nebojsak wrote:Evo, ovde ste pisali o tome ti, zwelj i Frostensen, ja mogu da se kladim da se ispunjavanje želja jednog nikako ne bi dopalo drugoj dvojici, i tako u krug.
U pravu si, ali ako pažljivije ispratiš moje postove u ovom threadu (a i kao sveprisutni lajtmotiv mojih postova

) videćeš da se moja kritika ne zasniva na uravnilovki ukusa i preferenci (onomad i to spomenuh:
Besmislen je i svaki oblik uravnilovke. Rađamo se drugačijeg nasleđa, formiramo u drugačijim okolnostima koje su determinanta našeg identiteta, viđenja i tumačenja, tako da je svojevrsno rašomonstvo, nužnost naše prirode... A možda i jedini način, iskorak, iz tog subjektivnog mikrosveta, upravo u 'ukrštanju' sa tuđim/stranim-nam iskustvima...), već
kritici i analizi motiva koji formiraju naš fizički i duhovni enviroment i afirmaciji životvornog naspram nekrofilnog koji se kao, naizgled ekonomsko isplativ surogat, promoviše u najrazličitijim formama...
Dakle, radi se o idejama i principima koji formiraju ambijent u kome će svako imati šansu za samorazvoj, gde uspeh jednog neće biti u funkciji neuspeha drugog, već pokušaj takvog strukturiranja kategorija u cilju stvaranja harmoničnog tj. sinergičnog društva...
(gde je muzika/umetnost, u jednom smeru, njegov izraz i refleksija, mera vitalnosti i svojevrsna 'krvna slika', relevantan odraz njegovih propertisa... a u drugom, potraga umetnika je beg iz realnog, kreiranje boljih i lepših svetova, čije delo intuitivno 'dekodirajući', slušaoci/gledaoci dožive kao blisko i konzumirajuci ga, zapravo obitavaju u tom imaginarijumu). Naravno, bez preteranih očekivanja sjajne utopističke budućnosti, već pre kao malo ličnog oduška i motivacionog poleta, da nisu baš svi u fazonu 'tkoga briga'...