Svakako - na akustičnim gitarama se insistira samo da prednja ploča bude od jednog dela, a zadnja od dva ili više. A i da ne spominjemo violine, viole, violončela, kontrabase - vrlo strogi propisi po pitanju delova.Sava wrote:Ponavljam da Martin posebno ističe trodelnu plioču, Taylor dvodelni vrat (ili čak trodelni, zaboravio sam) i tvrde da je to bolje.
Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Moderators: dejankuki, Trooper, Nedalm
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Nema na čemu.
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Ako smem da dodam... Daska s godinama teži da se, kako kažu majstori, "ukoriti", odnosno na širim komadima drveta godovi bi nekako da se "razmotaju" (lučne linije godova teže da se delimično isprave), pa čitava daska dobije koritast oblik. Jedan od razloga zašto se veće table prave iz više komada je da se spreče ovakve deformacije, i kad se jedna do druge ređaju daske, na poprečnom preseku se gleda da susedni komadi daske nemaju godove savijene na istu stranu. Ovo je čisto stolarska fora, nema veze sa električnom gitarom, ali nekako mi ima logike da to treba imati u vidu kod svakog rada sa drvetom. Što se tiče zvuka, najlogičnije je da se talas najbolje provodi kroz homogenu sredinu, kakvo god da je lepljenje komada, ipak im se struktura "ne gađa".
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
to sve stoji ali ne ocekujte da iz tela iz jednog dela dobijete neznam sta, mislim da vecina ljudi i to cak vrhunskih muzicara ne mzoe bas sve to da cuje, to je vise ono subjektivni osecaj tipa do j. imam gitaru sa telom iz jednog dela. Ono choveche james Trussart pravi " telice " od celika a samo je vrat od drveta i sad ono kao dal moyes da cujes tu razliku. Verovatno da da ali isto tako i verovatno da ne. Mozda jedino osetis da telo drugacije vibrira dok je svirash. To je isto kao i neznam zaklinjanje elektronicara u metal film otpornike da imaju manje shuma i vernije prenose zvuk, mislim jeste ali sve je to jako subjektivno.
Verovatno da je taj tip iz Sremske Mitrovice napravio ok racunicu: ako vec pravim gitare daj da stavim sve najbolje onda mogu i da lupim neku cifru za te gitare.
Verovatno da je taj tip iz Sremske Mitrovice napravio ok racunicu: ako vec pravim gitare daj da stavim sve najbolje onda mogu i da lupim neku cifru za te gitare.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Pa i nije baš sve potpuno subjektivno - neka načela fizike stoje i iza metal-film otpornika i iza jednodelnih/ dvodelnih komada drveta za tela gitare - ali je, svakako, upotrebna vrednost tih komponenata podložna diskusiji, i ima puno onih koji pretpostavljaju i ugljene otpornike i aluminijumska/ pleksiglas tela gitara.
Drugim rečima, fizika (akustika, elektronika) kaže: "Prednost postoji...", a psihoakustika i pojedinačni ukusi imaju pravo da dodaju "...ali nije velika niti bitna."
Drugim rečima, fizika (akustika, elektronika) kaže: "Prednost postoji...", a psihoakustika i pojedinačni ukusi imaju pravo da dodaju "...ali nije velika niti bitna."
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
pa jeste, na zapadu je to sve ipak dobar biznis. Sad malo skrecem sa teme ali recimo i to sto radi Keleey (mislim na modifikacije fabrickih pedala) je ipak malo nauka a malo biznis. Kad sam video da je preko starog dobrog Tube Screamera "zakucao" 3PDT switch, neznam, za mene je to divljashtvo. Na zapadu se sad svi kunu u true bypass, metal film otpornike, hi fi kondenzatore, i sl. al to je sve ja bih ipak rekao malo precenjeno.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Odnosno, uvek je dozvoljeno zapitati se šta je "dovoljno dobro" i šta su "suvišna poboljšanja". Krajnju reč, ipak, uvek ima kupac - naročito sada, sa masovnom proizvodnjom, globalnim tržištem, povećanom informisanošću potrošača i tolikom količinom specijalizovanih proizvoda.
Eto, Stradivarija nijedna mušterija nije mogla da gnjavi na temu "hoću da mi leđa violine napraviš ovako...". On pravi, mušterija kupuje, ako joj se ne sviđa - neka svira frulu, i tačka. Ali danas više nije takvo vreme, danas je čak moguće "ispravljati" i klavire kompanije Steinway, to jest dogovarati se sa njima o svakom pojedinačnom delu... jer je postalo bitnije nego ikad imati nešto "custom". Šezdesetih i sedamdesetih se prestiž sticao prostom činjenicom da imaš gitaru, a šta sada, kada svako ima gitaru? Sada treba imati posebnu gitaru, poseban zvuk...
...i zato nije dovoljno samo kupiti (recimo) Strata Amerikanca, nego mu još treba ugraditi custom magnete, i nije dovoljno kupiti Bossovu pedalu, nego je treba modifikovati, ili kupiti noviju, "custom" verziju iste. U poplavi "istog" spašava samo "različito", a "različito" postaje pitanje života i smrti ako čovek mora da živi od medijske promocije svoje "različitosti" - zašto bi osoba X sa gitarom bila na televiziji kada ima toliko osoba sa gitarom, ako barem sama ta gitara nije nešto posebno?
Ta "potraga za različitim" tera i majstore. Ako naprave gitaru/ efekat koji po ničemu nisu "različiti", kako će ih prodati, zašto će ih prodati, kome će ih prodati? "Različito" znači i metal-film otpornici, i tela iz jednog dela drveta, i još čudnije i skuplje stvari - inače je stvar "već viđena" i njen zvuk "već čuven". Kada dođe do gitara, treba raditi ili ovako kao gospodin Lazić (custom to the max) ili potpuno moderno, kao kompanija Parker (poboljšanja svugde gde poboljšanjima ima mesta). Nije nužno tako raditi, naravno, ali se tako raditi čini mnogo svrhovitijim.
Eto, Stradivarija nijedna mušterija nije mogla da gnjavi na temu "hoću da mi leđa violine napraviš ovako...". On pravi, mušterija kupuje, ako joj se ne sviđa - neka svira frulu, i tačka. Ali danas više nije takvo vreme, danas je čak moguće "ispravljati" i klavire kompanije Steinway, to jest dogovarati se sa njima o svakom pojedinačnom delu... jer je postalo bitnije nego ikad imati nešto "custom". Šezdesetih i sedamdesetih se prestiž sticao prostom činjenicom da imaš gitaru, a šta sada, kada svako ima gitaru? Sada treba imati posebnu gitaru, poseban zvuk...
...i zato nije dovoljno samo kupiti (recimo) Strata Amerikanca, nego mu još treba ugraditi custom magnete, i nije dovoljno kupiti Bossovu pedalu, nego je treba modifikovati, ili kupiti noviju, "custom" verziju iste. U poplavi "istog" spašava samo "različito", a "različito" postaje pitanje života i smrti ako čovek mora da živi od medijske promocije svoje "različitosti" - zašto bi osoba X sa gitarom bila na televiziji kada ima toliko osoba sa gitarom, ako barem sama ta gitara nije nešto posebno?
Ta "potraga za različitim" tera i majstore. Ako naprave gitaru/ efekat koji po ničemu nisu "različiti", kako će ih prodati, zašto će ih prodati, kome će ih prodati? "Različito" znači i metal-film otpornici, i tela iz jednog dela drveta, i još čudnije i skuplje stvari - inače je stvar "već viđena" i njen zvuk "već čuven". Kada dođe do gitara, treba raditi ili ovako kao gospodin Lazić (custom to the max) ili potpuno moderno, kao kompanija Parker (poboljšanja svugde gde poboljšanjima ima mesta). Nije nužno tako raditi, naravno, ali se tako raditi čini mnogo svrhovitijim.
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
pa jeste, jos kad se to sve pomesha sa mentalitetom naseg naroda koji voli sve da mistifikuje, komplikuje i nesto precenjuje a nesto podcenjuje, a opet uz nazalost malo poznavanje nauke a veliko sujeverje, onda se deshava da ljudi stavljaju u kofere fotografije Alena Cumaka da bi bolje svirali, teraju bake da im shtrikaju dzempere sa likom Hendrixa, stavljaju trinestice da bi imali " deblji " ton i jos dosta toga ... 

Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
analogboy wrote:... onda se deshava da ljudi stavljaju u kofere fotografije Alena Cumaka da bi bolje svirali...


Meni je ok da ljudi koji prave gitare uloze neki ekstra napor kako bi njihova gitara bila bolja, posebnija, zanimljivija... Bude tu nekad mistifikacije, ali ako pricamo konkretno o ovim gitarama, ja mislim da ovde nema nekog pozeraja i sminkeraja, voli covek Telecaster, i hoce da ga napravi kako najbolje zna i ume.
Ima stvari vezano za elektricnu gitaru koje su definitivno podlozne diskusiji. Recimo, nisu graditelji gitara bas unisoni po pitanju jasena kao idealnog drveta za trup gitare. Medjutim, ako pricamo o prenosenju vibracije, a ne o cvrstini daske, definitivno je jedan komad drveta u trupu najbolja stvar.
Bude i toga da se ovde ljudi svoj rad kuju u zvezde, ali ruku na srce, mnogo vise ima toga da sta god da neki nas covek napravi automatski gomila nasih ljudi popljuje na nevidjeno. Srbija ne prasta kvalitet i uspeh, i to je tuzna cinjenica. Koliko vidim, niko nije svirao ove gitare, a vec ima kriticara... pa kako to ljudi?!?
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
He, he...Rocket Roll wrote:Eto, Stradivarija nijedna mušterija nije mogla da gnjavi na temu "hoću da mi leđa violine napraviš ovako...". On pravi, mušterija kupuje, ako joj se ne sviđa - neka svira frulu, i tačka.

