Evo Cortex i Uncle Moe juche ishli u probazhu svega i svachega

Prvo gitare za Moe-a
prvi put da drzhim sedmozhichanu gitaru u ruci, i moram priznati da nije uopshte toliki problem koliki sam mislio

niti je vrat predebeo niti mi neshto smeta posebno ta sedma zhica kad hocu da svira riffove koje sviram na shestozhichanoj. A opet, sedma dodaje toliko mnogo moci...uh! bash mi se dopada da se igram sa tim low endom, voleo bih da imam jednu. Gitara je neverovatno laka, laksha od mog lite ash telca, vrat bash lepo lezhi u ruci, i razlike izmedju magneta su taman kako treba, najgore je kad probash gitaru sa dva hum-a od tih metalskih, pa razlike izmedju srednje pozicije i necka ili bridge-a i nisu bash toliko uochljive...ima i mogucnost splitovanja koja radi sjajno, na uber visokom gainu bash se lako izvlachi meshhuggah twang iz grotla vulkana. Predivno. Voleo bih da imam jednu, chisto eto povremeno kad se nalozhim da mogu da low endujem kao njasvi
ovaj skuplji Demian model nam je ostavio totalno bled utisak. prokleti EMG-evi, nuff said. gitara tone u bassovima i nishta zhivo se ne razaznaje. ovde imati u vidu da ja nemam pojma da demfujem zhicu, pa je mozhda do toga

ali i Moe-ov utisak je bio isti, kao i prodavca u Maricu.
tako da, ko trazhi sedmozhichanu do 400e, ovaj prvi Omen Extreme 7 je totalni best buy.
probao sam i dva Schecterova Strat modela, jedan od nekih 37K din dakle pandan CV seriji Squier-a i potpuno sam se razocharao, uzhas.
drugi, sa HSS konfiguracijom, iste cene, pak, sjajna gitara! bash dobro zvuchi, malo bangavo izradjena, ali zvuk veoma fin, mada me je ceo fazon podsetio na mog starog Parkera te se nisam dalje udubljivao, imao taj zonfa - prodao taj zonfa.
potom odosmo do Mitrosa da probam i CV Stradzhu. imaju samo 50's modele ostale, nema 60's sa rosewood vratom. ranije sam probao sam tele verziju CV 50's i bio sam impresioniran ali stradzhe sem youtube video-a, ni dodira.
ali choveche kako ono radi. izvuche prodavac prvog, odvratni candy apple red moja najneomiljenija boja, maple vrat jel jer je 50's, i dok sam chekao da nsa ukljuchi u Blackstar HT-1 ako se dobro secam, onaj model shto Dersu stalno hvali onaj mali od 1W, malo sam drndao gitaru i odushevio se ODUSHEVIO se kako to dobro zvoni na suvo. jbt toliko dobro drma da je to neverovatno. a svirljivost...lakshe ga sviram i od SG-a i od teleta, uh, bash mi odgovara ludachki.
zvuk - za moje ushi sjajan. magneti su bistri imaju tu neku lepu otvorenost ali ni govora o prskavosti, izuzetno topao ton koji nikada ne ide u potmulost. jako prijatno sam se iznenadio time. sve pozicije su podjednako zhivotne, nema one situacije da mi je neck magnet strava, i eventualno bridge, a medju pozicije sve to kao neshto lichi ali nije to, e pa ovde jeste to! izuzeto izuzetno uradjena gitara. i ovaj mali blackstar, daleko bolje radi nego oni metalizirani veliki, vrlo vrlo fin tonchic namestismo za sekundu. digitalni reverb lepo zachini samotne vecheri, sasvim solidno to zvuchi.
prodavac je bio vanredno chatty i otkrio je neke stvarno chudne stvari.
vezane za cene i akcije gitara - koliko sam ja razumeo istog momenta kad je neshto na akciji u narednih sat vremena to se proda. neko bi pomisio da se odmah okrece telefon i javlja braci, sestricima, i sl...
fender meksichki strat za 26-28 hiljada, aerodyne strat ili kako vec od 80K koji je prodat za 40K i sl. gomila primera. ne razumem, pa jel smo mi debili koji gledamo cene tamo na sajtu, zashto bih kupio neshto za 100% cene kad ochigledno ljudi kupuju za 50%. strashno. jedino da svaki dan idem tamo i da im kupujem kafu i viski pa da mi dojave kad se americhki deluxe strat mozhe kupiti za 30K...
dakle GAS za CV 50's raste. ne smem ni da probam 60's koji je josh agresivniji, bar rachunam da jeste.