu problem, tako da mogu da izdvojim i do 2000 evra za gitaru. Medjutim, mislim da bi to bio klasican overkill, niti sam ja za takvu gitaru niti mi treba, jer cu svirati samo za svoju dusu i ponekad za prijatelje. Kad me u'vati kriza poznih godina

otici cu u Spaniju ili Nemacku samo zbog kupovine gitare, u neku majstorsku radionicu i bice to gitara sa potpisom koju ce naslediti moji sinovi (kojima inace ne pada na pamet da sviraju). Btw, ovo nije smesno, sa 30 godina sam otisao u Rusiju samo zbog kupovine noza i kupio sam ga (san mai celik, 1000 puta presavijen, drska od stare slonovace, intarzije i gravure itd, ali to nije tema).
Necu Yamaha gitare. Od Yamahe mogu da kupim motor ili 5.1 risiver. Ocu da mi se gitara zove nekako drugacije, ramirez, huarez, gonzales, ili vougt. Washburn ne zvuci lose. Treba da bude lepa (subjektivna stvar), pomalo neuobicajena, meka za sviranje, sa tanjim vratom (imam kratke prste, jbg), sa odlicnim stimom koji ce da drzi. Voleo bih da bude i glasna. Molim sve koji ovo citaju samo za konkretne predloge, bez suvise filozofiranja.