HArdwire reverb i delay looper su odlichne pedale. Njihove overdrive/dist pedale mi se nisu svidele ni najmanje.
Ne bih bash rekao da domaci prodavci razmishljaju kao i neki od nas, a to je da domaci gitaristi slushaju novchanikom, jer da je to tako, onda bi uvezli chitavu gamu Behringer proizvoda...i nikada ne bi prodali niti jedan Boss pedalboard, ne bi prodali line 6 verbzilla-u nit druge...svi bi kupovali Behringer kopije istih, i drugih efekata, ne samo board i reverb. Vec znaju dobro nashi lokalni dileri da do odredjene sume, Srbin slusha novchanikom, preko toga pali se razum

Ili na stranu "ma shta ce mi reverb" ili "oooooooocu boli me Qrtz da ti dam 180e za verbzillu, daj ovamo tog behringer-a za 40, posluzhice, pa necu ja album da snimam!"
Meni su lichno Boss pedale odbojne nekako, svirao sam ih dosta i taj sound mi je...pa ono, industry standard, kao sa plocha. Ni bolji ni gori, ali ni drugachiji. A ja bih da to bude neshto drugachije, makar i za nijansu bolje, zhivlje, ne znam...
Shto se njihove konstrukcije tiche, tu su prve na trzhishtu tu nema shta, built like a tank shto kazhu Ameri [mada ruku na srce, najbolje uradjena pedala koju sam ja video je Daphon E20CH chorus, kojim mirne dushe mozhesh da raskovesh kapiju] interni fet switching je komplikovan i nosi 40% delova pedale haha, ali radi odlichno dovoljno je brz, i omogucio im je da ne koriste nikakve prekidache. I za mnoge Boss pedale se ljudi zhale da suckuju ton, oni preterani puristi. Meni je jako smetalo to shto kod SD-1 curi drajv. To mi je strashno smetalo, jer u bypassu imash umixovan daleki drajv zajedno sa clean signalom, sranje.
Kod BD-2, koji je odlichna pedala, malo mi bode ushi ta zrnatost, ali to odlichno dodje u live prilikama, koliko chujem, lepshe se probija u mixu. Sve u svemu, ako bih zheleo neku bossovu pedalu uzeo bih nju, eventualno OD-3 za koji chujem da je odlichan overdrive, ail ga nikad nisam probao.
Shto se DIY-a tiche, mogu smesta da nabrojim makar 10 ljudi sa foruma koji su
JAKO nezadovoljni onim shto su dobili za svoj novac i chitavim tretmanom od strane majstora. DIY stompboxing je jako lepa stvar kao hobi, i da se ushtedi neka kinta, i to je jedini nachin koji se zaista isplati. Ali gitarista/muzichar ne bi trebalo da se bavi time shta se isplati a shta ne, vec time da li mu njegova kompozicija zvuchi onako kako je zamislio i zheleo ili ne.
Tako sam i ja dao dobre pare da mi kompozicije zazvuche onako kako sam zamislio i gle chuda, ne zvuche.
Takodje, u poslednje vreme kad god sebi pustim neki album ili konkretnu pesmu koja je na mene u proshlosti ostavila ogroman i jak utisak, redefinisala me kao osobu if you will, na kraju, iz danashnje perspektive, zakljuchim da se meni ton tih gitara uopshte ne svidja. Ama ni najmanje. Jedino ajde, ako gledamo bash vintage face, tipa Beck, Page, Blackmore, tu je bilo antologijskih tonova. Other than that, and there is music other than vintage rock you know, chesto zakljuchim da je ton dosadan, sterilan, bednjikav. A kompozicija kida. Kako?
Tako shto ljudi kidaju, sviraju, komponuju, ne vise po forumima i tako dalje i tako dalje...
Od kompanija koje su meni izrazito kul a bave se stompboxingom izdvojio bih EHX, Malekko, Seymour Duncan, JamPedals, Danelectro, MJM, prve koje padaju na pamet, od onih vintage Guyatone/VOX serija itd
