dweezil wrote:
Dushan S wrote:Mozart je mogao da pravi kompozicije a da nije dostigao ikakvu ljudsku dubinu
sad si ga odvalio za sve pare
Zasto se ne slazes? Pre nego sto je Mozart postao to o cemu Dutja prica (emotivac, tojest covek koga su pocele da pogadjaju razlicite stvari u zivotu) vec je ovladao tajnama kompozicije. Zanatski. To ti je kao kad sa 6-7 godina naucis azbuku. Sa 10-tak godina si vec procitao 100 knjiga, tipa Neverne Bebe, Decaci Pavlove Ulice, druzba Pere Kvrzice, Prica Partizanke. Ali tek mnogo kasnije pocnu da te pogadjaju neke stvari u zivotu i pocinjes da kapiras (ako si citalac) ili stvaras (ako si stvaralac) dela poput Cica Gorija, Belih Noci, Idiota, Jadnika, Americke Tragedije i slicno. A gde je tu filosofija? Cica Gorio, Bele Noci, Idiot, jadnici i Americka Tragedija su neopisivo kompleksnija (tehnicki i liricki) dela od Prica Partizanki ili Nevernih Beba ili Druzbe Pere Kvrzice. Treba vremena da ljudski duh i razum dosegnu taj nivo razumevanja. A pri tom nismo ni zavrsili. Posle toga krecu filosofije i epsko/mitsko/religiozna literatura. Znaci postoje layeri i layeri, kao kad ljustis lukac. Mozart je mogao da se zadrzi samo na formi koju je jako rano naucio. Ono sto Dutja pokusava da objasni je da mozes u bilo kom trenutku (pa i jako rano kao Wolfie) da se oboruzas azbukom, citanjem i pisanjem slova, ali to ne znaci da si umetnik (ako pises) ili da kapiras to sto citas. Ali kako tvoja zivotna iskustva rastu zajedno sa moci percepcije i znanjem (edukacijom) raste i tvoja moc 'kombinatorike' i dedukcije i pocnes da shvatas ne samo kako su to slova sklopljena u celine zvane reci i kako su te reci spojene u celine zvane recenice, vec i kako te recenice odrazavaju apstraktno. Misli. Emocije. Misli su apstraktne. Ne postoje 'u prirodi'. Postoje u glavama razumnih bica, nacelno. Muzika i tekst (lirika, proza), su jedan od nacina da ih komuniciras, pored naravno izgovorene reci ili vizualnog ugodjaja. Mogu da zamene ili nadopune dozivljaj.
Uopste, ta prica (medju laicima) o filingu vs tehnike, pogotovu kad je u pitanju muzika, to je unikum Bozji. Kad odes kod slikara ili vajara, bilo akademskog bilo samoukog, on ce poceti da ti prica o raznim slikama i sta one 'predstavljaju', koja je ideja, koji je filing, kad je i zasto to taj slikar naslikao ili vajar izvajao. Nece te puno gnjaviti kao laika o detaljima. Ali kad krenes da ga gledas kako slika, poceces da shvatas da tu postoje razliciti tipovi platna, cetkica, boja...razliciti potezi da se nesto naslika. Listopadno drvece se uvek slika drukcijom poteznom tehnikom od zimzelenog jel. I tako u nedogled. Tehnika je esencijalna kao orudje. Ako slikar ima tehniku da naslika jasen cije grane dodiruju vodu jezera na cijoj se obali nalazi, ali ne ume da naslika gorostasne douglase (jelke) na obroncima neke planine prekrivene vecnim snegom, nije u pitanju filing. U pitanju je nedostatak tehnike za takav pokusaj. Da li ces ti kao umetnik da se pomiris sa tim ogranicenjem ili ces uporno vezbati tehniku slikanja cetinara, it's up to you.
Svaki umetnik kog sam prakticno sreo u zivotu ima tehniku. Sto ne znaci da ima 'be all end all tehniku', zna da naslika apsolutno sve fenomenalno ili da odsvira apsolutno sve fenomenalno. Onda bi morao da sedis citavog zivota i samo vezbas tehniku. Postoji neki kompromis. Naucis tehniku onoliko koliko ti je potrebno da se razmahnes sa svojim darom, emocijama i idejama. Necije emocije, dar i ideje su grandiozne, u jednoj jedinoj 'slici' (recimo Sikstinska Kapela, sta ja znam) ima, lupam, 28 razlicitih tehnika oslikavanja. Monstruozno, a? I dalje svi klece pred tom slikom. Nikoga sem istoricara umetnosti i drugih slikara ne zanima 'kako su to izveli' ali ovi koji su to izveli, njih je tehnika i te kako zanimala u kontekstu docaravanja onoga sto im je bilo u glavi prethodno.