Children Of Paradise wrote: ne razumem samo jedno. cak i da dokazete da je Tocak los muzicar i da nema pojma da svira, ili sta vec, ne znam sta biste time postigli. zadovoljili svoju sujetu?
ču ne razumem samo jedno..
pa ti batice ako TO ne razumeš, onda nisi razumeo ništa.
Smisao ovih naših kritika (okej, mojih kritika..jer, ipak sebe smatram ozbiljnijim od svih vas) nije da se hejtuje, blati i pljuje tek tako zarad sporta.
Već da se ukaže na opasan virus muzičkog neukusa, a koji počiva na nekakvoj kvazi-muzičko-patriotsko-wannabehendrix- idolatriji.
Srbija (naročito ove sad generacije koje su mlađe i od.. golfova) tone u neukus.
Nekvalitet, nemanje estetskih kriterijuma opasno prete da kulturu probodu glogovim ko'cem.
Ko ne razume šta (ne)kultura može da uradi od jednog društva, taj je tek blentav i treba mu staviti šerpu na glavu.
A ko razume, taj ispravno shvata borbu za razlikovanjem kvaliteta od kiča i šunda.
Generacija sadašnjih klinaca uglavnom od patriotizma ne može da diše.
Curi mu na uši i nos, a da ni sami nemaju pojma zašto.
Sve što je srBsko, mora da bude naj naj, po sistemu, ako je i sranje, neka je - naše je!
E pa muzika ne trpi takve daj-šta daš komprimise.
Muzika u Srbiji ima mnogo boljih muzičara od čoveka o kome drvimo na ovom topiku.
Smak (i uopšte, likovi iz te generacije) su emotivno sidrište za mnoge jugo-nostalgičare i ja potpuno razumem njihovu setu.
Ali ta seta postoji i kada pomislimo na Dragana lakovića, Đorđa Marjanovića i ostale ruku na srce - očajne pevače.
Hoću reći - emocija je slepa.
Muzika pak, nije.
U tom smislu, Točak nije loš muzičar, ali nije ni ikona nebeska (mada podseća na iste..) već je prosek 
Kada mu dodamo nostalgiju - točak je legenda, ime..Ne tako veliko kao Zdravko Čolić jel'te, ali je ime - jer druge neke i nemamo.
Bilo koji član bivše grupe Sedmorica Mladih, je kudikamo bolji i muzičar i instrumentalista i od točka i od vascelog Smaka (sveta)
Neki potonji gitaristi, danas..dragog nam deku Točka - jedu za užinu i tu nemoj da se zavaravamo.
Obrni okreni, Točak ume da svira, ali do zla boga dosadno, neinspirativno, sa mnogo krajnje ličnih, samo njemu jasnih asocijacija, tonski zastarelo, neubedljivo, nekreativno, usahlo, zaraslo..kako god hoćeš.
On je nekim spletom okolnosti poneo taj barjak srpskog stratokaster gitariste i to je kao taj njegov uspeh u životu..
Za svoje vreme to je bilo tako
Za današnje vreme - izgubio je korak, ostao jednom nogom u prošlosti, zatvoren, zadrt, mračan..kao i tonalitet njegovih disharmoničnih pasaža.
I, kao što vidiš batice, nije ničija sujeta u pitanju.
Osim možda baš i upravo Točkova.
Da je nije imao toliko izraženu, možda ne bi tako sagoreo, već bi se i dalje razvijao, usavršavao, napredovao i inspirisao ljude oko sebe.
A iskreno, ne sećam se da sam ikada (i slovima: ikada) čuo nekoga da kaže "majkumu..baš bih voleo da skinem nešto od Točka.."
Nema..0 poena..mlaka voda..izduvan balon..
Ipak, zaključio bih sa optimizmom.
Nadam se a će mu ovaj koncert uliti malo infuzije, učiniti ga kooperativnijim, pa možda i muzikalnijim
Ego je čudo