ApplePie wrote:
Da skratim, radi se o konkretnoj gitari iz oglasa. To je raniji model exotic wood-a UCEW modeli, jedino što ja ne videh da su imali onakav inlay. Nalupetao sam se samo zato sto sam pomislio da nudi to kao USRG ... koliko god da je UCEW dobar razlika je ipak milenijumska....
Prvo si rekao da je UCMD i to japanski

.
Anyway, gitara sa slike je UCEW1LC sem sto kako si primetio ima sharktooth inlays umesto offset dots. To bazicno indicira da je ili zamenjen kasnije ili je originalni kupac narucio gitaru preko LA (North Hollywood) custom shopa (najverovatnije). Znaci okrenes LA custom shop i kazes im hocu UCEW1LC ali da vrat ima sharktooth inlays i bound fretboard (posto standardno nemaju). I kad vec to prckate, metnite mi ovaj novi LoPro Edge tremolo (na slici gornje gitare) sto ste smislili a ne standardni Edge. A inace razlika izmedju USRG i UCEW je minimalna i kostaju prakticno identicno, zavisi od modela i konfiguracije. Samo je najskuplji USRG30 bio 200$ kinti skuplji od UCEW1LC (1699.95 prema 1499.95). Those are all very fine guitars, 1st class.
A prica oko Ibanez USA i LA Custom Shopa je toliko komplikovana i mitoloska sad vec, da me mrzi da tu puno tupim, ali u par recenica:
- 1984 krecu sa radom u bensalemu Ibanez USA (ili Hoshino USA ako cemo pravo) kao guitar setup & repair shop za japanske uvozne modele (Pro Line - PL i Roadstar Guitars - RG u to vreme)
- ostajuci prekovremeno krisom od japanskih sefova u Pensilvaniji i Japanu, prave prototip Maxxas gitare i salju je Steve Vai-jevim matorcima za X-mass 1985. valjda
- Steve-u su sve gitare poplasene ali mu je ostala replika zelenog cudovista koju je u medjuvremenu napravio Tom Anderson iz LA-ja (original su pravili Performance Guitars iz LA-ja)
- Steve nosi tu gitaru Ibanezu posto mu se svideo njihov pokoncic, da vidi jel mogu da repliciraju serijski njegovo zeleno cudoviste. Posto je Ibanez USA to uspesno obavio, bacaju se na redizajn i nastaje JEM (Steve Vaijev ortak iz NY iz detinjstva koji mu u to vreme setapuje i rautuje gitare i elektroniku ima firmu koja se zove JEM guitars)
- JEM nacrt se salje u Japan u pogon (Ibanez NEMA svoje fabrike, kao i svi ostali brendovi iz Japana, oni salju svoje nacrte u fabrike muzickih instrumenata koje rade za desetine poznatih i manje poznatih narucioca; slicna je situacija i sa ESP-jem koji su u stvari tako i poceli sto su bili posrednici u citavom procesu, znaci Ibanez naruci gotova tela i vratove (po svojim nacrtima) od ESP-ja koji nadje fabriku gde ce da ih proizvede. Kasnije se i ESP dosetio, posle 20 godina doduse, da pocne da pravi gitare pod svojim brend nejmom, iako u stvari ni oni nemaju svoj facility i dalje narucuju tela i vratove od fabrika koje se u stvari samo time bave
- JEM je hit, ide ko alva ali je skup, gazde iz Japana nalazu Ibanez USA da smisle jeftiniju varijantu. Tako i biva, rodjena je RG serija
- Ovi iz Pensilvanije cackaju mecku i dalje, izmisljaju silne modele tu od kojih je verovatno najpoznatiji 540 Pro Custom (Power, Saber, Radius modeli), u pocetku se prave tu u Americi samo
- Joe Satriani pocinje da svira 540 Powera i slika se po Londonu sa istim
- explozija sad svi i njihova baba hoce Ibanez gitare...panika
- Ibanez USA u Bensalemu je narastao iz setup i repair facility-ja u pokretnu traku za sklapanje gitara (remember, Ibanez narucuje delove, pa tako i za americke gitare, narucuju ih od ESP-ja (Hosino) u Americi i samo sklapaju i farbaju. Najsikusniji likovi su poslani u novootvoreni LA custom shop da budu blize LA metal i shred sceni, a uostalom tu zivi i Steve Vai a ni Satriani nije daleko, 5-6 sati kolima.
- 1989./90. prave tranziciju ka Prestige seriji ciji su USA Custom modeli i deo
- e onda ide ovo sto si ti naveo, ima tu 5 razlicitih proizvodnih serija, experimentise se nangro, posao ide
- ali radnici postaju sve nezadovoljniji, godinama kasnije zalice se i Jim Donahue i Bill Cummiskey kako nisu mogli da napreduju u firmi jer nisu bili Japanci. 2003. ipak prvi put u istoriji Hoshino USA amer postaje direktor. Taj lik je bio sa Ibanez USA od prvog dana prakticno i dan danas jedini je ostao. Ibanez Japan ima veoma feudalnu internu poslovnu politiku i ne jebu strance. Uvek ih krive za neuspeh ali ih nikad ne hvale za uspeh. People are pissed and they start leaving.
To je to.