Koliko sličnosti sa pomenutim gospodinom

Ni ja ne volim da mi neko zakera oko toga kakvo drvo treba da bude, kakav vrat, koji magneti.
Jednostavno napravim po svom osećaju pa kome se sviđa - sviđa.
Ionako ne živim od toga.
Sve u svemu, telo iz jednog ili više delova...?
Ima smisla praviti telo iz jednog komada ako je drvo prirodno sušeno (20-30god.).
Ako je "obrađeno" u sušari (naročito mikrotalasnoj) to mu toliko nagrdi akustične osobine da je sasvim sve jedno iz koliko je komada telo.
Ponekad tako sušena drva imaju lošije akustične osobine od šperploče.
Mislim da nema smisla plaćati veću cenu za gitaru čije je telo iz jednog komada ako je drvo sušeno veštački. To se jednostavno ne čuje i to su bačene pare jer je drvno tkivo potpuno degradirano naglim gubitkom vode (a većina masovno izrađenih gitara se baš tako pravi).
Ako je reč o prirodno sušenom drvetu, e tu već vredi dati pare.
Možda sam malo dosadan s tim: prirodno - veštačko

U ostalom, postoje porodice graditelja u kojima je još pradeda ostavio drvo kako bi naredne generacije imale osnovu da rade s kvalitetnim materjalom.
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Šum nije subjektivna kategorija, naprotiv i lako se da izmeriti. To da metal film otpornici "vernije prenose zvuk" prvi put čujem od tebe. Uopšte nije sporno da se metal film i ugljeni otpornici različito čuju, ali kako se radi o istim vrednostima otpora to se u literaturi (i praksi) definiše kao psihoakustički efekat.analogboy wrote:To je isto kao i neznam zaklinjanje elektronicara u metal film otpornike da imaju manje shuma i vernije prenose zvuk, mislim jeste ali sve je to jako subjektivno.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Iskustva sa otpornicima bismo mogli da prenesemo ovde, ako se slažete - viewtopic.php?f=43&t=3937
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Moracu kao autor ovih TELECASTERA nakratko da se umesam,tek doliko da razresim zabunu,a to je da gitare nije procenjivao Radulovic,nego gosp. Vlada Maric,vlasnik Muziicke prodavnice i servisa u Deligradskoj ulici na Slaviji.Videli smo se prosle zime kod njega.Vrlo je ljubazan covek i veliki je poznavalac.Testirao je upravo model TC001,trajalo je to dosta preko sata i doslovce je rekao kako nije video lepsi rucni rad.Ukoliko bude u prilici da procita ovaj tekst,puno ga pozdravljam izahvaljujem mu se na ljubaznosti.
- Rocket Roll
- Posts: 7274
- Joined: 09 Jul 2006, 00:47
- Location: Beograd
- Contact:
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Dobrodošli na Forum!
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Razmišljam nešto o drvetu: pročitao sam negde da Fender proizvede pola milona komada gitara godišnje! Za mene je ovo frapantan podatak. Zamislite koliko je njima samo kvalitetnog drveta potrebno godišnje!? Tako veliki i stabilni potrošači su najčešće vezani dugoročnim ugovorima za proizvođače, a kako su veliki kupci mogu da biraju isporučioca u svetu. Sasvim sigurno takvi kupci mogu da dobiju prvoklasno drvo. Posebna priča je firma Martin koja ima sopstvene šume negde u čini mi se Brazilu odakle dobijaju inače drvo zabranjeno za izvoz. Pitam se sada kako neki mali proizvođač uopšte može da dođe do zaista vrhunskog drveta!? Da li uopšte može da dođe do tako nečega!? Sećam se jedne tv emisije o našem graditelju violina koji je pričao kako ide ulicama i gleda stare predratne zgrade kada se ruše kako bi izvukao poneku staru gredu za svoje instrumente.
Znam da neki kupuju drvo na stovarištima, a neki naručuju spolja. Zaista me zanima kvalitet drveta do kojeg mi obični smrtnici možemo da dođemo. Da li uopšte možemo da dođemo do vrhunskog drveta?
Znam da neki kupuju drvo na stovarištima, a neki naručuju spolja. Zaista me zanima kvalitet drveta do kojeg mi obični smrtnici možemo da dođemo. Da li uopšte možemo da dođemo do vrhunskog drveta?
Re: Majstor Za Telekastere (Telecasteri iz Sirmiuma)
Naravno.Sava wrote:Razmišljam nešto o drvetu:... Zaista me zanima kvalitet drveta do kojeg mi obični smrtnici možemo da dođemo. Da li uopšte možemo da dođemo do vrhunskog drveta?
Javor, orah, kesten, klen, šljiva, kruška, trešnja, hrast, jova, jasen...
Sve to raste kod nas i sve se može gotovo besplatno (ili po bagatelnoj ceni) naći i to PRIRODNO sušeno i staro. Normalno, treba malo truda uložiti, tragati i pronaći.
Sve ovo navedeno (i još mnoga druga drva kojih se trenutno nisam setio) imaju savršene akustične osobine.
Samo ih treba znati upotrebiti i kombinovati.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest